Zamjena teritorija između Kosova i Srbije mogla bi biti vrsta miroljubivog "etničkog čišćenja", no barem će donijeti mir, piše to Charles A. Kupchan za New York Times.
Balkan ostaje u strateškom limbu. Kosovo je neovisnost proglasilo prije 10 godina, no Srbija se još uvijek nije pomirila sa tim svojim gubitkom, i dalje odbija priznati Kosovo i dalje su prisutni problemi sa albanskom većinom. Gotovo dva desetljeća nakon NATO bombardiranja čija je svrha bila 'istjerati' jugoslavenske snage s Kosova, oko 4000 vojnika NATO saveza i dalje na tom području pokušava održati mir.
Veliki pomak u odnosu dviju zemalja možda je na pomolu. Iako je riječ o moralno ofenzivnom koraku, SAD i EU trebale bi ga podržati. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i kosovski Hashim Thaçi navodno rade na prijedlogu sporazuma koji bi mogao označiti kraj vrućih sukoba. Sjeverni dio Kosova, kojeg većinom naseljavaju etnički Srbi i uz granicu je sa Srbijom, trebao bi biti srpski. U zamjenu za taj dio, još ne potvrđeni dio srpskog Preševa, kojeg naseljavaju Albanci i graniči sa Kosovom, trebao bi postati dijelom Kosova.
Zamjena bi tako postala učinkovit način etničkog čišćenja, no čini se kako je to nešto što se mora učiniti. Pragmatizam u ovom slučaju trebao bi osigurati sporazum koji bi trebao označiti konačni kraj godina krvoprolića i izmjena granica naslijeđenih nakon raspada Jugoslavije.
Ova mogućnost zamjene vreba iz prikrajka još od ranih dana neovisnosti Kosova, piše Charles A. Kupchan. No kako smatra, ništa se po tom pitanju nije dogodilo upravo zato što su SAD i EU bile složne u odbijanju takvih prijedloga. Stav je to i njemačke kancelarke Angele Merkel, koja smatra da "je teritorijalni integritet zemalja zapadnog Balkana već utvrđen i nepovrediv". Njezin stav podržat će i ugledni znanstvenici i politički stručnjaci sa obje strane Atlantskog oceana koji su potpisali otvoreno pismo u kojem osuđuju prijedlog i šalju poruku SAD-u i EU da se suprotstavi "povratku na etnifikaciju politika i granica".
No postoje znakovi da su neki dužnosnici zapadnih zemalja počeli tu ideju doživljavati kao mogućnost.
"Naša politika, američka politika, je da ako dvije strane ne mogu same između sebe dogovoriti i postići sporazum, ne možemo isključiti teritorijalne prilagodbe", rekao je Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton.
Ako se dvije vlade, srpska i kosovska, mogu dogovoriti i postići sporazum, i u svojim državama osigurati dovoljno političke, javne i pravne podrške, SAD i EU takav bi sporazum trebale podržati.
Na Kosovu živi oko dva milijuna ljudi, od čega je oko 90 posto Albanaca i po nekim procjenama šest posto Srba. Iako je do točne brojke teško doći, oko polovice kosovskih Srba, po nekim procjenama njih oko 70.000, žive u sjevernom dijelu zemlje, gdje čine oko 90 posto populacije.
Zbog većinskog srpskog stanovništva, sjeverni dio Kosova koji zauzima oko 10 posto teritorija, bio je dio zemlje od proglašenja neovisnosti. Srbija je i dalje zadržala politički i gospodarski utjecaj na tom području i tako zemlju dovela do podjele, u kojoj poveći njezin dio zapravo nema nikakvih interesa pripadati neovisnom Kosovu.
Na dijelu Preševa živi oko 60.000 Albanaca i veličinom je sličan sjevernom dijelu Kosova. Zasada nije poznato koliko tog područja bi Srbija mogla ponuditi Kosovu. Ipak zamjena ovih spomenutih područja mogla bi održati veličinu zemalja na dosadašnjoj mjeri.
Bez obzira na sve srpska vlast neće imati lak posao u osiguranju službenog priznanja neovisnog Kosova s obzirom na povijesnu i kulturnu ulogu koju Kosovo ima za Srbiju. Na ako ta predložena zamjena zemlje ponudi način normalizacije odnosa sa Kosovom i ponudi Balkanu mogućnost da krene naprijed, Kosovo i njihovi međunarodni pristaše trebali bi ga objeručke prihvatiti.
Doduše nakon priključenja sjevernog dijela Srbi koji ostanu na Kosovu bili bi još veća manjina i najvjerojatnije će neki među njima i otići. Taj neželjeni i neukusni transfer stanovništva bi se najvjerojatnije dogodio i na području Preševa. No uspostava službenih odnosa između dviju zemalja donijela bi Kosovu osjećaj stabilnosti i normalnosti te potakla Srbe koji ostanu na tom području da se više uključe i više ulože u razvoj budućnosti zemlje. A Kosovo je dosada odradilo respektabilan posao na području zaštite prava manjina.
Kritičari zamjene reći će kako bi to bio ozbiljan presedan u trenucima nicanja etničkog nacionalizma u Europi i izvan nje. U drugim dijelovima Balkana zamjena bi mogla potaknuti i druge da pomisle na upravo takva rješenja, što bi bilo i sasvim pošteno. Tako bi se mogle pojačati i separatističke želje među Srbima u BiH, Albancima u Makedoniji ili manjinama na drugim područjima.
No nigdje drugdje na Balkanu sporazum o pitanju granica nije već na stolu. Ako se on i provede, međunarodna zajednica trebala bi naglasiti kako ga podržava ali samo kao izvanrednu iznimku. U takvom slučaju razmjena teritorija i normalizacija odnosa Srbije i Kosova umjesto uzrokovanja epidemije etničkog razdvajanja, može učiniti upravo suprotno.
Srbija je dominantan igrač na području regije. Ako riješi svoj odnos s Kosovom, koji je sada u slijepoj ulici, može se razviti iz oštećenog izazivača nereda u zadovoljnog sudionika. Njihova pomoć dobro bi došla i u obeshrabrivanju Republike Srpske u BiH od njihovih pokušaja odcjepljenja. Pozitivni učinci pomirenja Kosova i Srbije tako bi mogli opravdati jednokratnu žrtvu pluralističkih principa.
EU je poslala je Srbiji i Kosovu jasnu poruku kako je normalizacija njihovih odnosa važan preduvjet njihovih priključivanja Uniji, što bi u velikoj mjeri pomoglo u razvoju stabilnosti i prosperiteta balkanske regije. Predviđena razmjena mogla bi ih približiti upravo toj boljoj budućnosti.
Za dvojicu predsjednika tako stiže vrijeme tvrdih pregovora, no ako oni uspiju sklopiti dogovor, SAD i EU ga trebaju prihvatiti otvorenih ruku. Slanjem poruke i davanjem zelenog svjetla pregovorima Washington i Bruxelles mogu dati ključni poticaj i biti važna potpora te pomoći u izgradnji javne potpore sporazuma u Srbiji i na Kosovu, zaključuje Charles A. Kupchan.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Nacionalna agencija za kriminal tvrdi da su albanske kriminalne grupe "uspostavile značajan utjecaj u organiziranom kriminalu u Velikoj Britaniji te da imaju značajnu kontrolu nad tržištem trgovine drogom u Velikoj Britaniji".Tako se u jugoistočnoj Engleskoj kao najveći "kralj kokaina" spominje ... prikaži još! se 31-godišnji Klodjan Copja, koji je osuđen na 17 godina zatvora zbog trgovine narkoticima. Copja i njegova ultra-nasilna banda uvezli su čak 150 milijuna funti vrijedan kokain u Veliku Britaniju. A pol