U sukobu koji je već preoblikovao moderno ratovanje, dogodila se nova, zastrašujuća prekretnica. Ukrajinski dužnosnici iz obrambene industrije potvrdili su prve slučajeve u kojima su autonomni dronovi, djelujući isključivo na temelju algoritama umjetne inteligencije bez izravne ljudske kontrole u završnoj fazi napada, samostalno identificirali i usmrtili ruske vojnike, piše Popular Science. Ovaj događaj, koji se dugo teoretizirao u vojnim krugovima i znanstvenofantastičnoj literaturi, sada je postao surova stvarnost na ukrajinskom bojištu. Prelazak s daljinski upravljanih letjelica na potpuno autonomne ubojite sustave otvara Pandorinu kutiju etičkih, pravnih i strateških pitanja, signalizirajući da je doba "robota ubojica" već počelo.
Prema izjavama Aleksandra Kohanovskog, jedne od ključnih figura u ukrajinskoj obrambenoj tehnološkoj industriji, proveden je tajni test u borbenim uvjetima koji je potvrdio smrtonosne sposobnosti autonomnih sustava. Testiranje se odigralo prije otprilike dvije godine u jednoj od najžešćih zona sukoba, u blizini Bahmuta i Časiv Jara. U operaciji je korišteno deset autonomnih dronova, interno nazvanih "Terminator". Ove letjelice programirane su s jednostavnim ciljem: preletjeti nekoliko kilometara do ciljanog područja koje su držale ruske snage, a zatim samostalno, bez ikakve daljnje ljudske intervencije, započeti potragu za metama i uništiti ih. Ključni element testa bio je potpuni nedostatak komunikacije nakon lansiranja. Operateri nisu imali video vezu niti bilo kakav drugi oblik kontakta s dronovima, prepuštajući sve odluke strojevima. Kasnije izviđanje područja potvrdilo je da su dronovi uspješno izvršili svoju misiju. Samostalno su locirali i eliminirali nekoliko ruskih vojnika te jedno vojno vozilo. Ovaj događaj smatra se prvim potvrđenim slučajem u povijesti ratovanja gdje su autonomni sustavi, bez nadzora u stvarnom vremenu, oduzeli ljudske živote.
Saker Scout i lov na mete
Osim eksperimentalnih "Terminator" dronova, ukrajinske snage sve više koriste i druge tipove autonomnih letjelica. Jedan od najistaknutijih modela je "Saker Scout", bespilotna letjelica opremljena naprednim sustavom umjetne inteligencije koji joj omogućuje autonomno prepoznavanje i napadanje ciljeva. Sustav "Saker Scout" može identificirati do 64 različite vrste ruskih vojnih ciljeva, uključujući tenkove, oklopna vozila i topničke sustave, čak i kada su djelomično kamuflirani. Iako se primarno koristi za izviđanje i navođenje drugih, jeftinijih FPV (First-Person View) dronova do njihovih ciljeva, potvrđeno je da se "Saker Scout" koristi i u potpuno autonomnom napadačkom modu. Takav način djelovanja posebno je koristan u uvjetima intenzivnog elektroničkog ometanja, kada se prekida veza s operaterom. U tim situacijama, dron se prebacuje u autonomni mod, samostalno traži prethodno definiranu vrstu mete i napada je. S doletom od oko 12 kilometara i mogućnošću nošenja do tri kilograma eksploziva, "Saker Scout" predstavlja značajnu prijetnju na taktičkoj razini bojišta.
Ovi događaji nisu izolirani incidenti, već vrhunac ubrzane tehnološke utrke u naoružanju koja se odvija od početka ruske invazije u veljači 2022. godine. Bojište u Ukrajini pretvorilo se u, kako su ga opisali i sami ukrajinski dužnosnici, "ratni laboratorij za budućnost". Obje strane, i Ukrajina i Rusija, neprestano ulažu goleme resurse u razvoj i primjenu bespilotnih i robotskih sustava kako bi stekle prednost nad protivnikom. Shvativši ključnu važnost sistematizacije ovog napora, ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski u veljači 2024. potpisao je dekret o osnivanju zasebnog roda vojske, Snaga za bespilotne sustave. Rusija je slijedila primjer u prosincu iste godine, najavljujući formiranje vlastite grane za bespilotne sustave s ciljem integracije naučenih lekcija. Ukrajinsko iskustvo privuklo je i brojne zapadne tehnološke tvrtke, koje sada vide priliku da njihovi proizvodi steknu prestižni certifikat "borbeno testirano u Ukrajini". Američka obrambena tvrtka Anduril samo je jedan od primjera, a čak i američka vojska kroz svoj program Replicator nastoji ubrzati implementaciju jeftinih autonomnih sustava, crpeći iskustva iz ovog sukoba.
Ruski odgovor
Iako je Ukrajina predvodnik u inovacijama iz nužde, Rusija ne zaostaje značajno. Naprotiv, u nekim segmentima njezini su autonomni sustavi možda i napredniji. Najbolji primjer ruske adaptacije je evolucija iranskih dronova Šahed. U početku su to bile relativno jednostavne letjelice s inercijskim navigacijskim sustavom koje su letjele prema unaprijed programiranim koordinatama. Danas, olupine srušenih Šaheda otkrivaju mnogo sofisticiraniju tehnologiju. U njima su pronađeni AI-čipovi tvrtke Nvidia, termovizijske kamere koje im omogućuju prepoznavanje i zaključavanje na ciljeve noću, te sustavi koji im dopuštaju međusobnu komunikaciju. To otvara mogućnost koordiniranih napada u kojima dronovi mogu razmjenjivati informacije o zonama ometanja ili protuzračne obrane. Rusija također uvodi i novu generaciju napadnih dronova. Jedan od njih, V2U, primijećen je kako napada ciljeve u regiji Sumi. Opremljen je snažnim Nvidia Jetson Orin procesorima i softverom za računalni vid, što mu omogućuje navigaciju i pronalaženje ciljeva čak i u područjima gdje je satelitska navigacija potpuno blokirana.
Roboti stupaju i na zemlju
Revolucija se ne događa samo u zraku. Ukrajinske snage, suočene s nedostatkom ljudstva, sve se više oslanjaju na besposadna kopnena vozila (UGV) za najopasnije misije. U prosincu 2024. zabilježen je prvi napad u kojem su ukrajinske snage zauzele ruski položaj koristeći isključivo kombinaciju kopnenih robota i zračnih FPV dronova, bez ijednog pješaka na terenu i bez ikakvih gubitaka na svojoj strani. Jedan od ključnih sustava u ovim operacijama je robot Droid TW 12.7, naoružan teškom strojnicom kalibra 12,7 mm. Iako se njime još uvijek upravlja daljinski, on posjeduje određene autonomne funkcije, poput povratka u bazu ako se izgubi veza. Koncept "multi-roj" napada, gdje jedan ili dva vojnika iz sigurne udaljenosti upravljaju koordiniranom grupom kopnenih robota i rojevima zračnih dronova, mijenja dinamiku bojišta. Ovi sustavi ne samo da smanjuju rizik za vlastite vojnike, već i stvaraju ogroman pritisak na branitelje, koji se suočavaju s neumoljivim i potrošnim mehaničkim protivnicima.
Etička Pandorina kutija je otvorena
Dok taktičke prednosti postaju sve očitije, upotreba autonomnih ubojitih sustava otvara duboka etička i pravna pitanja. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda, António Guterres, opisao je takvo oružje kao "politički neprihvatljivo i moralno odvratno", pozivajući na međunarodni sporazum o njihovoj zabrani. Glavna briga proizlazi iz činjenice da strojevi, bez obzira na naprednost njihovih algoritama, ne mogu donositi nijansirane moralne prosudbe koje zahtijeva međunarodno humanitarno pravo, poput načela razlikovanja između boraca i civila i proporcionalnosti između vojne koristi i kolateralne štete. Iako ukrajinski vojni propisi službeno i dalje zahtijevaju ljudsku potvrdu za ispaljivanje, pritisak s bojišta za većom efikasnošću tjera vojsku i proizvođače da pregovaraju o ublažavanju tih pravila. Jaroslav Ažnjuk, ukrajinski inženjer koji je s razvoja aplikacija za kućne ljubimce prešao na vojnu tehnologiju, slikovito opisuje distopijsku budućnost kojoj svjedočimo.
- Rojovi autonomnih dronova nose druge autonomne dronove kako bi ih zaštitili od autonomnih dronova koji ih pokušavaju presresti, a sve to kontroliraju AI agenti pod nadzorom ljudskog generala negdje daleko - rekao je Ažnjuk.
