Nije samo rekreativni nogomet ono što povezuje mađarskog premijera Viktora Orbana i direktora MOL-a Zsolta Tamasa Hernadija. Prvi čovjek MOL-a za kojim je hrvatska raspisala tjeralicu još 2011. godine jer ga se tereti da je do upravljačkih prava u INI došao tako da je tadašnjem premijeru Ivi Sanaderu dao 10 milijuna eura, našem je pravosuđu sasvim neuhvatljiv. 

Zaštitu mađarskog premijera Orbana uživa zato jer je prema mnogima, danas 57-godišnji Hernadi najmoćniji biznismen u susjednoj državi. Na čelu je mađarske naftne kompanije, još od 2001. godine i barata enormnim svotama novca, kojim zasigurno i obilato pomaže Orbanove kampanje.

Hrvatska ga pokušava ščepati još od kraja 2011. Najprije molbama a zatim i raspisivanjem tjeralice. USKOK je čak nudio i varijantu da ga ispitaju mađarski istražitelji, no Hernadi i mađarske vlasti nisu čak pristali ni na to. Dapače, već nakon deset dana poslali su obavijest da se 'istraga o davanju mita zaustavlja'. Iako je Sanader baš u to vrijeme osuđen na 7,5 godina zatvora zbog primanja mita, i još 2,5 zbog profiterstva, Hernadi ostaje neokrznut. 

U srpnju 2013., kad je Hrvatska ušla u EU nastale su nove okolnosti za ispitivanjem Hernadija, pa naše vlasti koriste priliku da od mađarskog državnog odvjetnika traže suradnju i pomoć, no i taj prijedlog Mađar odbija. Stoga zagrebački Županijski sud određuje istražni zatvor i tako se otvorila mogućnost da policija raspiše tjeralicu. 

Tri mjeseca kasnije, u listopadu 2013. Interpol za njim raspisuje crvenu međunarodnu tjeralicu i europski uhidbeni nalog, a baš tada MOL pokraj Budimpešte otvara novi pogon, pa na svečanost zajedno dolaze upravo Viktor Orban i Zsolt Hernadi. Kako je pisao Večernji list, oko premijera i prvog čovjeka MOL-a bio je postavljen kordon policije i zaštitara i nitko do njih nije mogao doći. Hernadi je tad rekao kako je MOL važan za mađarsko gospodarstvo jer otvara nova radna mjesta i uvodi nove tehnologije, a na pitanje zašto ga mađarska ne izruči Hrvatskoj, njegov glasnogovornik je rekao da ne može odgovoriti na nešto što nikad nije dobio, niti je stiglo do njega.

Feljton (1) Orban je ronio suze što je Jadran prestao biti mađarski

U tom trenutku čak su najavili da su spremni prodati dionice Ine jer ne mogu više 'trpjeti pritiske Vlade Zorana Milanovića', a njihovo državno odvjetništvo ponovno je odbilo provesti istragu protiv Hernadija jer 'nisu dokazani nikakvi elementi kaznenog djela'.  

Da Hernadi i dalje uživa veliku zaštitu premijera Orbana bilo je jasno i unazad mjesec dana. Naime, budući da je Interpol nakon dvogodišnje stanke, ponovno potvrdio u studenom ove godine, hrvatski zahtjev za međunarodnom tjeralicom za Hernadijem. Orban je mislio da će spustiti loptu u sukobu s Hrvatskom tako što će ukinuti blokadu za pristupanje Hrvatske u OECD - Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj. No, kad se to nije dogodilo i kad Hrvatska nije odustala od tjeralice za Hernadijem, Orban je ponovno pobjesnio i zaprijetio. 

"Hrvatska je ovaj problem digla na političku razinu, i izazvala Mađarsku na još jaču reakciju', priprijetio je Orban, da bi se opet strasti smirile nakon razgovora s premijerom Plenkovićem početkom prosinca.

Da nema tog bliskog prijateljstva s Hernadijem, Hrvatska ne bi imala s čime ucjenjivati Orbana. Naime, već smo jednom izgubili arbitražu u Ženevi koju je pokrenula Hrvatska i kojom se presudilo u korist Mađara. Arbitraža je utvrdila da stjecanje upravljačkih prava u Ini Mađari nisu stekli nezakonitim radnjama.

Dijalog Jedna fotka mogla bi obilježiti susret Plenki-Orban

Još jedna arbitraža, ona u Washingtonu, koju je oko istog spora pokrenula Mađarska, još uvijek traje. Mađari traže da se ženevska arbitraža uvaži i u Washingtonu, što znači da bi Hrvatska i tamo mogla izgubiti spor, i što bi nas ukupno koštalo oko 14 milijardi kuna. 

Istovremeno, Ustavni sud poništio je presudu Ivi Sanaderu za primanje mita i ratno profiterstvo, za što je bio osuđen na 8,5 godina zatvora, i uz čudna objašnjenja vratio je suđenje na početak. 

Očito je da će i u ovom slučaju nezavisni sudovi i presude igrati manju ulogu. Zadnju riječ ipak će imati politika.