Predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Nataša Novaković odgovorila je na napade premijera Andreja Plenkovića, a nije joj jasan njegov omalovažavajući odnos prema tom neovisnom tijelu. Počelo je zahtjevom za njezinim izuzećem u predmetu "lex Agrokor", a nastavilo se optužbama za konstrukcije s ciljem nanošenja političke štete zbog službenog putovanja HDZ-ovih dužnosnika Vladinim avionom u Finsku. Novaković priznaje da je u jednom trenutku, zbog pritisaka, razmišljala o odlasku, ali sad to više nije opcija. Dok je na ovoj poziciji, poručila je, važnije joj je da radi najbolje što može, nego da, u strahu za svoju poziciju, radi površno.
Je li premijer posljednjim izjavama zapravo krenuo u otvoreni 'rat' s Povjerenstvom? Prvo je tražio vaše izuzeća u predmetu 'lex Agrokor', sad Povjerenstvo proziva za konstrukcije, ali i poručuje da neće dostaviti dokumentaciju?
Rekla bih da je njegov odnos prema Povjerenstvu neprimjeren, kao i njegove izjave. Povjerenstvo je neovisno tijelo koje radi svoj posao, kako u ovom, tako i u svakom drugom predmetu. Naša je dužnost zaprimati prijave, otvarati predmete bilo po prijavi, bilo na temelju vlastitih saznanja, tražiti dokumentaciju i očitovanja. Sve smo to napravili i u ovom predmetu pa doista ne vidimo razlog za ovakav omalovažavajući odnos prema Povjerenstvu.
Javnosti su iz Banskih dvora dostavili putni nalog za premijera. Je li vama stigao taj dokument? Što ste točno sve u tom slučaju tražili, a niste dobili oko putovanja HDZ-ovih dužnosnika Vladinim avionom u Helsinki?
Što se tiče putnog naloga, mi ga nikad nismo zaprimili i to je, rekla bih, još jedna poruka Povjerenstvu. Medijima je predočen jedan od traženih dokumenata, putni nalog premijera, a Povjerenstvu, kojemu je prema Zakonu trebalo dostaviti dokumente, nisu ih dostavili do danas. Od dokumenata koje smo tražili, osim putnih naloga svih ministara, od Vlade smo tražili odluku o korištenju službenog zrakoplova, popis osoba koje su bile u njemu i popis osoba koje su bile u delegaciji Vlade, poziv za službeni posjet u Finsku za premijera i druge ministre te njihove obveze. Od HDZ-a smo dobili očitovanje, no u njemu ne piše ništa konkretno. Piše da su platili određeni iznos za svoje stranačke dužnosnike koji su išli na put u Helsinki, ne navodeći koji su to, no na kraju tog dopisa piše da su tim dužnosnicima isplaćene dnevnice i pokriveni troškovi smještaja temeljem putnih naloga. S druge strane, svaki ministar u svojem očitovanju napisao je da ima putni nalog svoje institucije. To nam je bio razlog više da inzistiramo na dokumentaciji, jer nije moguće imati dva putna naloga odjednom. Nije nam bilo jasno kako svaki ministar ima putni nalog svoje institucije, a HDZ tvrdi da je dužnosnicima, koji su išli na njihov trošak, izdao putni nalog.
Koliko ste puta tražili dokumentaciju? Što sad kad je premijer poručio da je neće dostaviti?
Do pokretanja postupka tražili smo dokumentaciju jedno četiri ili pet puta. I premijeru i ministrima uputili smo zahtjeve i direktno na ruke kako bi, kao osobe koje su odgovorne za rad svog Ureda, odnosno kabineta, naložile odgovornim osobama da nam dostave dokumentaciju koju su dužni dostaviti temeljem Zakona o sprečavanja sukoba interesa, i to bez odgode. Sam premijer je pravnik i zakonske obveze dostave dokumentacije trebao bi biti svjestan, kao i činjenice da bi on trebao biti primjer za postupanje svim drugim dužnosnicima. Nažalost, ta odredba nema sankciju kao takvu pa je očito nitko ne doživljava ozbiljno. Tako se vrlo jednostavno, očito, može blokirati rad Povjerenstva.
Ranije ste govorili o pritiscima na rad Povjerenstva. Jesu li nedavne izjave premijera vid pritisaka s pozicije moći? Kako su ostali pritisci do sada izgledali?
Najčešći pritisci na članove Povjerenstva su bili medijski, tako da nas se omalovažava, govori da se bavimo trivijalnim stvarima, da smo samovoljni i da se ne zna što mi to zapravo radimo, da preširoko tumačimo svoje ovlasti, pa do toga da se tražilo moje izuzeće, što je legitimno, ali dan prije sjednice na kojoj se odlučuje o samom predmetu nije bio trenutak da se ono traži. Posljednje izjave da konstruiramo i namjerno radimo štetu, to naprosto ne odgovara istini. U ovom predmetu postupamo kao i u svakom drugom. To je sve neka vrsta pritiska, na koji smo mi već doista, moram priznati, navikli.
Kako vam je raditi pod takvim pritiskom? Kako se nosite s tim?
Čovjek se doista navikne na sve i s vremenom ogugla. Zapravo, to ne treba uzimati osobno, a ljudi na koje se ovaj zakon odnosi trebali bi shvatiti da je naš posao pitati i tražiti kako očitovanja, tako i dokumentaciju. Mi ne radimo nikad ništa namjerno protiv nekoga, nego profesionalno radimo svoj posao. Ako je naš posao da nešto istražujemo, mi ćemo to učiniti bez obzira na to radi li se o općinskom načelniku ili predsjedniku Vlade.
Jeste li razmišljali o odlasku iz Povjerenstva ili vam sve što se događa daje poticaj da nastavite borbu do kraja?
Samo sam u jednom trenutku razmišljala da odem. Tad mi je bila dosta svega, bila sam umorna, no kad je prošla ta kriza, nekako sam očvrsnula. Sad sam potpuno mirna i nemam više takvih razmišljanja. Želim da ovo tijelo ostane ovakvo neovisno kakvo jest, da se dodatno razvije i da budemo uspješni do kraja mandata.
Znači, bez obzira na pritiske, sigurno nećete sami otići 'podvijena repa'?
Neću.
Strahujete li možda da bi, jer ste odlučili ući u bitku, cijela priča na kraju mogla završiti vašom smjenom?
Nismo mi ušli u bitku s njima, nego su oni u bitki s nama. Kolege i ja samo radimo svoj posao. Ne borimo se protiv nikoga. To što netko to smatra napadom, to je problem te druge strane. Bih li mogla biti smijenjena? Vjerojatno bih mogla. Uzrujava li me to? Ne previše zato što sam karijeru i posao imala i prije nego sam došla u ovo Povjerenstvo, i isto tako ću ga imati kad odem iz njega. Puno mi je važnije da dok sam na ovoj poziciji dam sve od sebe i radim najbolje što mogu, nego da u strahu za svoju poziciju radim površno.
Nakon napada vladajućih na Povjerenstvo, oporba sad stoji iza vas iako to nije bilo tako kad ste stupali na dužnost. Pomaže li vam to ili odmaže?
Ni pomaže ni odmaže. Iako se bavimo dužnosnicima, ne bavimo se politikom. Definitivno mi nije bilo jednostavno na početku s obzirom na način na koji se gledalo na moj izbor. Sad osjećam određenu satisfakciju kad su ljudi shvatili da ću svoj posao raditi savjesno i odgovorno, pa tako i oporba. Mi smo svjesni da se svaka stranka, kad se nađe pod povećalom Povjerenstva, osjeća napadnutom, a tad nestaje i ta podrška. Tako da je to sve vrlo relativno.
Čini se da Vladine dužnosnike prilično smeta ta odredba o kršenju načela obnašanja javne vlasti. Osim premijera, smetala je ta odredba i Martini Dalić te drugim ministrima, poput Zdravka Marića. Kako to vidite?
Načela obnašanja javne dužnosti propisna su odredbom zakona, zbog koje smo posljednjih pola godine do godinu dana bili često prozivani, iako se godinama ranije ta odredba uopće nije dovodila u pitanje. Ne mogu shvatiti način na koji se rezonira. Načela predstavljaju temelj našeg zakona, a Povjerenstvo prije svega preventivno tijelo. Mislim da je osnova da onaj tko obnaša javnu dužnost bude transparentan i savjestan. S obzirom na to da je mnogo predmeta otvoreno upravo zbog kršenja načela, pogotovo visokopozicioniranih dužnosnika, očito su načela zato postala problem. Kompletni predmeti 'lex Agrokor' i grupe Borg su zapravo utemeljeni na povredi načela.
Mislite da ih ta odredba 'žulja' zbog navedenih afera?
Ne znam je li to zbog toga, ali činjenica jest da je čitava hajka na načela krenula otprilike u isto vrijeme.
U kojoj je fazi postupak, kad je riječ o tome tko je nadležan odlučiti o vašem izuzeću u slučaju 'lex Agrokor'?
Mi smo tražili očitovanje Sabora i Upravnog suda, ali su se oba tijela proglasila nenadležnima. Sad čekamo odluku Visokog upravnog suda. Ako potvrde da Upravni sud nije nadležan, onda ćemo se morati obratiti Ustavnom sudu, da oni riješe to pitanje. Ustavni sud ne može odlučivati o samom izuzeću, nego će odlučiti tko je nadležan za donošenje odluke o mojem izuzeću. Postoje mišljenja da bi samo Povjerenstvo trebalo odlučiti o mojem izuzeću, no temeljem Zakona o općem upravnom postupku jasno je da bi to trebalo učiniti tijelo koje nadzire naš rad. Članovi Povjerenstva nisu ti koji nadziru svoj rad.
Kad očekujete da bi ta odluka mogla biti i ima li nekih rokova za odgovor Visokog upravnog suda?
Rokova nema, iako bi Visoki upravni sud trebao vrlo brzo odlučiti. Mi smo zahtjev poslali tijekom ljeta, tako da očekujemo da bismo uskoro mogli dobiti odluku. Što se tiče Ustavnog suda, mislim da je njihov predsjednik izjavio da to nije komplicirano pitanje, pa onda očekujemo da Ustavni sud to brzo riješi.
Što vam govori ovo kupovanje vremena od premijera u slučaju 'lex Agrokor', ali i odbijanje dostave dokumenata oko službenog puta u Finsku? Smatrate li da se možda boji odluke?
Ne znam je li ovo nedostavljanje dokumentacije čisto ignoriranje tijela ili se nešto skriva nedostavljanjem podataka. Kad su u pitanju predmet 'lex Agrokor' i moje izuzeće, očito je tu u zadnji tren premijer posegnuo za tim, a s kojim motivima - doista ne znam. Vjerujem da će se ipak odluka u tom predmetu donijeti unutar šest mjeseci do godine dana. U konačnici ne vidim svrhu toga. Doduše, moguće je da u tom periodu sudovi odluče da mi ne možemo pokretati postupke zbog povrede načela, unatoč već ustaljenoj sudskoj praski, a to bi onda dovelo do toga da ne možemo donijeti ni odluku u predmetu premijera vezano za 'lex Agrokor'.
Može li se u svjetlu pritisaka promatrati i odluka upravnog suca Bugarina, koji je nepravomoćno poništio odluku Povjerenstva u slučaju Milana Bandića vezano za 62 službena puta u Rim? On tvrdi, među ostalim, da Povjerenstvo nije imalo nikakvu zakonsku osnovu da neposredno pozove Bandića i naloži postupanje prema gradskim tijelima.
Zanimljiva je ta presuda suca Bugarina, s kojom se mi apsolutno ne slažemo. Ta presuda prvi put dovodi u pitanje pokretanje postupka temeljem načela i prva je unutar četiri do pet godina, koliko se takvi postupci vode. To je jedan zaokret u sudskim odlukama na Upravnom sudu. Mi smo se na nju žalili i čekamo odgovor suda drugog stupnja. Samo obrazloženje odluke nije nam prihvatljivo, no moramo čekati što će reći Visoki upravni sud. Smatramo da definitivno možemo pokretati postupke protiv dužnosnika temeljem načela i smatramo da imamo pravo pokretati postupke zbog povrede načela kad nam se ne dostavlja dokumentacija. Kad bi se ta presuda potvrdila, to bi značilo da nam više nitko ne treba dostavljati dokumentaciju, bez ikakvih posljedica, i da mi ne možemo raditi svoj posao.
Što bi eventualna pravomoćnost presude značila za Povjerenstvo?
Kad više ne bismo mogli pokretati postupke temeljem načela, to bi značilo da oko 50 predmeta više ne bismo mogli voditi, a mnogo njih je protiv visokih dužnosnika. Mislim da su načela nešto što je iznimno bitno i čega bi svaki dužnosnik, koji stupa na javnu dužnost, trebao biti svjestan te postupati u skladu s njima.
Novi ministar uprave Ivan Malenica stava je da Povjerenstvo treba biti neovisno i nepristrano tijelo, važan antikorupcijski mehanizam, koji će kao podlogu za rad imati kvalitetan zakonski propis. Vjerujete li mu nakon svega što govori njegov šef?
S novim ministrom imala sam sastanak, koji je bio doista ugodan i u duhu dijaloga. Načelno smo se dogovorili da će se radna grupa ponovno sastati i početi raditi na zakonu koji je bio na javnoj raspravi ili bismo krenuli od početka, kako bismo došli do zajedničkog zakona. Iako vjerojatno nemamo iste ciljeve kad govorimo o izmjenama zakona, mislim da u mnogim odredbama možemo naći rješenja koja će poboljšati zakon. Prijedlog Zakona koji je već dulje negdje u ladici nismo nikad vidjeli pa ni ne znamo što u njemu piše osim da su najveće promjene vezane za odredbe o načelima postupanja. S obzirom na to da se toliko skriva, pitanje je kakav je. Mislim da bi najbolje bilo da se krene od početka ili barem od zakona koji je bio objavljen 2018. godine u javnoj raspravi.
Na tom sastanku niste tražili uvid u zakon?
Ne, sam ministar je rekao da postoji nekoliko verzija i da ne bismo krenuli od njih.
Kad bi taj sastanak radne skupine mogao biti?
Nismo razgovarali o konkretnom datumu.
Kako ocjenjujete odnos aktualnog ministra uprave Ivana Malenice prema Povjerenstvu i njegova prethodnika Lovre Kuščevića?
To je neusporedivo. Odnos bivšeg ministra prema Povjerenstvu je bio u najmanju ruku ignorantski, a najčešće smo mu bili zapravo meta za prozivke. Mislim da je novi ministar pokazao volju za suradnjom. Nadam se da na njega neće utjecati neki drugi faktori. Mi smo za suradnju uvijek bili otvoreni, no s bivšim ministrom to naprosto nije bilo moguće.
Što kažete na nedavnu izjavu predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića da bi možda trebalo razmisliti o tome da predsjednik Vrhovnog suda bude predsjednik Povjerenstva u cilju smirivanja tenzija?
Mislim da je to izrazito loše i da bi to bio korak unazad. Tenzije ne proizlaze iz Povjerenstva. Mi, ponavljam još jednom, samo radimo svoj posao. Tenzije dižu neki drugi ljudi. Prijedlog da se ponovno vrati politika u Povjerenstvo je loš, jer jedan od uvjeta ulaska Hrvatske u EU bio je da ovo tijelo bude neovisno. S druge strane, predsjednik Vrhovnog suda trebao bi biti Superman da obavlja sve te poslove. Mislim da ni jedan čovjek nema taj kapacitet.
