"Vi ćete možda misliti da sam lud u svemu ovome, ali mislim da vrijedi ukazati na Isusa ovim ljudima", zadnje su to riječi u zadnjem pismu Johna Allena Chaua koje je poslao roditeljima prije no što ga je ubilo pleme na otoku Sjeverni Sentinel prošli tjedan.

Iako sam nije bio misionar, piše BBC, Chau je rekao kako je njegov cilj bio "donijeti evanđelje plemenu".

Njegov je pokušaj stavio u fokus stotine i stotine onih koji diljem planete šire svoju vjeru.

Ali tko su ti misionari? Što se nadaju postići, pita se BBC? jesu li pozitivna sila, ili svojevrsni nasilnici?

Iako su i druge religije slale misionare diljem svijeta, nitko nije tako poznat kao kršćanski misionari.

Svi citiraju iste pasuse iz Biblije, posebno onu iz Evanđelja po Mateju, gdje Isus traži svoje sljedbenike da učine sljedbenike od svih nacija.

Vjernici su često bili na prvoj liniji kolonijalnih pokušaja i nasrtaja. Širenje religije viđeno je kao način da se "civilizira" ljude van Europe i SAD-a.

Tijekom vremena, to se pretvorilo i u fizički, kao i spiritualni razvoj. 

"Iako je ovo možda okidač za razgovor o misionarskim projektima, John Chau nije ogledni primjer misionarstva. On je više anomalija", kaže David Hollinger, umirovljeni profesor emeritus sa sveučilišta Berkeley u Kaliforniji.

"Evangelici i dalje žele obraćati, ali sada grade i bolnice i škole, imaju puno društvenih projekata", kaže.

Trenutno van SAD-a radi 440.000 misionara. To uključuje katolike, protestante, ortodoksne kršćane i sjeverno američke denominacije (poput mormona).

Mormoni su posebno aktivno u slanju misionara, baš kao i Katolička crkva.

John Allen, koji nema veze s pokojnikom, i njegova supruga Lena, babica i medicinska sestra, radili su kao misionari na otočju Papua Nova Gvineja 15 godina.

Američki par želi "promovirati kršćanske vrednote i transformacijske vrijednosti vjere", kaže Allen za BBC preko e-maila.

"Nije to do toga da dobijemo ljude da žive kako mi vjerujemo i mislimo, nego da ljudi vide, sami za sebe, da bog ima plan za čovječanstvo i svakoga pojedinačno", kaže Allen.

Prije 10 godina "postavili" su kliniku kako bi pomagali narodu Kamea. Pet lokalaca i tri američke medicinske sestre radi sa njima u Kunai Health centru koji se bavi saniranjem rana, ali i praćenjem trudnoća.

Teška izolacija Smrt na kraju svijeta: Rekli su mu da se neće vratiti

Kaže kako tečno pričaju jedan jezik, Tok Pisin, te da trenutno se bave zapisivanjem Kamea govora, nepisanog dijalekta sve do 2009. godine, kada ga je par počeo zapisivati.

"Jako ga je teško učiti s obzirom da smo mi jedini koji ga pišu i dokumentiraju. Koliko mi znamo niti jedan autsajder ga ne govori tečno", kaže Allen i napominje da nije svaka misija ista, ali da je ovo ono što oni rade.

Povjesničar Andrew Preston sa Cambridgea, kaže kako povijesno, neki su misionari bili na sučelju učenja i očuvanja jezika.

"Sada je to manje istinito nego što je nekada bilo, ali prije sto godina misionari su bili ti koji su bili tečni ne samo u nekim opskurnim dijalektima već i u kineskom i japanskom", kaže Preston.

Allen lokalne običaje opisuje kao nešto što je "vječito učenje", i nešto čemu su predani.

"Najbolji način za učenje jest sjesti u "blato" s ljudima, jesti njihovu hranu, spavati u njihovim kabinama, veseliti se sa njima, i sa njima prolaziti njihove probleme", kaže, i naglašava da onda "počneš cijeniti svoju novu obitelj i gledati njihovu kulturu kroz njihove oči".

Scott i Jennifer Esposito rade u Nikaragvi. Nisu određene denominacije ali proučava se Biblija. 

"Stalno pričamo o evanđelju", kaže Scott koji za BBC kaže da ne broji koliko je ljudi "preobratio" ali potvrđuje kako ih ima više od 800, možda čak i 1.200.

"Svaka duša je važna. Iako si možemo zadavati brojeve, bolje je razmišljati o dušama", kaže Scott.

"Kada sam čuo priču o John Chau odmah sam bio šokiran jer, iskreno, i nama je palo na pamet napraviti tako nešto" kaže misionar John Allen.

Iako osobno nikada nije krenuo, prisjeća se kolega koji su o tome najozbiljnije razgovarali.

"Pričalo se o tome kako im prići prijateljski, kako minimizirati šok dok u isto vrijeme učiti jezik i kulturu", kaže Allen.

Bračni par Esposito vjeruje da je Chauova sudbina tragična, i znaju da neki smatraju da je bio budala dok ga drugi podržavaju.

"Ne bih bacila kamen niti na jednu stranu. Od svega što znam vidi se da je volio boga, i njegova žrtva mnoge možda približi Kristu", kaže Jennifer Esposito.

"Tko zna kakvo je sjemenje zasađeno ili kakve će se veće stvari dogoditi", kaže.

Njezin suprug pak kaže da je to bio tim liječnika koji se "probio" do otočana da spasi pleme od bolesti, reakcija bi bila drugačija.

"Za njih bi se reklo, da su poginuli, da su heroji. A John Chau je tamo išao da spasi njihove besmrtne duše", kaže Esposito koji naglašava da on i supruga nikada ne krše zakone, te da su izrazito protiv toga.

"Trebamo ga slijediti u smislu da je bio spreman umrijeti za svoja uvjerenja, no ne mislim da svi trebaju ići okolo i tražiti agresivna plemena", slažu se.

U danima poslije Chauove smrti Caitlin Lowery napisala je dugački status na Facebooku.

"Nekada sam bila misionarka. Mislila sam da činim božja djela, ali da budem iskrena, radila sam ono je činilo da se dobro osjećam. To je bijeli supremacizam, to je čista kolonizacija".

Mark Plotkin je botaničar i predsjednik Amazon Conservation Teama. Grupa radi, u skladu sa vlasti, na tome da se zaštiti izolirane narode.

"Već 30 godina radim u Amazoni i vidio sam dva tipa misionara. One koji žele "pleme pripremiti za vanjski svijet" i "one koji žele spasiti nešto duša u ime Isusa". Oni zaista misle da čine svijet boljim mjestom, ali njihov rad može biti nevjerojatno škodljiv. To što rade tim ljudima često uopće nije u njihovom najboljem interesu", kaže Plotkin.

Posebno misli na narod Akuriyo u Surinamu, koje su misionari kontaktirali 1969. godine. Unutar dvije godine gotovo polovica plemena bila je mrtva radi bolesti dišnog sustava ali, smatra on, i radi "kulturnog šoka".

"Vidjeli su ljude kako nose odjeću po prvi puta, i dobivali su injekcije. Nitko se ne bi trebao igrati boga", kaže Plotkin.

Mnogi se ljudi, pa i države, ne mogu odlučiti što misle o misionarstvu. 

Ilegalno je u, primjerice, Nepalu, a stranac koji "širi vjeru" može dobiti kaznu od pet godina zatvora.