Oni koji su se rodili 5. listopada 2000. prije nekoliko dana postali su punoljetni. A tog dana na ulicama Beograda bilo je posebno veselo. Slobodan Milošević nije priznavao rezultate upravo održanih izbora za predsjednika onoga što se tada zvalo SR Jugoslavija, federacije od samo dvije federalne jedinice, Srbije i Crne Gore. Već u prvom krugu pobjedu je odnio Vojislav Koštunica s nešto malo više od 50 posto glasova.

Građanima u tom trenutku zapravo više nije toliko bilo niti bitno tko će srušiti Miloševića koji im je zemlju pretvorio u izoliranu, ozloglašenu diktaturu, punu korupcije, punu sirotinje, izmučenu ratovima u 90-ima u kojima je pretrpjela sve poraz za porazom, u kojoj su profitirali skoro isključivo najgori mafijaši i ratni zločinci. Stotine tisuća građana preplavile su ulice Beograda u onome što je ostalo upisano kao Buldožer revolucija, skandirajući mu: „Spasi Srbiju i ubij se, Slobodane!“

Opasni Balkan Spas Kosova i Srbije: Oni bi to 'mirovnim etničkim čišćenjem'!?

Mnogi su upali u Skupštinu, demolirali je, zapalili, policija je pucala, što je već bio signal da masovni protesti stotina tisuća ljudi izmiču kontroli i vođa prosvjeda, Zorana Đinđića i Vojislava Koštunice. Kad je Miloševiću poslušnost otkazala i vojska, morao je odstupiti. Espreso.rs postavio je i odgovorio na pitanje gdje su sve bili i što su radili tog 5. listopada 2000. ljudi koji čine današnju vlast Republike Srbije.

Vrlo ironično, a s obzirom na lakoću s kojom Aleksandar Vučić i njegova stranka danas osvajaju izbore u Srbiji čak i suludo ironično, mnogi od njih tada su bili članovi stranaka protiv kojih je tada Beograd poludio i masovno izišao na ulice; bili su članovi Miloševićeve Socijalističke partije Srbije (SPS), Srpske radikalne stranke i Jugoslovenske udružene ljevice (JUL) Mire Marković, Miloševićeve supruge.

Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije

Srpskoj radikalnoj stranci (SRS) pristupio je 1993., kada je izabran i za zastupnika u Skupštini Srbije, a već sljedeće godine postao je generalni tajnik SRS-a. Zastupnik u Saveznoj Skupštini SRJ bio je u tri mandata. Bio je ministar za informiranje u Vladi Srbije premijera Mirka Marjanovića izabranoj 1998. godine i za vrijeme mandata potpisao je Zakon o javnom informiranju. U razdoblju oko 5. listopada nije bio previše aktivan, ali je i dalje bio u toj priči.

Ana Brnabić, predsjednica Vlade Srbije

Aktualna premijerka u to vrijeme navodno nije bila u Srbiji. Rođena je 1975. godine u Beogradu, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Studirala je i diplomirala na Northwood Universityju u SAD-u, a potom do 2001. i na Sveučilištu Hull u Velikoj Britaniji.

Ivica Dačić, potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Srbije

On je bio istaknuti član SPS-a i tako pouzdan stup Miloševićevog režima da je u dotičnim krugovima bio poznat i kao „Mali Sloba“. Zastupnik SPS-a u Vijeću građana Savezne skupštine bio je još od 1992., a 5. listopada 2000. dočekao je kao glasnogovornik SPS-a. Samo nekoliko mjeseci prije toga objašnjavao je novinarima da Srbija u stvari nije pod sankcijama i da je opozicijski DOS stvoren isključivo zato da opravda NATO-ovu agresiju. Novinar Slaviša Lekić tvrdi da je te listopad 2000. Ivica Dačić „proveo sakriven u svom stanu“.

„Doduše, u jednom razdoblju je tvrdio da je dežurao u sjedištu stranke, na Studentskom trgu, ali kad su mu predočili nekakav intervju u kojem je objašnjavao da su u stranku upali 'Batićevi ljudi' koji su 'pokrali i polupali sve što su mogli', naglo je promijenio priču“, kaže Lekić.

„Jer, sve su polupali, a Dačića, jednog od sinonima Miloševićevog režima, nisu ni očešali.“

Aleksandar Vulin, ministar obrane

Čovjek koji se zalaže za pronalaženje i kažnjavanje svih koji su upali u Skupštinu 5. listopada 2000., kao jedan od najglasnijih članova JUL-a uspio je na vrijeme izbjeći pad s prvim redovima Miloševićevog režima.

Vulin je bio jedan od ljudi od povjerenja Mire Marković, ali je 1998. podnio ostavku na sve funkcije i napustio stranku iz razloga koji nisu bili do kraja jasni. Mirovao je taman toliko da prođe nezgodno razdoblje i da se na političku scenu vrati 2000. Zašto?

„Iz potrebe da se suprotstavi onome što je uslijedilo nakon toga što je Srbija postala plijen". Tada je osnovao Partiju demokratske ljevice (PDL), koja se 2002. utopila u Socijalističku partiju Srbije (SPS).

Siniša Mali, ministar financija

Siniša Mali pojavljuje se tek poslije 5. listopada 2000. Imao je 28 godina, a dok su njegovi vršnjaci protestirali, on je završavao magisterij u Americi. Početkom 2001. bio je već pomoćnik ministra za privatizaciju u sklopu Ministarstva za privredu i privatizaciju Vlade Republike Srbije.

Rasim Ljajić, potpredsjednik Vlade i ministar trgovine, turizma i telekomunikacija

Jedini koji je cijelo vrijeme na vlasti od 5. listopada do danas je predsjednik Socijaldemokratske partije Srbije (SDPS) Rasim Ljajić. Od 1994. predsjednik je Koalicije Sandžak, koja je 2000. preimenovana u Sandžačku demokratsku partiju. Nakon listopadskog rušenja Miloševića izabran je za ministra za nacionalne i etničke zajednice u Vladi SRJ.