Nakon više od četrdeset dana sukoba između Irana, Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, zaključak stručnjaka je jasan: najveća prednost perzijske države u ovom ratu nije njezina izravna vojna moć. To je kontrola koju ima nad Hormuškim tjesnacem, prolazom širokim samo 33 kilometra na najužem dijelu, koji povezuje Perzijski zaljev s globalnim tržištima.

Njegov strateški položaj stavio ga je u epicentar sukoba, do te mjere da je doveo u pitanje najveće svjetske sile. No, SAD nije sjedio prekriženih ruku. Posljednji potez administracije Donalda Trumpa bila je pomorska blokada cjelokupnog prometa koji ulazi ili izlazi iz iranskih luka. Usred ovog scenarija, postavlja se pitanje kako je Hormuški tjesnac postao oružje za Iran i do kada će to moći biti.

Promjena ratne strategije

Važnost ovog tjesnaca seže barem do drugog stoljeća, kada je već bio trgovačka postaja pod vlašću Perzijskog Carstva. Tijekom stoljeća, kontrola nad njim mijenjala se, a njime su cirkulirali začini, svila, biseri, konji i plemeniti metali. U 16. stoljeću osvojili su ga Portugalci, sve dok ih 1622. godine nisu protjerale perzijske snage uz englesku potporu. Prošlo je mnogo vremena, ali logika moći malo se promijenila.

Zbog toga je Iran, nakon početka rata krajem veljače 2026., usvojio alternativnu strategiju. Umjesto da se usredotoči na vojni sukob, počeo je ometati pomorski promet u Hormuškom tjesnacu. Utjecaj je bio trenutačan. Promet je pao s prosječnih 125 na samo pet tankera dnevno, što je izazvalo šok na tržištu i porast cijena nafte tipa Brent iznad 102 dolara po barelu. To je prisililo Washington da preispita svoju strategiju; više se ne radi samo o rušenju režima ajatolaha, već i o ponovnom otvaranju ključnog pomorskog puta.

Privid pobjede unatoč gubicima

Budućnost Hormuškog tjesnaca i koliko dugo može služiti kao geopolitičko oružje tema je rasprave u Iranu. Državni mediji projicirali su sliku trijumfa nakon uspostave krhkog primirja posljednjih dana, a nekoliko je dužnosnika imalo pobjedničku retoriku. Od početka rata, Iran je uspješno nastavio izvoziti vlastitu naftu i uprihodio milijarde dolara, dok druge zemlje to nisu mogle.

Međutim, ispod površine krije se mnogo krhkija stvarnost. Iranska vojska pretrpjela je značajne gubitke, a gospodarstvo - već pogođeno godinama američkih sankcija - dodatno se pogoršalo. Postizanje sporazuma s Bijelom kućom ne čini se lakim. Teheran i Washington međusobno su prijetili i čini se da nijedna strana nije spremna popustiti, što je pokazao i neuspjeh mirovnih pregovora održanih u Islamabadu.

Potez koji bi mogao stvoriti opasan presedan

Što bi Iran sada mogao učiniti kako bi nastavio koristiti tjesnac kao oružje? Njegov parlament raspravljao je o prijedlogu od devet točaka za kontrolu tjesnaca, a jedna od njih je ključna: "Neće se dopustiti prolaz neprijateljskim brodovima". Kao alternativu, nudi ono što naziva "uslugama tranzita" uz plaćanje u iranskoj valuti, održavanje bankovnih računa u Iranu i obveznu prijavu tereta.

Međutim, sloboda plovidbe ključno je načelo za Donalda Trumpa da prihvati mir, a svaka takva kontrola smatrala bi se opasnim presedanom, piše BBC News. Ako Iran u tome uspije, bila bi to strateška i simbolička pobjeda. No, postoji i rizik da bi se takav potez na kraju mogao pokazati kontraproduktivnim za sam Iran.

* uz korištenje AI-ja