Kontroverzni argentinski predsjednik Javier Milei naredio je deklasificiranje dokumenata povezanih s nacistima koji su u toj zemlji našli utočište nakon Drugog svjetskog rata, rekao je premijer Guillermo Francos. Objasnio je da je odluka donesena kao odgovor na zahtjev republikanskog američkog senatora Stevea Dainesa, koji se sastao s Mileijem u veljači.
Kako piše argentinski La Nacion, Milei je izdao naredbu da se objavi sva dokumentacija u posjedu vladinih agencija jer "nema razloga da se te informacije i dalje skrivaju". Prema njegovim riječima , među dokumentima koji još nisu objavljeni su dokumenti o nacističkim financijskim transakcijama.
Istog dana, predsjednički glasnogovornik Manuel Adorni najavio je prijenos u Nacionalni arhiv dosjea koji se odnose na akcije oružanih snaga tijekom posljednje vojne diktature između 1976. i 1983. godine. Adorni je objasnio da će Državno tajništvo za obavještajne poslove (SIDE) omogućiti pristup svoj dokumentaciji koju posjeduje kao dio službene politike usmjerene na okončanje odvojenog korištenja ovih datoteka od strane sadašnjih vlada. Dodao je da vlada namjerava koristiti arhive vezane uz posljednju vojnu diktaturu "kao sredstvo očuvanja sjećanja, a ne za političku manipulaciju".
Krajem veljače Javier Milei obećao je Centru Simona Wiesenthala, koji se bavi proučavanjem holokausta, punu suradnju u omogućavanju pristupa dokumentima vezanim uz financiranje takozvanih "štakorskih linija" kojima su nacisti bježali iz Europe. Nakon Drugog svjetskog rata, aktivisti za ljudska prava procjenjuju da je do 10.000 nacista izbjeglo pravdi tako što su se sklonili u Argentinu i druge zemlje. Među onima koji su pobjegli u Argentinu bili su "arhitekt" holokausta Adolf Eichmann i bivši liječnik logora Auschwitz Josef Mengele.
Ključna uloga svećenika Draganovića, veza je Petranović
U Argentinu su nakon Drugog svjetskog rata pobjegli i mnogobrojni vođe ustaškog pokreta poput Ante Pavelića ili Eugena Dide Kvaternika pa bi među dosjeima mogli biti i njihovi dokumenti. Kako je pisao Express, i Adolf Eichmann je kao Ricardo Clement došao u Genovu, u Italiju, ukrcati se na brod za Argentinu. S istim ciljem u Genovu, također s lažnim imenom će stići i nacistički "anđeo smrti" Jozef Mengele, koji je provodio eksperimente na Židovima u Auschwitzu, kao i ustaški poglavnik Ante Pavelić.
Dokumenti i svjedočanstva preuzeti iz arhiva američkih tajnih službi, iz sjedišta Međunarodnoga Crvenoga križa i, prije svega, iz imigracijskog centra u Buenos Airesu otkrili su ključnu ulogu genovske kurije u "kanalu ili tunelu štakora" kojim su bježali nacisti u Južnu Ameriku, a u tom bijegu su prema svemu sudeći važnu ulogu imala dvojica Hrvata. Svećenik koji je bio posebno aktivan u prihvatu i zaštiti kriminalaca u bijegu, zove se don Karlo Petranović, pisao je Il Secolo XIX, novina iz Genove, još 2013. godine. Njemački ratni zločinac Eric Priebke pričat će o njemu i njegovoj ulozi mnogo godina kasnije, prisjećajući se reda koji je morao čekati u uredima kako bi dobio vizu za ulazak u Argentinu, citira Il Secolo:
"U satima provedenim u redu, nije mi trebalo dugo da pronađem da je put onih koji su se žurili na ukrcaj bio samo jedan: fra Karlo Dragutin Petranović, hrvatski svećenik. Uvijek je imao slobodna mjesta na brodovima koji su isplovljavali za Buenos Aires."
A drugi hrvatski svećenik koji je, posve nedvojbeno, spasio ustaše bio je Krunoslav Draganović. Jedva da ima smisla nabrajati imena pripadnika Pavelićeva užeg kruga koji su bez pomoći Krunoslava Draganovića otišli u Latinsku Ameriku. Neki se kunu da je svećenik bio dobar s Evitom Peron pa su uz njegovu pomoć “štakorskim kanalima” iz Italije u pravcu Paragvaja, Argentine i drugih južnoameričkih zemalja bježale najistaknutije ustaše.
Preko Genove, pisao je Express, par godina prije Eichmanna utekao je i Ante Pavelić. On se nakon rata krio u negdje u Austriji u jezuitskom samostanu i 1948. pod lažnim imenom Antonio Serdar krenuo je za Genovu. Od tamo za Buenos Aires plovi brod a kojem je mađarski inženjer Pal Aranyos s pasošem Međunarodnog Crvenog križa broj 74.369. Štite ga, sva je prilika, određeni krugovi Katoličke crkve. Pavelić je, prema dokumentima CIA-e, u bliskom kontaktu sa državnim podsekretarom Vatikana, Giovannijem Battistom Montinijem, a on će nekoliko desetljeća kasnije postati papa Pavao VI.
Ante Pavelić putuje kao Pal Aranyos, Kvaternik kao Mario Righi
Šestog studenoga 1948. mađarski inženjer stiže u Argentinu na brodu "Sestriere". Argentinski konzulat u Genovi, odakle je brod krenuo, izdao mu je odobrenje za ulazak. Putovanje je trajalo 25 dana i Pal Aranyos nije komunicirao sa ostalim putnicima. Kabinu prve klase s njim je dijelio svećenik Josip Bujanović. Kad je uplovio u Buenos Aires, brod Sestriere se zaustavio. Približio mu se manji brod i inženjer Aranyos ulazi na njega sa svojim kovčezima. Kreće prema obali. Nakon toga, skida civilnu odjeću i oblači svećeničku odoru. Na obali ih čeka Branko Benzon, prijatelj i osobni liječnik argentinskoga predsjednika Juana Peróna. Automobil kojim je stigao u luku imao je tablice Predsjedništva. Mađarski inženjer pozdravite će Benzona i obojica će ući u automobil...
I Euguen Dido Kvaternik pobjeći će u Argentinu, ali on o Pavelić su se mrzili. Kvaternika se s njim razišao već 1942. i morao emigrirati u Slovačku. Od tamo je pak, pred nadirućim sovjetskim snagama, utekao put Argentine.
- Mi smo se, rekoh, nakon svih putovanja, našli u Italiji. Uz pomoć mnogopoštovanoga o. Dominika Mandića, Dido je, kao i toliki drugi Hrvati, dobio krivotvorene dokumente na ime "Mario Righi". Uskoro mu je pošlo za rukom otići u Argentinu - rekla je 1997. Kvaternikova udovica Marija u intervjuu Tomislavu Jonjiću.
- Ja sam s majkom i djecom došla u Argentinu nekoliko mjeseci iza Dide. Opreza radi, živjeli smo odvojeno. Dido se odmah, uz pomoć jednoga celjskog Nijemca, kojega je poznavao zahvaljujući tomu što je obitelj Kvaternik imala imanje u Celju, zaposlio kod jednoga njemačkog industrijalca. Mi smo stanovali u ulici Monte, u kući, koju su naši franjevci kupili za smještaj hrvatskih useljenika u Argentinu. Uskoro se Dido osamostalio, otvorivši s jednim Slovencem mali pogon za proizvodnju traktorskih prikolica - rekla je.
No 1962. Kvaternik gine pod čudnim okolnostima. I skupa s njim 11-godišnja kći.
- U Argentini smo živjeli prilično povučeno. Dobar dio našeg izseljeničtva nije nas prihvaćao zbog Didinih kritičnih ocjena dr. Pavelića i njegove politike. Naše najmlađe dijete, kći Olga, rodila se 2. travnja 1951. Bila je neobično lijepa i inteligentna. Nu, kako je težko podnosila vlagu i vrućinu Buenos Airesa, često bismo vikendom išli u brda. Dido je u tu svrhu podigao zajam i kupio neki terenski automobil. Zvao se "Estianciera" i bio je poznat kao loš auto. Bila sam zbog toga ljuta na nj, a novaca za bolji auto nismo imali. I tako, put na ljetovanje u Cordovu pretvorio se u tragediju. Tijekom vožnje, volan je izpao iz osovine. Čitava je obitelj bila u automobilu, a Dido i naša mala Olga ostali su na mjestu mrtvi. I ja sam često pomišljala da se radilo o atentatu, poduzetom ili iz političkih ili iz poslovnih razloga. Ipak, najsklonija sam pomisli da je riječ o nesretnu slučaju. Taj je tip automobila bio nevjerojatno loš...
Prije nego što će poginuti, Kvaternik je u Argentini čak sreo Antu Pavelića, s kojim više nije razgovarao otkako su se razišli, navodno zbog Poglavnikova popuštanja Talijanima.
- Otac ga je sreo u autobusu. I samo je izašao van. Ni riječ nisu progovorili. Pavelić je bio zlo - rekao je u intervjuu za Express svojednobno Kvaternikov sin Slavko Eugen Erik.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Nije ni čudo što Vatikan još nije otvorio arhiv Pija XII. Vjerojatno nikad ni neće. Nacistički šljam u haljama.
Ustaski zlocinci