Nekoliko dana prije najavljenog posjeta mađarskog premijera Zagrebu, Viktor Orban ugostio je u Budimpešti Chucka Norrisa. Orban je pritom umirovljenu zvijezdu borilačkih filmova čak provozao svojim automobilom, te mu je tijekom neobaveznog ćaskanja tijekom vožnje rekao ovako:
"Ja sam u osnovi ulični borac, ne potječem iz elite. Dolazim iz malog mjesta, 40 kilometara odavde."
Fascinantno je s koliko su temeljnih stvari iz njegovog života povezane te dvije kratke rečenice. Orban je rođen prije 55 godina u Stolnom Biogradu, na mađarskom Székesfehérváru, koji je tada bio gradić od 40.000 stanovnika, a djetinjstvo je proveo u obližnjim mjestima, seocima, Alcsutdoboz i Felcsut. Na koje od ta dva mjesta je Orban mislio razgovarajući s Norrisom, ostaje nejasno. Činjenica je, međutim, da u Felcsutu od kakvih 1700 stanovnika Orban ima vilu s okućnicom.
Činjenica je i to da je u tom mjestu mali Orban, pod utjecajem djeda koji je u Drugom svjetskom ratu uspio izvući živu glavu ratujući za naciste u trupama kolaboracionističkog mađarskog regenta Miklosa Horthyja, otkrio svoju ljubav prema nogometu, te da je tu učio svoja prva umijeća u tom sportu. Neki će reći da je Orban kao mladić u nogometu ostvario solidnu malu karijeru zahvaljujući svom briljantnom talentu.
Drugi će reći da je to bilo više zahvaljujući krvavom radu i upornosti, istodobno još kao dječak teško radeći na poljima u tom ruralnom kraju. Primjerice, sortirao bi krumpire, čupao repu, iz iskustva je naučio da, ako ti pri tom poslu priđe kakav štakor, da ga moraš iz prve odalamiti svom snagom, jer će se inače vratiti i ugristi te. Otac mu je bio poljoprivrednik, majka logopedinja i živjeli su vrlo siromašno.
Navodno je tek sa 15 godina, tijekom tuširanja u prostorijama jednog nogometnog kluba, po prvi put osjetio blagodati slavine iz koje teče topla voda. Kako bilo, Viktor Orban nikada nije zaboravio svoj zavičaj i 2012. godine, dvije godine nakon što je izborio svoj drugi premijerski mandat, u malešnom Felcsutu počeo se graditi stadion "Pancho Arena", kapaciteta 3816 mjesta, više nego dvostruko od broja stanovnika Felcsuta.
"Pancho Arena" neki opisuju da je "više katedrala nego stadion", a svakako je arhitektonska činjenica da se to zdanje gradilo s prvenstvenom namjerom da izgleda spektakularno. Ovdje svoje domaćinske utakmice igra mađarski nogometni prvoligaš Puskas Akademia, klub osnovan tek 2005., koji je usto strelovito napredovao baš otkako je Orban postao premijer po drugi put i otada nije gubio političku vlast. Ono kratko vrijeme što je Puskas Akademia nakratko ispala u drugu ligu, ovdje je domaćin bio klub MOL Vidi.
I tu stvari postaju sve zanimljivije. Klub MOL Vidi nogometna povijest pamti kao Videoton, sve dok mu 2010. godine, opet znači one godine kad se Orban uspeo na vlast, glavni sponzor nije postala mađarska naftna kompanija MOL, vlasnica onog nebrojeno puta kao sporno navedenog paketa dionica INA-e. Vlasnik tog nogometnog kluba je Istvan Garancsi, Orbanov jako dobar prijatelj i 23. najbogatiji Mađar. MOL Vidi je, pak, Orbanov drugi najdraži klub i teško se može dogoditi da će mađarski premijer propustiti iti jednu utakmicu MOL Vidija.
Uopće, u mađarskom nogometu nije nikakva rijetkost naići na Orbanove prijatelje. Njegov frend iz djetinjstva Lorinc Meszaros danas je gradonačelnik Felcsuta, na listu najbogatijih Mađara uspeo se s usponom Orbana na vlast u Mađarskoj, a što se tiče Puskas Akademije, Meszaros je predsjednik kluba. Posljednjih dana u Mađarskoj se podigla bura oko toga što je na nogometnu utakmicu MOL Vidija protiv Chelseaja Viktor Orban putovao ne jednim nego s dva privatna aviona.
Čak i u Mađarskoj za koju Orban bez kompleksa navodi da je tamo na djelu "neliberalna demokracija", morao se pravdati da nije letio na teret države, nego mu je put platio prijatelj. A prijatelj je sam predsjednik Mađarskog nogometnog saveza Sandor Csany, slučajno i apsolutno najbogatiji Mađar, čovjek kojemu se vrijednost imovine procjenjuje na jednu milijardu dolara, ili eura, nije posebno bitno. Što se Hrvatske tiče, Csanyja poznajemo kako potpredsjednika Grupe MOL.
U priči oko nogometa u Felcsutu svoje mjesto našao je i mađarski građevinski, kako ga nazivaju, oligarh Laszlo Szijj, a "Pancho Arena" koja je prije nekoliko godina iznikla u tom mjestu po cijeni od oko 120 milijuna eura, slučajno je od granica imanja s Orbanovom vilom udaljena samo 60 metara. Zbog svega toga, ako Viktoru Orbanu ne želite stati na žulj, onda mu nipošto, kao prvo, ne dirajte nogomet, a mnogi će reći da mu nije uputno dirati niti u MOL.
Što se ovoga drugoga tiče, Orban je prije nekoliko dana Hrvatskoj, kako je pisao mađarski portal Index.hu, "zaprijetio Hrvatskoj odmazdom" zato što se drznula obnoviti crvenu tjeralicu za predsjednikom uprave MOL-a Zsoltom Hernadijem, i to po optužnici kojom je 2013. ma Županijskom sudu u Zagrebu optužen da je od početka 2008. do kraja 2009. s 10 milijuna eura podmitio bivšeg premijera Ivu Sanadera kako bi MOL dobio upravljačka prava u Ini, iako na njih po udjelu dionica što ih MOL ima danas, a posebno onda, ne bi imao pravo.
O detaljima tog skandala poznato nam je više manje sve. Ono što je Orbanu užasno diglo živce jest to što je očito računao da je to svršena priča, da hrvatsko pravosuđe više neće tražiti Hernadija kako bi mu sudilo zbog navodnog ekstremnog slučaja korupcije onodobnog premijera RH, i to zato što je, nema tome davno, Orban skinuo svoj veto na primanje Hrvatske u OECD, što je u svoje vrijeme uveo upravo zbog slučaja s Hernadijem. Jako se razljutio Orban.
Govorio je u Budimpešti, javno, da je Mađarska smatrala da je problem MOL-a i INA-e sveden na isključivo poslovnu razinu, ali da ga je "Hrvatska ponovno uzdigla na političku". A to nije bio i kraj.
Kazao je potom i da u Hrvatskoj postoji još jedan slučaj koji uvelike dira u mađarsku ekonomsku elitu te, među ostalim, spomenuo i Sandora Csanyija, predsjednika Uprave OTP banke i potpredsjednika MOL-a, koji je također bio ispitan u Hrvatskoj u okviru afere Spice oko Podravke. Iako se špekuliralo da bi moglo biti drugačije, Orban je na kraju rekao da ipak neće vraćati blokadu primitka Hrvatske u OECD niti će otkazati bilateralni sastanak tijekom skupa Srednjoeuropske inicijative, zakazan u Zagrebu 3. i 4. prosinca.
"Gospodin nije šljam", kazao je.
Na takvu njegovu izjavu netko se u Banskim dvorima baš mogao i uvrijediti. Ako ništa onda barem zato što, čitamo li između redaka, popuštanje Hrvatskoj u pogledu OECD-a nije palo s neba. U Europskom parlamentu se, naime, 12. rujna glasalo o izvještaju zastupnice parlamenta EU Judith Sargentini, kojim se Vijeće Europe pozivalo da konstatira da postoji očita opasnost da Mađarska teško krši vrijednosti na kojima se temelji EU te da pokrene proceduru koja može rezultirati gubitkom prava glasa, što bi bile najoštrije sankcije jednoj članici EU-a u povijesti.
448 europarlamentaraca podržalo je izvještaj, 48 ih je bilo suzdržano, a 197 ih je bilo protiv. Orban je u Europskom parlamentu uoči glasanja održao govor u kojem je gnjevno i ogorčeno rekao da "zna da su oni već zauzeli svoj stav i da će velika većina podržati izvještaj".
"Znam i to da moj govor neće promijeniti vaše mišljenje. Ipak sam došao ovamo jer se vi sada spremate osuditi ne samo jednu vladu, nego jednu čitavu državu, jedan čitav narod. Osudit ćete Mađarsku koja je već tisuću godina dijelom europske kršćanske obitelji. Mađarsku koja je svojim naporima, i ako je to bilo potrebno svojom krvlju...", i tako dalje govorio je Orban o povijesti i Europi, ali mu nije pomoglo, jer izvještaj je izglasan dvotrećinskom većinom.
Bio je to strašan udarac Orbanu. Ipak, među onima koji su glasali za spašavanje kože Orbana i njegove vladavine Budimpeštom bio je sve do jedan europarlamentarac HDZ-a...
Nastavak na sljedećoj stranici...
