Branimir Glavaš bio je silno iznenađen. Odakle vam slike!? Snašao se u sekundi i počeo objašnjavati da u prizoru postrojene Slavonske sokolske garde, SSG-a, nema nikakvih naznaka militarizacije Hrvatske nego da je riječ o nekoj vrsti koreografije. Ali momci nose borbene prsluke...

Već tri tjedna sportsku dvoranu Obrtničke škole u Osijeku navečer posjećuje 30-ak mladića u naponu snage. Ali oni se ne presvlače u sportske dresove i ne igraju nogomet. Odijevaju uniforme i vježbaju marširanje.

"Slavonska sokolska gardo, Domovini vjerni!", viče zapovjednik.

"Uvijek vjerni!", ori se dvoranom odgovor mladića u crnom.

Momci u crnom su Slavonska sokolska garda (SSG). Osnovala ih je stranka HDSSB, u kojoj sve konce drži Branimir Glavaš, bivši general, šef obrane Osijeka i optuženik za ratni zločin.

"Namjesti tu beretku! Ispravi se!", viče Glavaš na svoje nove trupe, koje priprema u najvećoj tajnosti.

Oni ga bez pogovora slušaju. Glavaš je bio iznenađen kad smo ga, nekoliko dana prije nego što ju je predstavio javnosti, nazvali i upitali što planira s novom Slavonskom sokolskom gardom.

"Ne znam odakle vam fotografije!? Riječ je o pripremama za izvještajni Sabor HDSSB-a, koje se odvijaju u uskom i zatvorenom krugu", bila je prva Glavaševa reakcija.

U HDSSB-u tvrde kako su pripremili iznenađenja za 2000 izaslanika, koje treba motivirati za parlamentarne izbore u studenome. 

Glavaš govori o kazalištu. Ipak, na daske toga kazališta nije izveo baletane nego vojnike. Ta asocijacija budi strah. Još i više zato što Glavaš u tom ima debelo iskustvo.

Franjo Tuđman već je 1991. godine strahovao od Glavaševih inicijativa s (para) vojnim formacijama. 

Vladimir Šeks u drugom dijelu svojih memoara, koji se ovih dana pojavio na kioscima, donio je obilje ekskluzivnih dokumenata, more transkripata koji se danas čitaju s velikom napetošću... 

U jednom od njiih predsjednik Tuđman upozorava:

"A plus toga, onda imamo, znači, rasovske pojave (misli pritom na zloglasne ustaške povjerenike iz NDH koji su bili neposredno podređeni poglavniku, op.a.), stvaranja pojedinačnih vojski, najprije u krilu HDZ-a, kao što je to bio slučaj Osijek, Glavaša, Merčepa i drugih, pa do onda i pojave HOS-a u okviru Hrvatske stranke prava - koja ima zadaću od KOS-a, i to imamo razgovore generala jugoslavenskih koji daju, da imaju svoje ljude, pa do stranih obavještajnih službi. I postojanje HOS-a je dokaz da je ova Hrvatska, naša Hrvatska, nastavak NDH, da ne držimo situaciju u svojim rukama. O tome nam govore ne samo u razgovorima strani državnici diplomati nego i na Haškoj konferenciji - znači, uime čitavog svijeta. Pa će jedan Bush izjaviti da zbog takovih paravojnih organizacija koje nose fašistička obilježja, da Hrvatska ne može biti tretirana povoljnije negoli Srbija", upozoravao je, prema Šeksovu svjedočenju, predsjednik Tuđman i nastavljao:

"Prema tome, HOS nam je nametnut kao uteg, ne samo zato da bi nas se nadalje obilježavalo kao profašističku, proustašku organizaciju, negoli i zato da bi se kazalo - i Jugoslavenska armija se ne mora povući iz kriznih područja jer su ugroženi od hrvatskih ustaških genocidnih namjera. U tom pogledu mi smo već posljednja dva mjeseca govorili i pozivali MUP i Ministarstvo obrane da se raščisti s time. Što se tiče samo vojske, htjelo nam se nametnuti tako da bi Glavni stožer samo sa tim oficirima bio potpuno odvojen od Ministarstva, a ti oficiri bi imali svu politiku..., ali sam uspostavio jedinstveno Ministarstvo u kojem je Glavni stožer za operativne poslove samo dio oružanih snaga...", pojasnio je tada Tuđman, koji je, kako piše Šeks, dodao i ovo:

"U sklopu tih problema unutarnjih poslova i vojske poseban je problem taj što su nam ti HOS-ovci unijeli jednu anarhičnu situaciju u Hrvatsku općenito, s tim posebnim oznakama HOS-a, U i Pavelićevih slika, čak i SS, što snimaju strani novinari, o čemu se piše i u čemu nas poistovjećuju sa NDH i sa ustaštvom. I u redovima ne samo usko HOS-a, nego i u tom ratu koji vodimo, bilo je na mnogim mjestima anarhičnih samovoljnih postupaka, nedjela, pa i neopravdanih zločina. 

Sisak, Bjelovar, Osijek, Vukovar, Karlovac, Gospić, sve je to nešto što je već izašlo i na međunarodnu scenu i što bi moglo našu demokraciju, i ne samo demokraciju nego Hrvatsku kao takvu, kompromitirati.

Na Vijeću i na sastancima ovog užeg tijela Ureda za zaštitu ustavnog poretka ministarstava unutarnjih poslova i obrane razgovarali smo o tome i dogovorili se da moramo ići i na razoružanje, znači tih svih drugih skupina, pojedinaca koji nisu u sastavu MUP-a ili vojske, ali i pred sud s počiniocima tih zlodjela, da bismo se ogradili, da ne bismo dopustili da nam taj uteg ponovno padne na glavu, na pleća nove Hrvatske, da bismo uostalom dokazali da nećemo dopustiti pojave koje mogu voditi i do građanskog rata i koje bi mogle onemogućiti izgradnju demokratske Hrvatske.

Mislim da tu treba, znači, uz te programirane i neprogramirane elemente, treba uključiti i one koji su bili počinioci, možda i neke obnevidjele ljude koji su, jasno mi znamo da ti hrvatski ljudi, ti hrvatski mladići koji su bili očevidci tih srpskih zločina, tih paljenja hrvatskih sela, uništavanja hrvatskih ljudi, djece, žena i staraca, može se razumjeti da je poneko izgubio glavu i posegnuo za samovoljom, ali, znate, veoma je zanimljivo kod tih nekih pojava da je, kako to da je manje-više svuda ostao svjedok, prema tome, čak se ne radi samo o tom jednom obnevidjelom fanatizmu naših ljudi, ogorčenosti, nego da se u mnogo slučajeva radi i o provokacijama..."

U HDSSB-u je drama. Glavaš, koji mrzi Karamarka gotovo jednako kao i Sanadera (kojeg je izbornim inženjeringom doveo na vlast i tako ponovio uspjeh iz 1990., kad je upravo on bio presudan za Tuđmanovu pobjedu nad konkurentskim frakcijama u HDZ-u), želi onemogućiti uspon HDZ-a na vlast.

Prema njegovim je idejama osmišljen, tvrde naši izvori, scenarij u kojem bi HDSSB u slučaju tijesne većine napustio Sabor da Karamarko ne bi postao premijer. 

I militarizacija stranačkog dekora dio je Glavaševe agende, na koju stranka gleda s puno nezadovoljstva.

S novim liderom Vulinom poprimili su novi imidž, umjerene, civilne, regionalne snage koja može i s jednima i s drugima (radije bi s HDZ-om), a sad je Glavaš to pokvario. No nitko mu se ne može suprotstaviti.

Najavljuje da će na saboru promijeniti statut HDSSB-a i stranački ustroj. Tvrdi te da su promjene u Hrvatskoj potrebne jer je “socijalno stanje države dno dna”.

Glavaš se još dvoumi o tome hoće li se uopće kandidirati na izborima za Hrvatski sabor. Zakon mu to ne brani jer je Ustavni sud ukinuo presudu kojom je bio osuđen na osam godina zatvora zbog ubojstava srpskih civila u vrijeme rata. 

Sudit će mu opet. Terete ga da je kao zapovjednik obrane Osijeka bio nadređen i grupi koja se nazivala Branimirovom osječkom bojnom, čiji članovi su počinili zločin. 

Bio je poznat i po tome što je sa zaštitarima Borbaš securityja osigurao dolazak na vlast Ivi Sanaderu u HDZ-u.

Upravljanje posebnim jedinicama mu leži, a to je pokazivao i na probi s koje imamo fotografije.

U koju će još svrhu biti korištena Slavonska sokolska garda, stroga je tajna. U stranci nitko o tome nije želio govoriti do četvrtka i stranačkog sabora. 

A mladićima iz garde strogo je zabranjeno govoriti o tome. U vojničkom stroju Slavonske sokolske garde je i Glavašev sin Filip. 

Dok vježbaju strojni korak s hrvatskim i stranačkim zastavama, izravno im je nadređen Damir Besednik, inače predsjednik Udruge maloljetnih branitelja Osječko- baranjske županije.

Organiziranje stranačkih trupa koje podsjećaju na vojsku u Hrvatskoj je labavo zakonski uređeno. Zadnji koji je organizirao vojsku je bio HSP početkom Domovinskog rata, a kasnije su se dragovoljcima HOS-a pridružili mnogi drugi u obrani zemlje. 

Otad nije bilo sličnih slučajeva. Kad je ekstremno desni A-HSP u veljači htio postrojiti svoje trupe na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, policija je to zabranila uz obrazloženje da bi mogli “uznemiriti javnost”.

Ministra uprave Arsena Bauka, bez navođenja o kome je riječ, pitali smo može li se stranka zabraniti ako organizira svoje trupe. Odgovorio je da stranke zabranjuje samo Ustavni sud.

"Odijevanje odora i mahanje zastavama nije kazneno djelo i razlog za zabranu. Ali granica takvog izražavanja slobode govora je tanka. Zavisi što će dalje raditi, hoće li imati oružje, sprečavati izvršavanje neke presude ili slično. Tada trebaju reagirati DORH ili Vrhovni sud", rekao nam je ministar Bauk.

HDSSB-ov slogan u izbornoj kampanji je “Za svoj dom”. Čak su predstavili i modifikaciju grba s tom porukom, koji također podsjeća na vojne ambleme. 

Pripadnici njihove trupe nose odore koje podsjećaju na one specijalnih postrojbi, s kombinezonima i vojničkim bojnim prslucima, a na glavi im je beretka sa šahovnicom. Na lijevom i desnom rukavu svaki od 30-ak mladića ima ambleme.

Jedan od njih je grb Slavonije, a drugi očito njihove postrojbe. Znak Slavonske sokolske garde sastoji se od prekriženog zlatnog mača i munje.

Iznad njih je slavonska kuna, ali i tri posebno uokvirena znaka: zvjezdice Europske unije, hrvatska šahovnica i slavonski grb. 

Na leđa jednog od pripadnika postrojbe Glavaš je nalijepio veliki znak sa zlatnim slovima “SSG”, ali odmah ga je potom skinuo.

Niti jedan od članova postrojbe nema oružje, ali na lijevom boku imaju specijalnu torbicu koja može i za to poslužiti. 

Tijekom uvježbavanja nastupa nose zastave HDSSB-a i hrvatske barjake. Vježbaju strojev korak i postrojavanja. Na probama su svi viđeniji članovi stranke.

Glavaš je također u crnom. Čelnici HDSSB-a Vladimir Šišljagić, Dragan Vulin, Josip Salapić i Ivan Drmić su cijelu vježbu svoje garde promatrali iz prikrajka.

Za razliku od Branimira Glavaša, ni na koji način i ni u jednom trenutku nisu sudjelovali u vježbi.

Kad smo ih zvali da nam kažu više detalja, nisu htjeli reći ništa osim onoga što je već rekao Glavaš.

Sokolska garda HDSSB-a neodoljivo podsjeća na gardu kakvu je u Mađarskoj osnovao ekstremno desni Jobbik, za koji neki naši jako slabo informirani političari, poput župana Zlatka Komadine, misle da je osoba, čovjek! Ta stranka sebe naziva “pokretom za bolju Mađarsku”.

Njihova stranačka vojska krenula je od 56 gardista u crnome. Podržalo ih je oko 3000 članova. 

Ubrzo su članovi Mađarske garde povećali svoje članstvo, počeli su napadati Rome u njihovim naseljima. 

Sud je prije šest godina zabranio Mađarsku gardu, ali to nije spriječilo Jobbik da i dalje ima svoju “vojsku”. Pokret mađarske garde registrirali su kao “udrugu za promicanje tradicionalnih vrijednosti”.

Jobbik inače smatra da Mađarskoj pripada i dio Slavonije i Baranje, a upravo tamo sad će djelovati Glavaševa novoosnovana stranačka garda.

Jobbik, za razliku od HDSSB- a, nije regionalna stranka, a njihovi stavovi koji se protive imigracijskoj politici i manjinama te koji žele očuvanje tradicionalnog mađarskog društva pali su na plodno tlo. 

Na izborima prije pet godina profilirali su se kao treća politička stranka u Mađarskoj s osvojenih 16,7 posto glasova.

U Hrvatskoj nikad niti jedna stranka nije osnivala slične postrojbe, ako se izuzme HSP u vrijeme Domovinskog rata. 

A-HSP je početkom ove godine pokušao nešto potpuno amaterski osnovati, ali njihove trupe su trebale same donijeti svoje “spit fire” jakne, čizme i hlače. A-HSP je marginalna stranka, dok je HDSSB parlamentarna.

Prije godinu dana na čelo HDSSB-a došao je mladi inženjer Dragan Vulin. U svojim nastupnim govorima bio je puno pomirljiviji od bivšeg šefa Branimra Glavaša. 

Obećavao je modernizaciju stranke, brigu o budućnosti, mladima i gospodarstvu Slavonije. No s druge strane, Glavaš je na svom profilu na Facebooku već nekoliko puta odaslao poruke mržnje. 

Objavio je fotografije obješenih ljudi uz poruku da su tako prošli jer su lažno svjedočili. Policija je to shvatila kao prijetnju svjedocima na novom suđenju.

Priprijetio je i Miloradu Pupovcu kad je ovaj podijelio selotejp na konferenciji za novinare aludirajući time na Glavaševe zločine. 

Pozirao je i ovog ljeta uz vino na čijoj je boci lik nacističkog vođe Adolfa Hitlera. Šeksovi memoari dodatno izvlače na scenu staru opasnost.

Mnogobrojni prijepisi razgovora važnih ljudi iz tog doba bacaju novo svjetlo na mutne ratne događaje. Evo još jednog citata Gojka Šuška, u kojemu se spominje Branimir Glavaš.

Gojko Šušak: “Merčep, njegov odred nije nigdje djelovao prije, to je od nemila do nedraga skupljeno, kosovaca, hosovaca i zatvorenika iz zatvora, osječkog, kriminalaca i nešto je povadio, i to se tako formira. 

Glavaš mu je dao prostor, u toj crvenoj kasarni, da uđe, za prespavati – tamo su napravili jedan opći kaos, sve porazbijali, zaprljali... 

I Glavaš ga je zamolio da ga izvuče vani. Jučerašnji raport njemu, kod gospodina Gorinšeka je bio, da je taj odred kod Nijemaca, da pokušava prodor na Nijemce. 

To i naređenje koje je dobio od Gorinšeka, hoće li on napraviti nešto ili neće, ja ne znam. On danas dolazi u Zagreb, ja sam za to da mu se ne dozvoli povratak nazad...

A glede Glavaševa odreda, to nije Glavašev odred, to je odred pod zapovjedništvom Zbora narodne garde, ima svog zapovjednika, to nije Glavaš, makar je on pozadinac koji je sve to pripremio.

Mi smo bili skupa u Štabu kod Gorinšeka, taj odred ima specijalni zadatak, kad Gorinšek odredi, i taj zadatak će ići. Već su rasporedili poneko mjesto i ima 400 ljudi, dosta dobro, bili smo skupa i ja i Gorinšek tamo, posjetili te ljude, dosta dobro i disciplinirani i uredni i kasarna izgleda za primjer ovim drugima i po čistoći i po disciplini.

A glede Jastreba, po našim informacijama sinoć, on je otišao sa 100 ljudi, uzeo je najkvalitetnija vozila koja su imali u Vinkovcima, priča se o ogromnim količinama novca i deviza koje su pokrali iz banke u Vukovaru i iz SDK, to su za sada priče, i da se prijeti. 

Mladi Jastreb, to je Borković, po izvještaju Gorinšeka i pukovnika Feldija on je rekao da bi on rado ostao i da bi se opet uključio u proboj prema Vukovaru ponovo, da bi dan poslije otišao i javljajući se odnekud, nije htio reći od kuda... duži kontakt... neće reći gdje je, negdje na putu. 

Situacija je malo zabrinjavajuća. Ja bih ovdje molio, ako nećemo imati drugi sastanak, da pukovnik Feldi, koji mi se činio najtrezvenijom osobom, ostane tamo, mislio se danas vratiti, mislim da je potrebno da još ostane tamo, jedna osoba koja djeluje smirujuće i ne paničari”...

Nema nikakve sumnje da će Šeksova knjiga sjećanja, ne samo zbog ovih indiskrecija, biti hit na našem tržištu. Šeks se, naime, obračunava i s Josipom Manolićem, kojega napada zbog nekoliko ozbiljnih afera.

U prvom redu Šeks tvrdi da mu Manolić “pakuje” tvrdnjama da je bio agent Udbe pod kodnim imenom Sova.

"Meni se godinama insinuiralo da sam ja taj agent Sova. Josip Manolić kaže da posjeduje to pismo, s takvim sadržajem (što je vrlo vjerojatno), ali tvrdim da je u odnosu prema meni to smišljeni, lažni fabrikat radi mojeg difamiranja i kompromitiranja.

Kako bih potkrijepio ovu lažnu konstrukciju da sam ja bio agent Službe državne sigurnosti (Udbe) pod kodnim imenom Sova, u pogovor uvrštavam pismo koje mi je 8. ožujka 2006., na moj zahtjev, poslao Josip Perković, jedan od najviših dužnosnika u Službi državne sigurnosti u SR Hrvatskoj, a nakon devedesete pomoćnik ministra obrane Republike Hrvatske za sigurnost.

U njemu, između ostalog, stoji: “Što se pak tiče kodne oznake Sova, ona nema dodira s ranijim razdobljem već je nakon parlamentarnih izbora 1990. godine i formiranja vlasti donesena Odluka na najvišoj državnoj razini da se prema Vama primijene mjere tajnog nadzora telefonskih razgovora. 

Mjeru je realizirao Centar Zagreb, na Zrinjevcu 7, a transkripti u jednom primjerku su dostavljeni samo ministru Boljkovcu.

Nije mi poznato koliko je dugo mjera primjenjivana. Ne znam točno razloge, ali sam naslutio da je to ostatak neke sumnje još iz sjedišta HDZ-a dok se nalazilo na Becićevim stubama, a odnosilo se na Vašu predaju najvišim dužnosnicima stranke nekih kopiranih dokumenata Službe državne sigurnosti u Osijeku, koji su svojevremeno bili izgubljeni i, prije nego što su vraćeni, Vi ste ih kopirali i sačuvali. 

Navedene materijale su pregledali gospoda Manolić, Boljkovac i Jurič te o tome izvijestili predsjednika dr. Tuđmana.”, piše Šeks i nastavlja:

"Da ja nisam bio Udbin agent pod kodnim imenom Sova, uz Josipa Perkovića potvrđuju i Specijalne informacije MUP-a RH - Služba za zaštitu Ustavnog poretka, od 31. svibnja 1991., u kojima je prijepis tajno snimljenog telefonskog razgovora 31. svibnja 1991. između predsjednika SO Vinkovci Tihomira Zovka i mene pod šifrom:

- predmet “Sova”. Dakle, Služba za zaštitu Ustavnog poretka RH prisluškivala me i uhodila, i ona je, a ne Udba, dala naziv - predmet “Sova” (u privitku specijalna informacija SZUP-a RH od 31. svibnja 1991.).

U skladu s Manolićevom tvrdnjom da je predsjednik Tuđman dao nalog da me se prisluškuje i uhodi 24 sata (“Želim ga maknuti, nađite, pobogu, nešto”), motiviran je time što me doživljavao kao prijetnju liderskim ambicijama jer je imao “informaciju” da američka politika za vođu HDZ-a i države priželjkuje Šeksa a ne Tuđmana..."

Tko je stajao iza svega? Nastavak ove napete priče je u Šeksovoj knjizi...