Njemački javni radio, Deutschlandfunk (DF), opisao je Hrvatsku u velikom članku "Hrvatska neriješena povijest" kao zemlju koja u pet godina članstva u EU uopće nije napredovala, u kojoj radikalna desnica i dalje uzdrmava društvo. "Rat, neprijatelj, domovina, narod, izdaja – to su ključni izrazi iz radikalnog političkog rječnika koji se i dalje koriste uz uzavrele strasti", piše Norbert Mappes-Niediek.

On je na početku opisao kako je Slobodan Praljak primio osuđujuću presudu u Haagu, da bi potom primijetio da je druga vijest tog dana bila reakcija hrvatskih vlasti. Premijer je, podsjeća on, pričao o dubokoj moralnoj nepravdi. "Pritom nije mislio na logore za ubijanje i bombardiranje stambenih četvrti za što je general osuđen. Nepravednom je smatrao presudu", navodi DF.

ANALIZA SLAVKA GOLDSTEINA Karamarko nije važan, ideolog nove desničarske Hrvatske je Hasanbegović

Tako se dolazi do treće vijesti koja je tog dana potresla Hrvatsku; sud je intervenciju hrvatskih vojnih snaga u ratu u BiH proglasio "kriminalnim pothvatom". Nakon objašnjenja njemačkoj publici da je Hercegovina krševito zaleđe turističke Dalmacije, sociologinja iz Zagreba Dinka Ćorkalo-Biruški opisala je što se u Hrvatskoj danas događa:

"Nakon rata svi smo se radovali da je to gotovo, da ostaje iza nas. Sada počinje budućnost, mislili smo, sad ćemo naprijed. Sad ćemo graditi, osigurati se, njegovati naše ranjene i oplakati naše žrtve, a zatim krenuti naprijed. Ali, tada je počelo ono što smatram glorificiranjem i božanskim štovanjem rata. Ne postoji nikakav drugi narativ osim onog o pobjedi, o 'nama' Hrvatima, o 'našim' žrtvama, o 'našim' patnjama. Na takav način u javnom prostoru ne može se graditi nikakav identitet."

Riječ je o sve zapjenjenjinijim raspravama u javnosti, s izrazima poput rata, neprijatelja, domovine, naroda i izdaje. Hrvatska, piše DF, nije našla način da svoj nacionalni identitet počne graditi na temelju nekih pozitivnih stvari i sada je jasno da je gotova faza uzbuđenosti pred reformama kojom je godinama orkestrirao HDZ. DF stanje u Hrvatskoj opisuje kao "sindrom". Politolog Dejan Jović ničemu se ne čudi.

"Dio reformskih procesa se simulirao, iza njih nije stajala nikakva volja. Isti fenomen prisutan je i u zemljama poput Poljske ili Mađarske, a u ekonomskom smislu u Rumunjskoj i Bugarskoj. U tim zemljama mahom vladaju konzervatvni i nacionalistički krugovi", primijetio je Jović. U današnjoj Hrvatskoj, nastavlja DF, stvari poput Europe, izgradnje, gospodarstva, demokracije – djeluju nestvarno i često se citiraju izrazito cinično.

22 godine nakon kraja rata i nakon 26 godina neovisnosti u Hrvatskoj nitko više nije ničim oduševljen. "Široka javnost, tzv stanovništvo, nije masovno pohrlilo na obilježavanje 'Sjećanja na Slobodana Praljka'. Parkirališta rezervirana za tu namjenu, ostala su prazna. Iz najdalje provincije stigla su samo tri autobusa", opisao je za DF izdavač i esejist Nenad Popović, koji je dio mladosti proveo u Njemačkoj.

DF dalje navodi i to da udruge ratnih veterana predstavljaju 500.000 ljudi, što je "za zemlju od nešto malo više od četiri milijuna stanovnika, fantastično pretjerana brojka". Izraz "branitelj", podsjeća DF, novohrvatski je izraz, a udruge bdiju nad ispunjavanjem njihovih zahtjeva, očuvanjem njihove slave i slikom njihovih neprijatelja. U politici se takvim veteranima suprotstavlja malo tko. Govori o trijumfalnoj pobjedi nad velikosrpskoj agresiji i o junačkoj obrani, podliježu strogim pravilima izražavanja.

Platili im i program Novi dokazi: HDZ živi na ruskom nuklearnom novcu

Isprva je Ustav navodio definiciju legitimnog i opravdanog Domovinskog rata s njegovim obrambenim i oslobodilačkim karakterom protiv JNA samo za onaj u Hrvatskoj. No, vremenom se to stalo primjenjivati i za miješanje Hrvatske u rat u BiH. U takvoj atmosferi dočekana je presuda generalu Praljku. A kad netko rene propitivati što se sve događalo u ratu ili financijska prava branitelja, nađe se na udaru tzv braniteljskih udruga.

Nije riječ o strahu koliko o nelagodi s kojom se načimaju teme poput privilegija branitelja, jer se svaka riječ može krivo protumačiti ako se dira u hrvatsku bezgraničnu zahvalnost braniteljima, u poštovanje njihove žrtve. I na kraju to pitanje: "Gdje si ti bio 1991.?" Moralna ucjena služi tome kako bi nacionalistička vladajuća stranka i dalje mogla pobjeđivati na izborima, unatoč teškoj gospodarskoj situaciji i sveopćoj depresiji.

A da socijaldemokrati iz opozicije ne mogu ništa učiniti, smatra Jović, krivi su si oni sami. "Oni nisu ponudili nikakvo drugačije izražavanje o 90-ima. Igrali su isključivo na gostujućem terenu i pokušavali pobijediti u igri, slijedeći pravila one druge strane", kazao je. Naravno da pritom redovito gube. Gospodarstvo koje stoji, nikakve perspektive mladih, masovno iseljavanje, sve je to kao tema ostalo iza rasprava o ratu.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Hrvatska ima 1,2 milijuna radnih mjesta, od ulaska u EU 2013. godišnje gubi 25.000 stanovnika, sve češće cijele obitelji. Upravo to u svom romanu "Stajska bolest" opisuje Slađana Bukovac. "Stajska bolest je izraz koji se koristi za stanje konja koje se pojavljuje kad su predugo u svom boksu i onda stanu snažno gurati na sve strane. Potrebno im je kretanje. Ne vide izlaz iz svog stanja. To je otprilike situacija u kakvoj danas vidim ovdašnje ljude", objasnila je spisateljica.

Kao primjer ona navodi svoj gradić Glinu koja je u ratu bila okupirana, a danas, unatoč tome što se nalazi samo 75 kilometara od Zagreba, njom i danas vladaju ratno beznađe, dućani su prazni, kao i tvornice. Jedino što je tamo puno ljudi je ured za nezaposlene i tamo nisu sretni što se zatekli niti doseljeni BiH izbjeglice koji su došli na nekadašnje mjesto Srba iz tog kraja. Što se nje tiče, nevjerojatno joj je da taj teritorij kao da nikome nije potreban, čak niti toliko dugo nakon rata.

SVI DETALJI Poslovi Ane i Tome: Veze im sežu sve do Moskve

DF dalje opisuje uspon radikalnih nacionalista od 2012., još od doba kad je Hrvatska imala vladu socijaldemokrata i lijevih liberala i kada je Tomislav Karamarko, samo zbog tek pokojeg postotka na izborima više, okupio oko sebe radikale. I pobijedio unatoč koruptivnim aferama oko sebe. Da bi nakon samo pola godine i nakon najnovije afere morao otići. On je otišao, ali se nije ništa promijenilo niti dolaskom Andreja Plenkovića.

"On osobno pripada, recimo tako, umjerenom, centrističkom, proeuropskom krilu HDZ-a. Ali iako je predsjednik stranke, nije mu uspjelo distancirati se od takvog načina izražavanja koji se godinama razvijao i koji je postao sastavnim dijelom partijskom identiteta, pa i cijele Hrvatske dok je HDZ vodi", objasnio je Jović.

Do prekrajanja Ustava u smislu u kojem se to dogodilo u Poljskoj ili Mađarskoj, u Hrvatskoj nije došlo, barem ne još, kako i zbog velikog dijela Hrvata koji su protiv autoritarnih nastojanja, tako i zbog relevantnog dijela HDZ-a koji također tako razmišlja. No, zato su srezana sredstva nevladinim udrugama koje su kritički raspoložene. A stanje se osjeti i u tretmanu srpske manjine, danas puno manjoj nego što je bila nekoć. U priči o nacionalnom junaštvu za Srbe je rezervirana samo uloga neprijatelja.

A onda se oni počinju deklarirati kao katolici i kao Hrvati. Kad je Milorad Pupovac o napadima, poniženjima i vrijeđanjima Srba izvijestio predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, ona je sve to odbacila. Na primanju za Novu godinu SNV-a, što je uobičajeno za predsjednika, ona se demonstrativno držala po strani.

DF dalje objašnjava i rehabilitiranje ustaštva, opisuje povijesni uspon ustaša uz pomoć Mussolinija, potom s početkom rata i nacista, te kako su ustaše, dok je cijela zemlja apsolutno ovisila o fašističkoj Italiji i nacističkoj Njemačkoj, proglasili "nezavisnu" državu. Dok je Franjo Tuđman bio živ, ustaše su slovile za zločinačku organizaciju.

Tuđman je sada odavno mrtav i odjednom se među povjesničarima stalo zastupati, ne da u Jasenovcu nije bilo zločina, ali svakako da su zločine činili neki drugi, da je NDH to morala zbog Njemačke, ili da su tamo bili zatočeni pobunjenici, pa su si sami krivi. "I najvažnije, ono: 'Pogledajte što se dogodilo 1945.!'", opisao je povjesničar Tvrtko Jakovina.

Za dom i Kukuriku Šokantni referendum za ustaški pozdrav stvorio raskol u Crkvi

Posljednjih pet ili šest godina pored ovoga pojavila se i skupina, poput biskupa iz Siska Vlade Košića i ljudi oko njega, koji tvrde da u Jasenovcu uopće nije bilo zločina, da je to bio samo radni logor, da su Židove ubijali Nijemci u Auschwitzu, da su prve prave žrtve u pokoljima pale tek 1945. Jakovina je za DF to prikazao kao debatu u kojoj je riječ o stavovima radikalnijima i od AfD-a i od Björna Höckea, zapravo da je riječ o stavovima na liniji čistog neonacizma.

"Analogno to bi išlo ovako: 'U Auschwitzu nije nitko ubijen. Sve žrtve počeli su ubijati tek Sovjeti nakon što su oslobodili logor", kazao je Jakovina. On radikalni revizionizam prepoznaje prvenstveno u Crkvi. Ne onakvoj katoličkoj organizaciji kakva je prisutna u Njemačkoj ili kakvu vodi papa Franjo. Ovdje je stav da je Hrvat katolik. Ako nije katolik, nije Hrvat. Osjetilo se to i na sudbini Slavka Goldsteina nakon što je umro, čovjeka poput hrvatskog Adenauera, od kojega se nije oprostio nitko iz države, nitko iz parlamenta.

"U takvoj situaciji normalno je da se pojavio post na društvenim mrežama jednog katoličkog svećenika: 'Hvala Bogu da je Židov mrtav'", podsjetio je Popović. On se inače sjeća iste te Crkve u Hrvatskoj iz doba Jugoslavije: "Katolički teolozi tada su bili među najuglednijim intelektualcima. Ne samo u Hrvatskoj, nego i u Srbiji, među muslimanima. Bila je to crkva svjetla, prosvijećena i pouzdana organizacija, a Caritas je imao ogroman ugled."