Frontalni sudar sa stvarnosti, na detaljan izvještaj Europske komisije o tome što se događalo u Hrvatskoj 2017. mogla se staviti i ovakva egida. Iz štiva zanimljivog za svakoga u Hrvatskoj, izvukli smo nekoliko najzanimljivijih točaka koje izrazito demantiraju niz stvari koje su mantrali mnogi ministri iz posljednje uvjetno rečeno dvije HDZ-ove koalicijske vlade. Krenimo s ekonomijom.

Skoro jednu petinu nacionalnog BDP-a dugujemo turizmu, što navodi i izvještaj EK. Ljetna sezona 2017. bila je opet rekordna i opet smo cijele godine slušali od ministara da je upravo turizam gospodarska grana iz koje možemo i moramo graditi gospodarski rast. A kakav je pravorijek EK-a po tom pitanju? "Turizam vjerojatno neće biti pokretač dugoročnog gospodarskog rasta u Hrvatskoj, ali vjerojatno neće ni negativno utjecati na druge sektore", stoji u dokumentu.

Kad se zbroji Plenković preživio 2017., to mu je trijumf karijere

Oslanjanje na turizam, znači, možemo okačiti mačku o rep. On je tu gdje jest, nešto poput obiteljskog srebra. EK primjećuje i to da se hrvatski turizam svodi na "sunce i more", znači samo na smještaj i Jadran, da vladajuće garniture nisu uspjele niti ove godine ušićariti na tome da se u turizmu troše hrvatski proizvodi, čak i to da turizam više nema nikakav posebno pozitivan učinak na zapošljavanje.

Ovo posljednje bilo je za očekivati kad je riječ o izrazito i usko sezonskom turizmu i kad ljudi ljeti crnče "50 sati dnevno". Ali vlada je zato u 2017. provodila svoju politiku zapošljavanja. EK primjećuje da je to ispalo tako da je to u slučaju zapošljavanja mladih još i "donio neke obećavajuće rezultate", 18 mjeseci nakon završetka programa, stoji u izvještaju, bilo je zaposleno 68,3 posto mladih u dobi između 15 i 24 posto koji su sudjelovali u programima.

To je OK. Ali se zato u slučaju dugotrajno nezaposlenih i niskokvalificiranih građana Hrvatska u prošloj godini ponijela kao čopor koji je svoje najslabije ostavio da sami u savani čekaju da hijene dođu po njih. Vladine mjere obuhvatile su samo 25 posto dugotrajno nezaposlenih i niskokvalificiranih. Prethodne godine, dakle riječ je o još jednoj HDZ-ovoj koalicijskoj vladi, to je iznosilo kataklizmičkih sedam posto.

A onda pljuska posebne seizmičke siline; EK je Vladi Hrvatske nabio na nos da se prema nezaposlenima ne odnosi dovoljno socijalno. "Trajanje naknade za nezaposlenost, u odnosu na razdoblje plaćanja doprinosa, u Hrvatskoj je kratko te je obuhvatnost i dalje niska", stoji tamo. Riječ je o "manje od 15 % stanovništva koje ostvaruje to pravo".

Nije da se EK želi miješati u način na koji će se hrvatsko društvo oduživati onima koji su "vječno zadužili Hrvatsku" u ratu, ali istodobno dok ističe da se ne zapošljava najugroženije, da ljudi na burzi rada ne primaju nikakvu naknadu, EK primjećuje da "nisu provedene najavljene izmjene mirovinskog sustava kojima je bio cilj produljiti radni vijek", zatim do da "nadležna tijela predlažu daljnje proširenje naknada danih braniteljima i članovima njihovih obitelji", te da "nije ostvaren veliki napredak u uključivanju branitelja na tržište rada".

Uh, nije dobro, ali je barem dobro da hrvatske vlade stalno rade na "društvu znanja", zar ne? Pa i ne baš. "Usporen je rast broja visokoobrazovanih osoba, a stope njihove zaposlenosti još se nisu vratile na razinu prije krize", cinkao je EK Vladu i onda nas još zatrpao brojkama. Deset godina u Hrvatskoj je bilo sve više visokoobrazovanih, da bi od 2014. udio stao opadati. I pada i dalje. S VSS-om je u dobi između 30 i 34 godine kod nas bilo 29,5 posto građana.

Grinč iz Vlade Sramotni gaf: Ministrica ukrala Božić siromašnoj djeci

Cilj Hrvatske je, inače, do 2020. godine 35 posto, pa baš treba vidjeti kako će se to dostići ako udio građana s VSS-om nastavi padati. Prosjek EU-a je, inače, - čak 39,1 posto. Ljudi s VSS-om se kod nas iz godine u godinu i sve manje zapošljavaju i danas je nezaposlenost među njima 7,8 posto, četvrta najviša u EU.

Nezaposlenost se u Hrvatskoj, uopće, ocjenjuje kao "kritična", posebno u dobi od 55 do 64 godine – čak 38,1 posto, a ta naša zemlja, nemilosrdno dalje nastavlja EK, zaostaje i u usavršavanju vještina i prekvalifikaciji radno sposobnog stanovništva. Ali zato smo bar digitalizirani, zar ne? Ne niti to, jer je "kritičnim" EK ocijenio Hrvatsku i po pitanju stupnja digitalnih vještina građana. OK, ali znamo, baš znamo, da se Hrvatska sve više digitalizira.

Je li tako? Tako je, kaže EK. Širi se mreža pokrivenosti širokopojasnim internetom, ali je pokrivenost u ruralnim područjima 67 posto, a 4G mobilnom mrežom 73 posto teritorija, što je i jedno i drugo – "među najnižima u Europi". EK svojim dokumentom kao da je krenula točku po točku ubijati u pojam hrvatske vladajuće garniture. Tako je i za toliko opjevane uspjehe hrvatskog sustava istraživanja i inovacija rekao da "zaostaje za ostalim državama članicama EU-a". Jesmo li najgori u EU? Lako moguće.

Kvaliteta znanstvenih radova je niska, ulaganja u znanost su mala, znanstvene ustanove su rascjepkane, čak su i privatne tvrtke u Hrvatskoj pete najgore u EU po ulaganju u znanost. U takvoj "zemlji znanja" suvišno je i spominjati da je korupcija i dalje veliki problem, da građanima u pravilu nisu poznati kanali za zviždačke istupe i načini pristupa javnim informacijama. U vezi korupcije posebno se ističe "javna nabava u građevinskom sektoru".

A sudstvo? Pa, postupci na sudovima i dalje su dugotrajni, iako EK priznaje da sudovi u Hrvatskoj ipak jesu smanjili broj neriješenih predmeta. Pravosuđe je, primjećuje EK, i dalje tradicionalno "ovisno", odnosno nije neovisno. Dobro, ali se 2017. godina barem ne može krstiti gospodarski katastrofalnom. Pa BDP je rastao 3,2 posto. Zar ne? Tako je. U 2018. prognoze su 2,9 posto, u 2019. još 2,8 posto. Ali je zato u posljednjem kvartalu rast bio samo 0,1 posto, isto koliko i grčki, samo dno EU-a.

Objektivno, kad se gleda unazad, primijeti se da je prijelomni trenutak za stiskanje kočnice na sve veći rast BDP-a iz doba Milanovićeve vlade bila ona neslavna Orešković-Karamarko-Petrovljeva vlada. Ali, rasta je ipak bilo sve do danas, pa su i cijene nekretnina rasle, u 2016. godini za 2,1 posto, ali ne posvuda. Cijene još nisu na razinama iz 2010., na Jadranu i u Zagrebu rastu, drugdje pak ne, ali lako za to.

Lopatom Crna knjiga o korupciji u Hrvatskoj

Bitan je zaključak o uzrocima toga što ljudi i dalje slabo traže stanove "djelomično se može objasniti negativnim demografskim kretanjima te već otprije visokom stopom vlasništva nad nekretninama". Odnosno, ljudi baš i ne žele raditi djecu kad su im pelene preskupe, a na potražnju za stanovima pozitivno ne utječe niti stopa intenzivnog iseljavanja svih onih koji su poslušali "savjet" izvjesne političarke da "odu iz Hrvatske ako im se tu ne sviđa".

U tom smjeru ide i porezna politika, barem ako je suditi prema EK koji predviđa da će od porezne reforme iz 2017. "korist imati samo određene vrste kućanstava".