HDZ-ov saborski zastupnik Žarko Tušek nedavno je udario 10-godišnju djevojčicu na pješačkom prijelazu u Krapini. Mediji su izvijestili kako je Tušek djevojčicu udario na zebri. Djevojčica, nasreću, nije teško ozlijeđena, a Tušekov prometni prekršaj je više plod njegove nepažnje. Tušek je kasnije za medije, između ostalog, izjavio kako je odmah nakon nesreće instinktivno nazvao policijskog načelnika te mu ispričao što se dogodilo. On je pokušao objasniti kako je došlo do nesreće, zašto se nije zaustavio na pješačkom prijelazu, zašto se odmah nije zaustavio, zašto nije okrenuo broj 112, zašto je odmah zvao načelnika policije i tako dalje. Tušekovo objašnjenje cijele nesreće je neuvjerljivo, neargumentirano i, što je najgore, tipično za Hrvatsku
. 
Javnost je iznenađeno postavila pitanje: “Zašto je jedan HDZ-ovac nazvao šefa policije nakon što je udario curicu na zebri?” Odgovor je i više nego jasan: “Jer je HDZ-ovac i jer smo u Hrvatskoj”. Daleko od toga da će jedan političar/saborski zastupnik/član vladajuće većine postupiti kao “običan građanin” i nazvati 112. To je broj za stoku sitnog zuba. On će radije izravno kontaktirati šefa i sve ubrzati te riješiti i prije dolaska policije. To je problem naše političke scene: oni su uvjereni da članska iskaznica vladajućih nosi sa sobom određene povlastice. Da stvar bude gora, nisu u krivu.  

Braća Brkić Nakon Vase, USKOK kreće istražiti i imovinu brata Joze

Da se razumijemo, prometna nezgoda može se svakome dogoditi. No to da nakon nesreće, umjesto Hitne pomoći i prometne policije, zoveš načelnika policije, može se dogoditi samo odabranima, a ostalima se šalje jasna poruka. Šteta što nesretnoj curici nitko nije na vrijeme objasnio da HDZ-ovci uvijek imaju prednost. Ili neka vladajući političari oboje svoje aute u neku prepoznatljivu boju, pa da ljudi i ne pokušavaju prijeći preko pješačkog prijelaza dok oni ne prođu. Ovako nepotrebno gaze ljude, jer ljudi ne znaju da su to oni, pa onda oni moraju gubiti dragocjeno vrijeme na zivkanje načelnika policije ili, u nekim slučajevima, i samog premijera, odlazak u bolnicu i mučno odgovaranje na novinarska pitanja. Sve je ovo nepotrebna gnjavaža za naše drage vladajuće političare, kojima sve Hrvatice i Hrvati do groba trebaju biti zahvalni za sve što čine za opstanak i prosperitet Republike Hrvatske. 

Dok zbog sličnih skandala odgovorni političari u Europi podnose ostavke, a oni u Japanu čak vrše harakiri, ove u Hrvatskoj jednostavno boli briga. Oni najčešće imaju “zaleđe” koje im, u znak zahvalnosti za stranački rad i (predizborni) angažman, omogućava vladajuća stranka. Političari se na svakodnevnoj bazi ponašaju vrlo bahato, a oko njih je stvoren sistem u kojem su oni gotovo nezamjenjivi i kojim se upravlja raznim pozivima i porukama. 

Iluzorno je tražiti ili očekivati ostavku zbog ovoga, no Tušekov postupak je tipičan za sve aktere političkih skandala u državi - uzeti mobitel, nazvati “glavnoga” i “riješiti” sve na vrijeme. HDZ-ovci, nažalost, doista raspolažu Hrvatskom kao da je njihov privatni posjed, pa onda nije ni čudo što smatraju da policijom i pravosuđem mogu upravljati - mobitelom. Nije ovdje riječ o udaru na vladajuće nego o modusu operandi većine političara u Republici Hrvatskoj. 

Zanimljivo je da razina političkog testosterona u našem javnom prostoru nikako da se smanji. Političari se ponašaju kao da posjeduju državu i društvo. Odgovornost za loše postupke nikad nije bila na nižim granama, a u bahatosti nema nikakve razlike između vlasti i opozicije. 

Živjela Partija! Kažu da HDZ, hvala Bogu, nije KP - ovo su dokazi da jest

Fedor Nikić je u svom eseju “Naš savremeni političar” iz 1929. godine zapisao: “Ukratko, to nije po shvatanju u nas, čovek koji se naročito posvetio radu za opšte državno i narodno dobro, čovek u koga je jače razvijena svest o zajednici od lične svesti i svest o državi od svesti lokalne, koji stvarno u sebi jače oseća za državu i njene potrebe i koji, najzad, partiju smatra kao jedno od sredstava koje je društvo stvorilo u cilju, da se što bolje zadovolje potrebe naroda i države. U nas se, naprotiv, pod pojmom političara podrazumeva čovek koji je ili kakav, stranački funkcioner, počev od odbornika pa do narodnog poslanika, ili čoveka koji se sa puno veštine, lukavosti, često i intriga dovija situaciji, i ukoliko je veći partijac i demagog, utoliko je veći i bolji političar – jedan pojam, dakle isuviše primitivan, jednostran, uzak i izopačen”.

Ovo su riječi stare devedeset godina, a za nas ostaje otvoreno pitanje zašto su stavovi Fedora Nikića aktualni i u Hrvatskoj u godini 2019. i zašto se za pojam političara i naše političke “elite” i dalje vežu demagogija, negiranje zajedničkog dobra te zastupanje stranačkih i osobnih sebičnih interesa, bahatost, korupcija i primitivizam. 

Tušekov potez i nije kraj svijeta, ali je simptom puno ozbiljnijih problema u državi i pokazatelj veličine poraza kojoj su građani RH izloženi.