Vođa britanske desničarske Reformističke stranke Nigel Farage izjavio je da će u svom prvom mandatu, ako pobijedi na izborima, deportirati do 600.000 ilegalnih migranata ako pobijedi na sljedećim parlamentarnim izborima. Govoreći u hangaru u Oxfordshireu, Farage je predstavio "Operaciju Pravda", plan za masovne deportacije, piše Telegraph. Najavio je i povlačenje iz Europske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP) ako Reform pobijedi na sljedećim izborima.Ponovno je potvrdio svoje obećanje da će ukinuti Zakon o ljudskim pravima i poništiti primjenu još tri međunarodna ugovora koja, prema njegovim riječima, predstavljaju "prepreke" za deportaciju svih koji ilegalno uđu u Ujedinjeno Kraljevstvo. U govoru o rješavanju problema ilegalne migracije, Nigel Farage je rekao da bi vlada Reformi zadržala i deportirala sve migrante koji ilegalno uđu u zemlju, uključujući žene i djecu, te da im "nikada, nikada ne bi bilo dopušteno ostati".

Sky News istražuje što je točno Europska konvencija o ljudskim pravima (EKLJP), kako bi Ujedinjeno Kraljevstvo moglo izaći iz nje i što bi se moglo dogoditi sa zaštitom ljudskih prava ako se to dogodi.

Što je EKLJP?

Još 4. studenoga 1950. godine, 12 država članica novoosnovanog Vijeća Europe (koje nije isto što i Europska unija) potpisalo je Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – poznatiju kao Europska konvencija o ljudskim pravima (EKLJP). Konvencija je stupila na snagu 3. rujna 1953. godine, a od tada ju je potpisalo još 34 članica koje su se pridružile Vijeću Europe, čime se broj potpisnica popeo na ukupno 46. Ovaj je ugovor sastavljen u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata i Holokausta kako bi se zaštitili ljudi od najtežih kršenja ljudskih prava. Također je bio odgovor na širenje staljinizma u srednjoj i istočnoj Europi, s ciljem zaštite članica od komunističke subverzije.

Konvencija je prvi put u povijesti pravno zajamčila temeljna ljudska prava. Sir Winston Churchill pomogao je u osnivanju Vijeća Europe i bio je ključna osoba u nastanku EKLJP-a, koja je proizašla iz Povelje o ljudskim pravima koju je on zagovarao, a koju su izradili britanski pravnici. Da bi država bila potpisnica Europske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP), mora biti članica Vijeća Europe – i mora "poštovati pluralističku demokraciju, vladavinu prava i ljudska prava". Ironično taj isti Churchill bio je gorljivi zagovornik Britanskog carstva i kolonijalizma, a za glad u Bengalu koja je ubila tri milijuna ljudi optužio Indijce za koje je rekao da se razmnožavaju kao zečevi.

NOVA RUTA Migranti iz Maroka riskiraju živote plivajući na praznim bocama i šlaufovima do Ceute

Konvencija se sastoji od 18 članaka, među kojima su najpoznatiji:
Članak 2 (pravo na život),
Članak 3 (zabrana mučenja),
Članak 6 (pravo na pošteno suđenje),
Članak 8 (pravo na privatni i obiteljski život) i
Članak 10 (pravo na slobodu izražavanja).

EKLJP je korišten za zaustavljanje deportacije migranata u 13 od 29 slučajeva u Ujedinjenom Kraljevstvu od 1980. godine. Zaštita prema EKLJP-u u Ujedinjenom Kraljevstvu provodi se putem Zakona o ljudskim pravima iz 1998., koji većinu prava iz EKLJP-a uključuje u domaće zakonodavstvo. To znači da pojedinci mogu pokrenuti slučaj pred britanskim sudovima i tvrditi da su im prekršena prava zajamčena EKLJP-om, bez potrebe da idu pred Europski sud za ljudska prava. Članak 8 je najčešće korišten za zaustavljanje deportacija ilegalnih migranata, iako je i Članak 3 uspješno korišten u nekim slučajevima.

Kako se koristi

Europsku konvenciju o ljudskim pravima (EKLJP) tumači Europski sud za ljudska prava (ESLJP). Konvencija se tumači prema načelu "živućeg instrumenta" (living instrument doctrine), što znači da se mora interpretirati u kontekstu današnjih uvjeta i društvenih okolnosti. Broj stalnih sudaca odgovara broju potpisnica EKLJP-a, pa ih trenutačno ima 46 – svakog suca nominira njegova država, ali na neobnovljiv mandat od devet godina. Međutim, suci ne smiju imati institucionalne veze s državom iz koje dolaze. Prijavu Sudu može podnijeti pojedinac, skupina pojedinaca ili jedna (ili više) država potpisnica, ako smatraju da je neka država prekršila njihova ljudska prava.

Svaka osoba koja je iscrpila sve pravne mogućnosti u Ujedinjenom Kraljevstvu može se obratiti ESLJP-u i zatražiti da njihov slučaj bude razmotren u Strasbourgu. Sva saslušanja pred ESLJP-om moraju biti javno dostupna, osim u iznimnim slučajevima kada se postupak vodi iza zatvorenih vrata – što se najčešće događa kad strane dostavljaju pisane podneske. Sud može dodijeliti odštetu, koja obično ne prelazi 1158 eura plus pravni troškovi. Međutim, Sud nema izvršne ovlasti, pa neke države ponekad ignoriraju presude i nastavljaju s praksama koje su presuđene kao kršenja ljudskih prava.

Kako bi Ujedinjeno Kraljevstvo moglo izaći iz konvencije?

Država može napustiti konvenciju formalnim otkazivanjem, no vjerojatno bi također morala izaći iz Vijeća Europe, jer su ta dva tijela međusobno povezana. Na međunarodnoj razini, država mora službeno obavijestiti Vijeće Europe o svojoj namjeri da se povuče, uz rok od šest mjeseci.

Tijekom tog razdoblja, UK bi i dalje bio obvezan provoditi odluke ESLJP-a i poštivati zakone EKLJP-a. Britanska vlada bi prethodno morala zatražiti odobrenje parlamenta prije nego što pošalje službenu obavijest Sudu, a morala bi i opozvati Zakon o ljudskim pravima iz 1998. godine – što također zahtijeva odobrenje parlamenta.

Ultradesnica

Zanimljivo, iako je Farage godinama od političkog mainstreama označen kao opasan desničarski populist, u Engleskoj postoji ekipa koja ga smatra pre umjerenim i ne dovoljno ortodoksnim. Kako je pisao Express, u lipnju je Rupert Lowe pokrenuo pokret "Obnovimo Britaniju" (Restore Britain). Kao plodan korisnik X-a koji je privukao pažnju Elona Muska, Lowe je prošlog srpnja izabran za člana parlamenta stranke Reform UK, ali se ranije ove godine spektakularno posvađao s Farageom. Sada neovisni zastupnik na samoproglašenoj "klupi za odbijanje" u Donjem domu, Lowe je koristio svoj usamljeni glas za promicanje radikalno desničarskih politika. Restore Britain nije politička stranka - ali misli da može iskoristiti svoju nišu i preveliku prisutnost na društvenim mrežama kako bi prisilila druge glavne stranke na promjene politika.