To da su Srbi ponovno na meti hrvatskih nacionalista i nije nažalost neka velika novost. Nastojim ne generalizirati i konkretno govoriti o odgovornim pojedincima, no dojma sam da je u Hrvatskoj takvih pojedinaca sve više, dok većina nažalost prešutno prelazi preko svega toga te tako odobrava nasilje i netoleranciju.

Sezona lova na srpsku manjinu u Hrvatskoj otvorena je samo nekoliko tjedana nakon što je Andrej Plenković raskinuo koaliciju s još uvijek grogiranim Mostom te novu parlamentarnu većinu sastavio uz pomoć zastupnika nacionalnih manjina, među kojima je i troje zastupnika SDSS-a.

Predaje nema "Ne nedostaje mi Jugoslavija, nego ljudi kojih više nema"

Hrvatski nacionalisti i klerikalna desnica nisu mogli prijeći preko toga da HDZ kao državotvorna stranka surađuje sa Srbima. Istog trenutka je i Plenković postao “nacionalni izdajnik i briselski poslušnik”. Frustrirana desnica je svojom mržnjom prema manjinama (čitaj: Srbima) uspjela kontaminirati skoro polovicu Hrvatske.

Takvima nije jasno da slično kao što ni svi Hrvati nisu (bili) ustaše, tako ni svi Srbi nisu (bili) četnici. Šteta je što takvi ne shvaćaju da im nisu Srbi krivi što su ih lažni domoljubi opljačkali i prevezli žedne preko vode.

Njima najviše smeta to što je Pupovac kao simbol srpske manjine u RH i trn u oku svih domaćih desničara glasno izrekao da je car gol: Srbi su postali meta. Kao član vladajuće koalicije i netko tko je indirektno suodgovoran za sve što se u RH trenutno događa, Milorad Pupovac je posljednji koji bi trebao pričati o ugroženosti Srba u Hrvatskoj.

No, to što on koristi ove napade kako bi učvrstio svoju poziciju, ne mijenja činjenicu da su neki dijelovi Hrvatske postali opasni za sve one koji na bilo koji način odudaraju od klasičnog hrvatsko-katoličkog stereotipa. U Hrvatskoj se već odavno ukorijenilo da pravi Hrvat mora biti katolik (pa makar crkvu vidio samo na Božić), mora mrziti Srbe (hr. četnike), Rome (hr. Cigane) i homoseksualce (hr. pedere), mora slušati Thompsona, “stinu pradidovu” ili probrane hitove Mate Bulića.

Jasna osuda antisrpskog raspoloženja došla je konačno i iz redova Crkve: dok pojedini biskupi ubrizgavaju u vlastito stado po život štetne injekcije nacionalizma i toksične duhovnosti, požeški biskup Škvorčević je prvi (i za sad jedini) reagirao te naglasio kako je “nedopustivo pretvoriti hrvatstvo u ideologiju za mržnju i nasilje”.

No biskup Škvorčević kao da nije svjestan da je nacionalistički duh iz boce već odavno na slobodi. Ne treba zanemariti da je nacionalistička desnica u jednom dijelu Europe već na vlasti. Riječ je o tzv. suverenistima kojima je jedini kriterij ono etničko. Za njih multikulturalnost ne postoji, a interkulturalnost drže najvećom opasnošću za “gubitak nacionalnog kulturnog identiteta”. Kao i mnogo toga, suverenizam u Hrvatskoj je predmet podsmijeha. Suverenistima se pompozno naziva bulumenta politički nepismenih likova nesvjesnih vlastite odgovornosti i osnovnih načela parlamentarne demokracije.

Intervju Crkva je na rubu: Negiranje Jasenovca, zlostavljanje djece

Jedan od takvih je i saborski zastupnik Zekanović koji je u jednom svom intervjuu izjavio kako je “Hrvatska zemlja po mjeri manjina”. Jest, ako “manjinci” vole živjeti u strahu. Slične smo izjave mogli slušati od Ruže Tomašić, nekolicine HDZ-ovaca i onoga što je nosao krvave gaće po Velebitu. Njima treba dati do znanja da su upravo oni zaslužni za širenje antisrpske histerije te da je njihova loša politika šovinizma i nacionalističkog huškanja najodgovornija za trenutno stanje.

Isto vrijedi i za one koji sve to šutke promatraju. Umjesto da se zgroze nad maskiranim huliganima, svakim oblikom međunacionalne netrpeljivosti i govorom mržnje, oni šute kao da se ništa ne događa.

Huligani i šovinisti koji napadaju ljude sve se slobodnije osjećaju, jer znaju da ih vodeći političari svojim ponašanjem podržavaju.

Nedavna premlaćivanja su tek sramotni rezultat povlađivanja HDZ-a svakom desnom ekstremistu, kako bi na izborima dobili koji glas više. Mišljenje aktualne predsjednice Grabar-Kitarović ovisi o njenoj predizbornoj kampanji dok premijer Plenković izbjegava ušutkavati agresivnu desnicu, jer zna da bi izgubio podršku većine HDZ-ovih glasača.

Kada takav HDZ danas kaže da im je “dosta spirale mržnje”, to je isto kao da Goebbels kaže da mu je dosta rasističke propagande.

Kongres obitelji Istina o kongresu na kojem je Markić držala govor

Podjela a ne integracija, etnička isključivost a ne međusobno poštovanje i suradnja te obavezno razgraničavanje “nas” i “njih” u oštrom su sukobu s europskim civilizacijskim vrijednostima u koje se Hrvati toliko zaklinju.

Danas više nitko ne može biti otok. Ljudi se više ne dijele po etničkom principu. Iako su danas državni teritorij i mitska “suverenost” neupitni, nisu od krucijalne važnosti za ekonomski i kulturni razvoj jednog društva. Sve drugo vodi u nesporazume, netrpeljivost i konflikte. Danas toga građani Hrvatske moraju biti svjesniji više nego ikad.

Ako Vlada RH želi da je građani shvate ozbiljno, onda se treba posvetiti stvaranju politike koja će omogućiti pravnu sigurnost i ravnopravan tretman svih građana te ekonomski razvoj zanemarenih dijelova Hrvatske. Evo idealne prilike da Hrvatska dosljednom primjenom Kaznenog zakona pokaže kako reagira jedna prava pravna država pa da se kao nacija prestanemo više sramotiti.