The Atlantic u opisivanju Mađarske koju je Viktor Orban posložio u svom stilu, nije imao pravo samo u jednom. Fidesz nije sasvim ekstremna desna stranka. Ali jest antiimigrantska, savršeno u skladu s katastrofalnim Orbanovim javnim istupom iz veljače ove godine: "U zemlju bismo trebali pustiti prave izbjeglice; Nijemce, Nizozemce, Francuze, Talijane, prestravljene političare i novinare koji ovdje u Mađarskoj traže Europu kakvu su izgubili u svojim domovinama."

Zapravo je bila riječ o takvim "izbjeglicama" koji već godinama pohode Budimpeštu, o maloj okorjeloj skupini do kraja ostrašćeih nacionalista i rasista iz Švedske, Velike Britanije, SAD-a, Francuske, odakle sve ne. A svima je zajedničko to da osjećaju duboki prijezir prema svojim domovinama koje se trse zadržati liberalne vrijednosti.

Tako su otkrili Orbanovu Mađarsku u kojoj vlast drži desničarski i donekle otvoreno rasistički Fidesz, u kojoj je druga najveća opozicijska stranka doista ekstremno desni i apsolutno neskriveno rasistički Jobbik. Fidesz sa 114, Jobbik sa 24, to je već 138 zastupnika u parlamentu sa 199 sjedala. Povrh toga još  17 zastupnika Kršćansko demokratske partije s kojom je Fidesz u koaliciji koja drži vlast. To je već 155.

Desni populizam Orban uskoro pred sudom EU zbog ukidanja sveučilišta

Svi ostali stjerani su na periferiju s pukih 44 mjesta, od čega samo socijalisti (29 mjesta) predstavljaju parlamentarnu pojavu s tračkom nekog smisla, što se tiče veličine, u mračnom političkom dobu Mađarske. Jedini razlog zašto je Jobbik u opoziciji jest to što je toj stranci onaj i onakav Orban nedovoljno desno. A to onda znači da su njihovi članovi redoviti na agresivnim skupovima protiv Roma, protiv Židova, za "Mađarsku Mađarima".

Za sve one koji smatraju da je to načelno OK poklič, trebaju znati da se iza toga skriva san o "Velikoj Mađarskoj", o teritorijima koji obuhvaćaju i dijelove Austrije, Češku, Slovačku, Vojvodinu, veliki dio Rumunjske, te Hrvatsku s izuzetkom Dalmacije i Istre. A opet, takve teritorijalne pretenzije na skoro cijeli prostor naše zemlje ne ometaju hrvatske ekstremne desničare, napose HČSP, da još od 2012. održavaju redovite mimohode s članovima Jobbika, najgorima od najgorih mađarskih obožavatelja stupanja pod insignijama, među ostalim, i mađarskih kvislinga iz Drugog svjetskog rata.

Ništa novo u regiji

Što se ekstremne desnice u Hrvatskoj tiče, ljubav i prijateljstvo s onima koji pikiraju na teritorij Hrvatske danas nije ništa originalno. Originalno je bilo 1941. Što se Budimpešte tiče, Mađarska je stala implodirati 2009. kada je premijer socijalističkog MSZP-a Ferenc Gyurcsány morao podnijeti ostavku pod pritiskom krize, a tada je cijeli svijet srljao u ekonomsku depresiju, s kojom nije izlazio na kraj.

Socijalisti su se urušili u nekoliko mjeseci, Fidesz je jurnuo na vlast, Jobbik je sa svojim paramilitarnim krilima nerijetko počeo divljati po romskim naseljima. Eksplodirala je kultura ekstremne desnice, što je privuklo pažnju ekstremista od SAD-a do EU-a. I dalje. U središtu propagandne mreže ustoličila se medijska kuća Arktos Media, koja je stala objavljivati kanonske tekstove ekstremne desnice na engleskom, pa tako i izvjesnog Alexandera Dugina, poznatog i kao "intelektualni guru putinizma", odnosno "Putinov Raspućin".

Ubrzo su ga slavili rasisti s obje strane Atlantika, oni koji smatraju da nacije s obje strane moraju biti bijele. Arktos otada neumorno promovira "alternativu modernosti", kritiku liberalnog društva, ljudskih prava, moderne demokracije, sve takve slične stvari. Arktos originalno potječe još iz Indije 2010., kada ga pokreće švedski biznismen Daniel Friberg, s političkim pogledima jeftino prikrivenim kao "tradicionalistički", kojem se ubrzo priključuje John B. Morgan.

Loš gubitnik Orbán izgubio referendum o izbjeglicama, pa napada ustav

Ubrzo Arktos seli u Budimpeštu kako bi se širio Europom. Morgan je ubrzo otišao u Counter-Currents, također smješten u Budimpešti, kako bi diljem Zapada promovirao izraziti bjelački nacionalizam. Friberg je pak nastavio smjerom u kojem juriša na "kulturalni marksizam", što bi, ako se njega pita, obuhvaćalo i multikulturalnost i liberalna ljudska prava, sve redom društvene promjene koje je Zapad usvojio otkako je pokazao boga svoga Adolfu Hitleru i projektu Trećeg Reicha.

Mađarski politički analitičar Peter Kreko primjećuje da se definitivni prelazak Arktosa u Budimpeštu 2014. savršeno poklapa s naglim skokom popularnosti Jobbika, sve do popularnosti od 20 posto i 47 mjesta u parlamentu. Fidesz je tada ugrabio neoborivu većinu, a opet, u jednom trenutku je Orban bio prisiljen otići još malo desnije kako bi onemogućio da mu Jobbik, nikad ne znaš, možda obori i Fidesz s vlasti. Jer, kako je krenuo...

"Rasisti su sretni što vide da u Mađarskoj postoji vođa koji zastupa njihove stavove. To su ljudi s praktični identičnim srednjovjekovnim pogledima na svijet i u Mađarskoj su prepoznali svoje utočište", kazao je Kreko za Atlantic. Tako je Orban otišao još desnije. A tako se dolazi i do krajnje neslavnog vođe Jobbika, do Gabora Vone, tipa koji je, primjerice, pisao Arktosove uvodnike tekstovima teoretičara fašizma 20. stoljeća poput Juliusa Evole, za naslove tipa "Vodič za desničarsku mladež".

Tog i takvog Evolu glavni politički strateg Donalda Trumpa i aktualne ekipe iz Bijele kuće Steve Bannon te iste 2014. godine citirao je kao "vjerojatno najvažniju intelektualnu pojavu na radikalnoj desnici suvremene Europe". Friberga se viđalo, pa i slikalo, i na večerama u tako egzotičnim društvima kao što su Vona i Marton Gyöngyösi, još jedan Jobbikov jurišnik, takav da je bio kadar već debelo u 21. stoljeću pozivati na slaganje cjelovitih popisa svih mađarskih Židova.

Ne dao bog da je riječ o puzajućem nacizmu... Gyöngyösi je objasnio da se on doista divi Evoli, a da je Jobbikov otpor useljenicima ograničen na useljenike iz Afrike i s Bliskog istoka koji "ne dijele iste kulturne vrijednosti s Mađarima, za razliku od Austrijanaca, Poljaka ili Amerikanaca koji dolaze u Mašarsku i dijele istu civilizaciju, istu religiju, iste načine života".

'Prijatelj Hrvatske' Orbanova hobotnica: Gradi potpuno korumpiranu državu

Riječ je o gomili besmislica, jer je upravo Jobbik taj koji predstavlja još uvijek desničarski eksces na licu Europe, koji ne dijeli Zapadne kulturne vrijednosti, način života, a ako ćemo pravo, i religija, bez obzira što se zove kršćanstvo, jedva da ima veze jedno s drugim kod "alt-right" američkih rasista i onih u Europi izniklih iz katoličkih obitelji. Da ne govorimo o Geertu Wildersu, nizozemskom rasistu, ali i ateistu, čovjeku koji mrzi muslimane, a iz sve samo ne čovjekoljubivih razloga "cijeni" Židove.

Friberg je pak jedan od onih koji je nekoć vodio sasvim drugačiji život, prije nego što je uzgojio pristojnu frizuru, odijenuo odijelo, svoje eugenističke ideje upakirao u manje odvratnu ambalažu. Kao mlađi, Friberg je bio ulični nacist u Švedskoj, nasilnik, da bi sa 28 osnovao online forum Nordisk.nu, ubrzo s 22.000 nacional-socijalističkih članova, od kojih se jedan posebno "proslavio" – Anders Breivik. Friberga su od 1995. do 2010. uhićivali s ilegalnim pištoljem, čak i jednim ukradenim Kalašnjikovim.

Takva Fribergova prošlost nije tajna nikome u Mađarskoj. Njegov kriminalni dosije javno je dostupan, no, ekstremno desnoj sceni okupljenoj oko Arktosa, od Budimpešte do Banonna u Washingtonu dalje na zapad, koliko god im to bilo pomalo neugodno, nije ništa preko čega ne mogli prijeći. Kako se mreža iz Arktosa, iz Jobbika i Budimpešte širila dalje, vidi se i na primjeru Ferenca Almassyja, francuskog (!?) nacionalista, istodobno Jobbikovog prevoditelja, koji je toj sceni privukao francuske desničare.

Pa i dalje. Američki YouTube i Twitter aktivist RamZPaul koji u Budimpešti živi od 2013., objavio je u veljači, na oduševljenje 35.000 sljedbenika, da je "Budimpešta poput Pariza 1920-ih". Čak i Velika Britanija, točnije Britanska nacionalistička partija, pridružila se budimpeštanskoj desničarskoj priči kada je radikalna pseudokršćanska organizacja "The Knights Templar International" 2015. na poziv Jobbika "osiguravala" mađarsku granicu od  izbjeglica s Bliskog istoka.

Unatoč tome što su na tome već radili mađarski vojnici, i sami vrlo brutalni. I to još uz metrima visoku ogradu sa žilet žicom. Tek prije nekoliko dana, dakle u svibnju 2017., nekome iz Orbanovog državnog aparata palo je na pamet da bi vođa Britanske nacionalističke partije Nick Griffin mogao biti prijetnja nacionalnoj sigurnosti.

(Karta niže prikazuje "Veliku Mađarsku" po ukusu Jobbika)

Koliko god to zvučalo obećavajuće, treba imati na umu da je nedavno Breitbart u Mađarskoj osnovao domenu Breitbart.hu, te da ta gusta međunarodna ekstremno-desna mreža koja se odavde proširila Zapadom, neće tako lako odreći svog utočišta i svojih zlatnih vremena.