Vlada Andreja Plenkovića najglomaznija je u Europskoj uniji sa svojih 20 ministarstava, a u njima je ukupno čak 155 dužnosnika: ministara, državnih tajnika i pomoćnika. Sve je njih imenovala Vlada kako bi zadovoljila i apetite široke koalicije, ali takva imenovanja nisu prošla neopaženo.

Europska komisija je Plenkoviću i Vladi poručila da moraju depolitizirati i profesionalizirati javnu upravu kako bi na vrhu, odmah ispod ministara, bili sposobni profesionalci umjesto stranačkih kadrova.

Strah i trepet Damir Škaro - od uglednog moćnika do sumnji u silovanje

No ono što je vlada Andreja Plenkovića odlučila učiniti pod egidom profesionalizacije i depolitizacije je najveće jednokratno uhljebljivanje stranačkih dužnosnika još od vremena Ive Sanadera. Upravo je promijenjen niz zakona i uredbi koje će omogućiti usklađivanje s izmijenjenim Zakonom o sustavu državne uprave, koji je ostavio smijenjeni ministar uprave Lovro Kuščević.

Ovo uhljebljivanje počinje u listopadu, ide u dva pravca i moglo bi obuhvatiti više od 186 stranačkih ljudi samo u ministarstvima. Dok to traje, Vlada se hvali da će prebacivanjem poslova državne uprave pojednostaviti upravu i smanjiti broj zaposlenih.

Prvi pravac uhljebljivanja je pretvaranje 96 pomoćnika u teško smjenjive ravnatelje, a drugi je zapošljavanje do 90 savjetnika i asistenata u kabinetima ministara i čelnika Vlade. I sve po zakonu koji je progurao osramoćeni Lovro Kuščević, a koji Vlada nastavlja zdušno provoditi.

Manje od jedne godine prije izbora

Kako bi bilo jednostavnije pratiti ovu veliku kadrovsku križaljku, koja će prolaziti u sjeni predsjedničkih izbora i dnevnih političkih sukoba, obrazložit ćemo ih odvojeno. Dosadašnjih 96 politički imenovanih pomoćnika postat će ravnatelji državnih uprava. Iako će za popunjavanje mjesta biti raspisani natječaji, na koji će se pomoćnici morati javiti, proces izbora je takav da će glavnu riječ imati ministar.

I struka i sindikat upozoravaju da se ne radi ni o kakvoj profesionalizaciji nego o dodatnom smještanju podobnih kadrova, koji će imati zacementirane svoje pozicije, ali i veću plaću nego dosad. Naime, kad novi ravnatelji jednom budu postavljeni, niti promjena vlasti ne znači da će izgubiti svoja radna mjesta. Da su ostali pomoćnici, morali bi otići s novom vlašću.

Po novom, ostat će četiri godine na svojim funkcijama, a HDZ-ova vlada će ih postaviti manje od godinu dana prije izbora.

"Naravno da se tu ne radi o nikakvoj profesionalizaciji nego ćemo dobiti novo uhljebljivanje. Vlada pretvara vodu u vino, politički imenovane pomoćnike ministra u profesionalne službenike pred kraj mandata iako nisu ni dan proveli na upravnoj edukaciji. Oni bi trebali biti oslonac kako bi opstruirali sljedeću vladu. To čak i nije njihov izum nego ga je izmislio Ivo Sanader, veliki mag upravnih reformi, a ova Vlada ga sada kopira. A što ako Sanader naknadno ipak zatraži autorska prava?", kaže ironično Ivan Koprić, predstojnik Katedre za upravnu znanost na Pravnom fakultetu u Zagrebu koji se godinama zalaže da se napokon provedu reforme u javnoj upravi.

Iz Ministarstva uprave, koje sad vodi HDZ-ovac Ivan Malenica, odgovorili su nam da sva ministarstva moraju raspisati natječaje za nove ravnatelje uprava do 20. listopada. Potvrdili su da se radi o 96 mjesta, isto onoliko koliko je i trenutačno mjesta za politički imenovane pomoćnike. Ali na direktno pitanje o tome hoće li pomoćnici samo postati novi ravnatelji pozvali su se na javni natječaj.

"Za radno mjesto ravnatelja uvjet je završen traženi studij, četiri godine iskustva na odgovarajućim poslovima, istaknuti rezultati u području rada te ostali uvjeti ovisno o zahtjevima radnog mjesta. Imenuje ih Vlada na prijedlog čelnika tijela na temelju javnog natječaja. Stoga dosadašnji pomoćnici ne mogu biti imenovani ravnateljima bez provedbe natječaja", odgovorili su iz ministarstva.


I kad se to pročita, čini se da je zaista omogućen jednak pristup mjestu ravnatelja baš svima. Da ne postoji jedno veliko "ali". Iz tablice usporednih uvjeta koje nam je dostavio Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika vidljivo je koliko kompliciraniju proceduru mora proći netko tko želi raditi na nekom službeničkome mjestu za 5000 kuna od ravnatelja, koji će imati osnovnu bruto plaću od oko 21.000 kuna.

Kod Stankovića Škoro se "ne sjeća Sanadera", odgovorio na "gdje si bio '91."

A ona se povećava zavisno od godina radnog staža. Dakle, ako netko želi biti primljen u državnu službu, prvo mora proći sve testove koji su traženi. Zatim samo najbolji idu u drugi krug, a primjerice, ako se traži strani jezik, testiranje provodi profesor. Na intervju pred komisiju koja ima najmanje tri člana upućuju se oni najbolji iz drugoga kruga.

Oni dobivaju ocjene na intervjuu koji provodi komisija. Ako i to prođu, moraju proći zdravstveno, a neki i psihološku procjenu prije nego što budu zaposleni. 
Za ravnatelja uprave, formalno čovjeka koji će osim ministra i državnog tajnika kao teški profesionalac biti nadređen svim službenicima koji su prošli navedena testiranja, postupak je znatno jednostavniji. I mnogo manje objektivni.

Sindikat kaže da će komisija od dva člana prvo selektirati tko će proći, i to na temelju toga ispunjavaju li formalne uvjete. Komisija će zatim poslati kandidate na razgovor čelniku tijela (u ovom slučaju ministru), koji će razgovorom utvrditi koliko su kandidati sposobni i odabrati koga želi te to ime predložiti Vladi.

590 kuna više

Potpuno je jasno da i škare i sukno u tom imenovanju drži politički imenovani ministar te da nema nikakvih testiranja koja bi nezavisno testirala znanje i sposobnost.

"Zbog toga je sasvim realna mogućnost da se promijeni samo agregatno stanje pomoćnika kao dužnosnika u ravnatelje kao rukovodeće službenike. Takav režim prijema u državnu službu najviših rukovodećih državnih službenika dvojben je ne samo zato što se njime ne osigurava minimalna razina objektivnosti u pogledu sadržaja i rezultata provjere traženih kvaliteta kandidata bodovanjem i rangiranjem njihovih rezultata nego se ona, ako intervju vodi sam čelnik, najčešće provodi od strane osobe koja nije kompetentna vrednovati potrebna znanja, sposobnosti i vještine, a podjednako je tako upitna i kompetentnost osobe koju on ovlasti za obavljanje razgovora. Tako se najodgovorniji "profesionalci" u državnoj službi odabiru u neprovjerljivom, nedokumentiranom i diskrecijskom postupku, koji ih kompromitira kao profesionalce koji bi trebali biti dijelom procesa depolitizacije i profesionalizacije državne uprave", kaže Siniša Kuhar, tajnik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika.


Kad se jednom imenuju, novi ravnatelji će imati i plaću oko 590 kuna veću nego što su je imali kao pomoćnici. Iako je ministar Kuščević ranije obrazložio da će se ovom zamjenom osigurati i uštede. Iz Ministarstva uprave to i dalje tvrde i kažu da novi ravnatelji neće primati naknade za odvojeni život, neće imati pravo na stan o državnom trošku i ostale dužnosničke beneficije.

"Zato su shodno navedenom davanja za ravnatelja uprava zapravo manja", odgovaraju na tu kritiku u Ministarstvu uprave.

A kako će tih 96 novih ravnatelja uprava biti smijenjeno ako se promijeni Vlada, ministar, premijer? Teško. Ne mora čak doći niti do promjene vlasti nego, kao u zadnjoj rošadi, neki ministri jednostavno mogu biti smijenjeni ili mogu podnijeti ostavku. Novi ministar je osuđen na stare kadrove.

Dosad je jednostavno Vlada svojom odlukom razrješavala pomoćnike, ali sad, ako ne želi otići, mora dobiti niske godišnje ocjene za svoj rad, imati tešku povredu dužnosti ili da se jednostavno ukine njegovo radno mjesto i uprava. Ako bi ovakvog ravnatelja netko odlučio smijeniti, trebao bi dati otpremninu ili će ga čekati tužbe. A to opet plaćaju porezni obveznici.

Kuhar objašnjava da je, primjerice, vlada Zorana Milanovića ukinula ta radna mjesta i vratila politički imenovane pomoćnike.

Intervju Ona je najveći neprijatelj HDZ-a i ne pušta ih

"Povijesno gledano, HDZ-u su miliji državni tajnici i ravnatelji, a SDP-u zamjenici i pomoćnici ministara. Stvarne razlike nema jer je sve njih dosad postavljala politika, a tako će biti i nadalje budući da će se i ravnatelji kao 'profesionalci' birati temeljem javnih natječaja s prevladavajućom diskrecijskom komponentom", zaključuje Kuhar.


Ali kao što smo naveli na početku, to nije sve u ovoj velikoj operaciji uhljebljivanja. Ministri po izmijenjenim zakonskim odredbama mogu u svoj kabinet dovesti četvero suradnika koje žele, a oni će imati sva prava po Zakonu o radu. Oni barem odlaze kad ode i ministar koji ih je odveo.

I dosad su ministri dovodili posebne savjetnike, a neki od njih su i general Ante Gotovina, koji savjetuje ministra obrane, ili Vladimir Drobnjak, koji je novi savjetnik premijera. No primjerice, Gotovina radi bez naknade, a i ostali nisu mogli dobivati više od 9000 kuna bruto honorara. Sad će imati sva prava po Zakonu o radu. Uvjeti su vrlo fleksibilni.

Zapošljavanje treće lige iz HDZ-a

Za posebnog savjetnika završen diplomski studij, a za asistenta završen preddiplomski studij od najmanje tri godine. Početna bruto plaća je skoro 15.000 kuna za savjetnike, a nešto više od 12.000 za asistente. Kuhar je već ranije za 24sata rekao da će to biti prilika i za zapošljavanje trećeg stranačkog ešalona.

Njih ukupno može biti do 90 kad se zbroje po ministarstvima, uredu premijera i predsjednika Sabora. I za njih se treba formalno raspisati javni poziv (ne natječaj), ali je sasvim jasno da je ključno obilježje lojalnost ministru i da će oni dovesti koga žele. To se jasno može iščitati i iz izjava bivšeg ministra uprave kad je najavio zakon.


"To je nova kategorija uposlenika. Ministar će dobiti stručne suradnike koji će mu pomoći u provedbi politike Vlade", rekao je tad Kuščević.


Kad bi sve zaista stalo na četiri-pet ljudi u kabinetu ministra, to bi bilo i razumljivo. Ali ministarska svita ne staje na tome.

Kuhar upozorava da ministar već ima i može uzeti za svoje savjetnike one koji su već u službi i svi ih već imaju. Ali sad stiže nova, dodatna kategorija zaposlenih.


"Oni se službeno zovu 'druge osobe', pa će sad ministra savjetovati državni službenici savjetnici i 'druge osobe' u statusu radnika savjetnika. U stvarnosti je za očekivati da će te 'druge osobe' biti ministrima već poznati pojedinci i osobe od povjerenja, koje će biti odabrane temeljem oglasa na koje su se javila. Jer taj oglas ne podrazumijeva da mora biti odabrana najkvalificiranija osoba", obrazložio je Kuhar.

Ministarstvo uprave uopće ne prati koliko je u kojem ministarstvu zaposleno takvih osoba, pa su nam mogli samo reći za sebe: zasad nema imenovanih osoba za obavljanje poslova ministru. Postoji samo preporuka da se oglas za njihovo imenovanje objavi na stranicama ministarstva i Zavodu za zapošljavanje.

Jasno je onda da nismo uspjeli dobiti niti procjenu koliko će ti novi ljudi koštati porezne obveznike. 
Treba naglasiti da je i ova vlada, kao i prethodnih nekoliko, obećavala novi, učinkovitiji, manji sustav javne uprave. Ali se to nije dogodilo. Nakon što tri godine pripremaju barem zakon koji bi ujednačio plaća, kažnjavao neradnike i nagrađivao radnike, nije se dogodilo ništa.

Gutači novca Gdje završava hrvatski novac koji se šalje Hrvatima u BiH?

U međuvremenu, broj zaposlenih u javnoj i državnoj upravi raste, polako ali sigurno. Iako i dalje vrijedi zakonska odredba da se može zaposliti jedna osoba kada dvije odu, očito se nađe "alkemija" da broj ukupno zaposlenih raste. Na kraju prošle godine je bilo u sustavu zaposlena 231.857 osoba. To je porast od 2500 zaposlenih u odnosu na kraj 2017. godine.

Već do polovice ove godine, pokazuju zadnji podaci, broj zaposlenih je narastao na 232.903 čovjeka, što je 1046 ljudi više. Iako Ministarstvo uprave često mijenja metodologiju, evidentan je porast broja zaposlenih. 
Sada će 2500 zaposlenih iz Ureda državne uprave biti prepušteno županijama i vlada će to predstaviti kao veliko smanjenja broja zaposlenih.

Već su u medijima objavili da bi dodatno do 600 ljudi koji se prebacuju županijama mogli dobiti otpremnine. Ali pitanje je hoće li se to dogoditi ili će samo doći do prelijevanja iz jedne državne uprave u drugu bez ikakvog povećanja efikasnosti. U Hrvatskoj je 300.000 ljudi manje i došli smo do četiri milijuna stanovnika, vlada se hvali velikom digitalizacijom usluga, a istovremeno ne pada broj zaposlenih u najširoj državnoj službi.

20 posto radnih mjesta besmisleno


I tu treba napomenuti da i ovih skoro 233.000 zaposlenih u javnom i državnom sektoru, čini možda tek polovinu onih koji ovise u državi. Primjerice, među njima nema vojske koja ima 17.000 ljudi na proračunu. Nema niti 3500 zaposlenih u domovima za starije i nemoćne. Nema niza agencija, u to nije pribrojeno oko 45.000 zaposlenih u državnim tvrtkama, te još dodatnih 14.000 zaposlenih u gradovima, županijama i općinama i 1322 načelnika, gradonačelnika, župana i njihovih zamjenika.

A tome treba dodati i 8354 vijećnika u lokalnim skupštinama i vijećima.
 Ali ni tu nije kraj. Express je već otkrio da u Hrvatskoj baš nitko nema sveukupni broj zaposlenih jer u njima primjerice nema podataka za one koji ne plaća direktno proračun. Primjerice, ogromna državna agencija Fina zapošljava oko 3500 ljudi, a nema je u ovim statistikama.

Posebna kategorija su lokalne, županijske i općinske komunalne tvrtke, agencije i ustanove. Nitko nikad nije na jednome mjestu okupio koliko oni ljudi zapošljavaju. Niti država, niti gradovi, niti općine. A 576 županija, gradova i općina osnovali su i 651 tvrtku te 2481 ustanovu.
 Tako da se broj onih koji rade direktno i indirektno za državu ne može pratiti.

Postoje samo istraživanja koja pretpostavljaju da je ukupno preko 400.000 ljudi ovisno o državi, odnosno njenim tvrtkama, lokalnoj samoupravi i njihovim tvrtkama, te svim onim silnim agencijama, ustanovama, zavodima i ostalim tijelima koje su oni osnovali. 
Za državu od četiri milijuna stanovnika to je nevjerojatna birokratska mreža. A ova Vlada je neće ni probati pojednostaviti.

Kao što nisu ni one prije njih. I sugovornici iz HDZ-a su nam potvrdili da je čak i na pokušaju spajanja agencija i ureda državne uprave bilo velikih otpora. Jer svatko čuva svoje. A uredi državne uprave su vrh ledene sante. Unatoč tome, svaka vlada plaća studije kako bi mogli obećati racionalizaciju.


"Ivo Sanader nas je naručio ispitivanje i projekt kako napraviti racionalizaciju. Uzeli smo za primjer 10 ministarstava. Neka su bila izvrsno posložena, u nekima je bilo prenapuhanih radnih mjesta. Utvrdili smo da u prosjeku oko 20 posto mjesta treba ukinuti jer nemaju svrhu. U ugovoru je pisalo da ćemo zaključke prezentirati na sjednici Vlade. Ali kada je do toga trebalo doći, nikada nismo pozvani. Isto to je vidio i Zoran Milanović i nisu napravljene promjene. Vani rade racionalizaciju tako da redovno utvrđuju koja radna mjesta su postala nepotrebna i onda ih ukidaju", zaključuje profesor Koprić.