Izraelske rakete ne biraju, u najnovijim napadima na Teheran teško je oštećena palača Golestan, jedna od najvećih kulturnih znamenitosti Irana. 

U samom srcu povijesne jezgre Teherana, okružena vrtovima koji pružaju zaklon od gradske vreve, nalazi se palača Golestan, nekadašnji kraljevski kompleks i jedan od najvažnijih spomenika iranske povijesti. Ovaj veličanstveni kompleks, čije ime u prijevodu znači "Palača ružičnjaka", nije samo bivša rezidencija moćnih vladara, već i živi muzej koji svjedoči o prijelomnom razdoblju kada se tradicionalna perzijska umjetnost počela prožimati s modernim utjecajima sa Zapada. Zbog svoje jedinstvene arhitekture i povijesnog značaja, palača je 2013. godine uvrštena na popis UNESCO-ove svjetske baštine.

Stoljeća povijesti unutar zidina citadele

Korijeni palače sežu u 16. stoljeće, u doba dinastije Safavida, kada je na ovom mjestu izgrađena utvrđena citadela poznata kao Arg. Tijekom sljedećih stoljeća kompleks je doživljavao brojne promjene, a značajnije ga je obnovio i Karim-kan iz dinastije Zand u 18. stoljeću. Ipak, svoje zlatno doba palača Golestan doživljava dolaskom dinastije Kadžar. Godine 1794. Agha Mohammad-kan Kadžar proglašava Teheran glavnim gradom Perzije, a Golestan postaje službena rezidencija i sjedište moći nove vladarske loze.

Najveći trag na današnjem izgledu kompleksa ostavio je Naser al-Din Šah, četvrti kadžarski vladar koji je vladao gotovo pedeset godina (1848.-1896.). Kao prvi perzijski monarh koji je proputovao Europom, bio je duboko impresioniran tamošnjom arhitekturom i umjetnošću. Po povratku u domovinu, naredio je opsežnu modernizaciju palače, unoseći elemente europskog stila u tradicionalno perzijsko zdanje. Upravo je ta fuzija stvorila jedinstven estetski izričaj koji definira Golestan. Dolaskom dinastije Pahlavi u 20. stoljeću, palača gubi ulogu glavne rezidencije, ali zadržava ceremonijalni značaj. U njoj su održane krunidbe Reze Šaha 1926. i njegovog sina Mohammada Reze Pahlavija 1967. godine. Nažalost, u tom razdoblju, u ime modernizacije grada, Reza Šah je naredio rušenje značajnog dijela kompleksa, smatrajući da povijesne zgrade ne bi smjele stajati na putu urbanog razvoja.

Arhitektonsko čudo koje spaja istok i zapad

Palača Golestan danas se sastoji od osam glavnih struktura, muzeja i dvorana, okruženih raskošnim vrtom koji služi kao zeleno srce kompleksa. Ono što je čini izuzetnom jest upravo sinteza perzijske arhitekture i europskih utjecaja, vidljiva na svakom koraku. [UNESCO je prepoznao](https://whc.unesco.org/en/list/1422/) ovaj kompleks kao "izvanredan primjer spajanja perzijske umjetnosti i arhitekture s europskim stilovima i motivima". To se očituje ne samo u dekoraciji, već i u primjeni novih građevinskih tehnologija, poput korištenja lijevanog željeza u nosivim konstrukcijama, što je za tadašnju Perziju bila prava revolucija.

Tradicionalni perzijski elementi dominiraju vanjskim izgledom zgrada. Fasade su prekrivene živopisnim keramičkim pločicama s geometrijskim i cvjetnim motivima, koje predstavljaju vrhunac iranske umjetnosti obrade keramike. Unutrašnjost, s druge strane, otkriva nevjerojatnu raskoš zrcalnog mozaika, poznatog kao *ayeneh kari*, gdje tisuće komadića ogledala prekrivaju zidove i stropove, stvarajući blistav i gotovo nestvaran ugođaj. Centralni vrt, dizajniran po principima perzijskog vrtlarstva, sa svojim bazenima i fontanama, predstavljao je zemaljsku repliku raja i bio je mjesto odmora i kontemplacije za kraljevsku obitelj.

Mramorno prijestolje (Takht-e Marmar)

Jedna od najstarijih i najimpresivnijih građevina u kompleksu je terasa s Mramornim prijestoljem. Izgrađena početkom 19. stoljeća po nalogu Fath Ali Šaha, ova spektakularna otvorena dvorana ukrašena je slikama, rezbarijama, pločicama i ogledalima. U njenom središtu nalazi se monumentalno prijestolje, izrađeno od šezdeset pet komada žutog mramora dopremljenog iz provincije Yazd. Prijestolje je služilo za službene dvorske ceremonije i krunidbe kadžarskih vladara, a posljednji put je korišteno za krunidbu Reze Šaha Pahlavija.

Dvorana ogledala (Talar-e Ayeneh)

Iako relativno malena, Dvorana ogledala najpoznatija je prostorija u palači. Njezini zidovi i strop u potpunosti su prekriveni sitnim komadićima ogledala koji lome svjetlost i stvaraju dojam beskonačnog prostora. Dvorana je stekla svjetsku slavu zahvaljujući slici poznatog iranskog slikara Kamal-ol-Molka, koji je proveo pet godina stvarajući remek-djelo koje prikazuje Naser al-Din Šaha kako sjedi u ovoj blistavoj prostoriji.

Zdanje sunca (Shams-ol-Emareh)

Shams-ol-Emareh, ili Zdanje Sunca, nekoć je bila najviša zgrada u Teheranu. Naser al-Din Šah naručio je njezinu izgradnju inspiriran visokim zgradama koje je vidio u Europi, želeći imati vlastitu građevinu s koje bi mogao uživati u panoramskom pogledu na svoju prijestolnicu. Zgrada je fascinantan spoj perzijske i europske arhitekture, s dva prepoznatljiva tornja. Na vrhu je bio postavljen sat koji je šahu poklonila britanska kraljica Viktorija.

Ostale znamenitosti kompleksa

Kompleks krije i brojne druge dragulje. **Emarat-e Badgir** (Zgrada hvatača vjetra) ističe se po četiri visoka tornja ukrašena plavim, žutim i crnim pločicama, koji su služili kao drevni, prirodni sustav za hlađenje prostorija tijekom vrućih ljeta. Unutar palače nalazi se i **Bijela palača (Abyaz)**, izgrađena kako bi se u njoj smjestili brojni darovi koje je Naser al-Din Šah primio od osmanskog sultana Abdul Hamida, a danas je pretvorena u Etnološki muzej. Tu su i dvorane koje čuvaju neprocjenjive zbirke, poput **Dvorane posuđa (Talar-e Zoruf)**, gdje se može vidjeti porculan koji su kadžarskim vladarima darovali europski monarsi, uključujući Napoleona Bonapartea i kraljicu Viktoriju. U mirnom kutku vrta smjestio se **Khalvat-e Karim Khani**, terasa iz vremena dinastije Zand, koja je bila omiljeno odmorište Naser al-Din Šaha, a danas se na njoj nalazi i njegov impresivni mramorni nadgrobni spomenik.