Ovih su dana dva veterana hrvatske politike u jednom zagrebačkom hotelu lamentirala nad sudbinom Hrvatske, pa došla do jednodušnog zaključka: SDP treba spasiti, jer bez jake, normalne, uvjerljive opozicije, vlada može raditi što hoće a to zemlju vodi u propast. Micanje nesposobnog Bernardića samo je dio rješenja za SDP-ov problem, drugi dio podrazumijeva pronalaženje sposobnog lidera.

To, svakako, nije Zlatko Komadina, on je samo vremešna verzija Bernardića. Konačno, on ga je, u komplotu s Rajkom Ostojićem, i rukopoložio. Oni koji su stvarali problem ne mogu nuditi njegovo rješenje ali oni od te nemoguće misije ne odustaju. Dva veterana koja smo spomenuli na početku teksta su - šokantno - Vladimir Šeks i Ivo Sanader!? Ako oni zazivaju spas za SDP, onda znači da je vrag odnio šalu.

Tu je stranku, inače, početkom devedesetih na razne načine pomagao i kardinal Franjo Kuharić - koji se nasuprot svojih nasljednika doima kao čovjek orijaškog formata, moralna gromada i vrelo mudrosti. Kuharić je znao da je jednoumlje fatalno za svaku zemlju, ma koji predznak imalo i koju ideologiju ispovijedalo.

Danas se jasno uočavaju zamke jednopartizma, koji de facto živimo: HDZ drži pravosuđe, državno sudbeno vijeće, javna poduzeća, javne medije, mnoga pravobraniteljstva, akademije, a što je tiče moćne Crkve, nije sasvim jasno drži li Crkva HDZ ili HDZ drži Crkvu, no to je skoro svejedno. Da nije Plenkovića i njegove malobrojne skupine, Kaptol i HDZ bili bi kao sijamski blizanci. Vrh Crkve sigurno neusporedivo više voli Stiera, Culeja, Kovača, Željku Markić ili Hasanbegovića nego Andreja Plenkovića, Davora Božinovića i Gordana Jandrokovića.

No Plenković je jedini koji ima format vođe - koji s vremenom postaje sve uvjerljiviji - i jedini koji može dobiti izbore. Svi drugi su lutrija, i to lutrija bez velikih šansi za dobitak. Iako djeluje moćno, HDZ bi mogao biti kao ona velika brana u Nizozemskoj, koju je dječak spasio držeći prst u rupi kroz koju je curila voda, prijeteći rušenjem. Taj se "dječak" zove Andrej Plenković, a Crkva ga, s HDZ-ovim jastrebovima - koje nije sasvim opravdano nazivati desnicom - tretira tek kao nužno zlo, ali ne kao lidera prema svojoj zamisli. No kao i cijela zemlja, nemaju alternativu.

Politička smrt Berina rijeka izbjeglica: Evo tko ga je sve napustio

SDP na čelu ima čovjeka s kojim se Plenković šegači; on s Bernardićem mete podove. No isto će činiti i sa Zlatkom Komadinom, čije izjave o ključnim problema uvijek izlaze iz nekoga klišea - za Uljanik i 3. maj predložio je formiranje "kriznog stožera" ne shvaćajući da ekonomija nije rat i da održavanje retorike Vijeća čuvara revolucije ("stožeri") na dubljoj razini samo ojačava hegemoniju ajatolaha šatoraške Hrvatske.

Na širem planu Komadina se zalaže za "povratak socijaldemokraciji" iako nitko ne zna što je to. Rajko Ostojić također ne nudi nikakva rješenja za društvene i političke probleme ove zemlje, a puki izgled engleskog džentlmena nije, nažalost, dovoljan. SDP-u je potreban lider koji će imati energiju, volju za moć, viziju i hrabrost, želi li opstati. Taj vođa neće si smjeti dozvoliti luksuz da o krizi u Uljaniku dozna s N1, iz usta Darka Horvata.

On će o tome morati obavijestiti javnost unaprijed. On će morati biti u kontaktu s radnicima, sindikalcima, upravom - ako zadnja oaza velike hrvatske industrije nije Uljanik, onda ne znamo što jest. Ali industrijsko radništvo je preuska baza za takvu stranku - ona mora tražiti proračunska izdvajanja za kulturu dramatično veća od današnjih jer bez jake kulture nema ozbiljne države.

Mnogo godina unatrag, šefovi SDP-a su odlazak u kazalište tretirali kao božju kaznu, kao što o operi jednom reče filmski lik Đura Čvorović: "Što sve čovjek mora raditi zbog bande"... Šef SDP-a morat će poznavati teren kao svoj džep.

Poteškoća će što su lideri SDP-a uglavnom ljepodusi, bonvivani, dan-gube kojima je vrhunac politike lijepa retorika i naslikavanje pred kamerama. Zoran Milanović imao je sjajnu šansu: dobio je Hrvatsku na pladnju, ogorčenu, opljačkanu, na vješalima, suhu kao prut, na uzničkome zidu, zidu srama, pa umjesto da se primi alata i krene demontirati ono što ne valja i montirati ono što valja, on se tri godine zanimao uglavnom za delicije po Taču i slične stvari.

Zoran Milanović trebao je biti inženjer, poslovođa i higijeničar, pa u Hrvatskoj srediti popise birača, izborni zakon, izborne okruge, eliminirati arhipelage uhljebničkih institucija, ali on to nije činio.
Ova bi ocjena bila jednostrana ako je ne bismo dopunili i pozitivnim stvarima.

Mato Palić "SDP je blokiran, HDZ zato nema tko rušiti s vlasti"

U četvrtoj godini mandata, Milanovićeva je vlada provela konverziju - bio je to mažuranićevski akt oslobođenja - pomogli su izgradnju pet stotina bazena u malim hotelima, izveli su ozbiljne korekcije u sustavu oporezivanja dohotka, proveli su legalizaciju nekretnina, pokrenuli su kurikularnu reformu...
Da je Milanović svake godine imala ovakve reforme, ljevica se ne bi morala plašiti za svoju budućnost.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Novi vođa SDP-a morao bi naslijediti Milanovićeve vrline - Milanović je znao biti lucidan govornik, u obračun s bankama ušao je s hrabrošću koju nije imao ni jedan državnik prije njega - ali bi morao eliminirati njegove mane; indolenciju, nezainteresiranost, krivo uvjerenje da je država dobro konstruirana i da treba izvesti samo manje korekcije pa će sve biti u redu. Ne, ovdje su temelji krivi, statika ne može izdržati terete, a koliko je cijela arhitektura kriva, vidi se po masovnom egzodusu.

Čak 300 000 najsposobnijih, najdinamičnijih i najpametnijih ljudi, ovdje se osjetilo suvišnima, pa pobjeglo u inozemstvo. Koliki je to gubitak? Nevjerojatan: sigurno je riječ o desecima milijardi kuna, ako ne i eura. Da je SDP krenuo u rekonstrukciju sudstva, javnog sektora, svih tih komora, HRT-ova i drugih sustava koji samo ortački dijele novac poreznih obveznika i gospodarstva, mladi ne bi danas tražili sreću u Irskoj i Njemačkoj, jer bi imali ono najvažnije - nadu da će ovdje svake godine biti sve bolje.

Šibenski sporazum Kad se luzeri iz SDP-a ne bore za ljevicu, ima tko hoće


A ta im je nada uskraćena.
Hrvatska čak i pod prosvijećenim apsolutistom Plenkovićem jest Hrvatska Borga, Ramljaka, Martine Dalić, Bore Škegre, Vladimira Šeksa, Tome Medveda, et cetera. Tio je zemlja u kojoj basnoslovno plaćeni vozači probijaju policijske istrage, a vladajuća kasta uživa nekažnjivost kao u Indiji. Ima tu još nešto. HDZ-ovci istinski vole vlast. Oni su marljivi, vrijedni, i učinit će sve da dođu do svakog komada moći koji će im osigurati bogaćenje, privilegije, nekažnjivost.

Dok su Milanović i Maras spavali, HDZ im je uzeo Hrvatsku gospodarsku komoru - jednu instituciju koju bi bio božji blagoslov staviti na tržište jer je još od Vidoševićevih nevremena nalik na direkciju za izbor Miss universe - no oni bi im je uzeli i da je riječ o nekoj doista korisnoj ustanovi. Policija, Državno sudbeno vijeće, sudovi, sve je to HDZ napučio svojim kadrovima - mnogi su nalik na ove koji probijaju istrage - i SDP bi se, uspije li ikada doći na vlast, morao ozbiljno pozabaviti resetiranjem tih sustava, što je težak, ako ne i nemoguć zadatak.


"Za hrvatsku ljevicu ima nade, jer bez ljevice se jednostavno ne može", rekao je nedavno u intervjuu za Tportal Vjeran Zuppa. Na pitanje hoće li SDP preživjeti, Zuppa je odgovorio: "Nisam siguran jer je doista pred raspadom. Ako uzmete saborsku grupu u kojoj su Klisović, Bauk, Grbin, Glasovac i mnogi drugi koji zaslužuju svu pažnju i podršku, ali koji su suspendirani ili su potpisnici... Da se usudim suspendirati jednog Grbina, ja bih nakon toga sam od sebe potražio nekog dobrog psihijatra."

"U SDP-u se danas govori isključivo o SDP-u. O Statutu, o statutarnim suspenzijama članova, isključivanjima iz stranke i svim mogućim statutarnim rješenjima. O samom programu stranke i eventualnim programskim razlozima za isključivanje ili za problematiziranje postupaka, stranačkih sadržaja i slično - ni slova" kazao je i time naznačio set ključnih problema ove stranke - indolenciju, foteljaštvo, karijerizam, oportunizam, negativnu selekciju...", rekao je Zuppa.


Još je jedna stvar važna. I SDP i druge hrvatske stranke bave se samo raspodjelom - niti jedna se ne bavi proizvodnjom. To su mali sinovi velikih očeva... 
Most više nema idejnih maski - to je danas jasno profilirana konzervativna, katolička stranka, neka vrst HDZ-a koji je prošao čistilište, i mogu birati - hoće li se zalagati za to da ih fundusa desnih ideja naglasak stave na evangelizaciju, ili na tržišne reforme.

Ovo prvo može poslužiti za "ribarenje ljudskih duša", ali ova zemlja od toga neće imati nikakve koristi, dok bi ovo drugo imalo smisla, pod uvjetom da opet dođu na vlast.
Živi zid, koji je prema jakom krugu indicija ekspozitura HDZ-a primarno namijenjena rasturanju SDP-a, predobro je obavio svoj zadatak. Oni će uskoro, poput Stjepana Mesića nekoć, moći reći "Naš zadatak je obavljen - SDP-a više nema".

'Ja se i dalje borim' 'A možda su Bero i ljudi oko njega ti koji štete ugledu SDP-a'

Tamo gdje je SDP vegetirao i čmrljio, uletio je Pernar, s energijom hidrogenske bombe i šoumenskim talentom Donalda Trumpa, u čemu mu je asistirao Sinčić, no ta je priča dosegla svoj plafon. Živi zid sad ima dva puta - ili da stranku preuzmu ljudi poput ozbiljnog dr Bunjca - kao u Italiji, gdje su Pet zvjezdica preuzeli ozbiljni ljudi - ili nastavak pernarizacije, što ne mora biti rezultatski neuspješno, ali je za ovu zemlju pogubno.

Monetaristički štosevi iz Vijetnama nisu i ne mogu biti rješenje, kao ni tiskanje novca - mada bi kontrolirano klizanje tečaja moglo biti zdravo. Da nije, ne bi ga primjenjivali Slovenci... Krešo Beljak, hrabar i beskompromisan političar (odbio je sve ponude HDZ-a za koalicijom riskirajući rasulo u stranci) odveo je HSS ljevije no dosad, no on ga je zapravo vratio na put braće Radić i Vladka Mačeka. Ta je strategija riskantna, no i Beljak bi morao deklarirati za koji se tip reformi zalaže. Stara hrvatska seljačka poslovica, prostri se onoliko koliko ti je poplun dug, bila bi dobar početak u reformi javnog sektora. Država u velikom ipak je nalik domaćinstvu u malom...