Manoocher Deghati je jedan od onih prognanih, a takvih ima na milijune. Svojim objektivom, priča za talijanski Corriere, nije samo osuđivao užase ratova. Izvještavao je o mirovnim procesima u Srednjoj Americi i na Bliskom istoku. Smatra se čovjekom mira. 

- Mrzim ratove, zato sam ih i fotografirao. I htio sam ih osuditi, nadajući se da ću utjecati na javno mnijenje i politiku. Ali napad na Teheran je zapravo jedini način za rušenje režima - kaže vjerojatno najslavniji iranski fotoreporter, dvostruki dobitnik nagrade World Press Photo. Prognanik od 1985. i francuski državljanin, odavno je odabrao živjeti u talijanskoj Apuliji, do kraja kolovoza, ugošćuje svoju osobnu izložbu na otvorenom "Očevidac: ratovi i mir“.

KORIJEN LOVA NA A-BOMBU CIA je podržala puč u Iranu, Amerikanci im dali nuklearni reaktor. 'Žuti kolač' iz Afrike

Sastoji se od četrdeset slika s bojišta planeta, od Afganistana do Hondurasa, od Sudana do našeg susjedstva i krvavog rata u Bosni i Hercegovini. Ali izložba također uključuje niz važnih trenutaka iz nekih povijesnih mirovnih sporazuma, uključujući one između Arafata i Rabina. Osim toga, tu je i slika procesije Desolate u Canosa di Puglia, te žene koje nose veo toliko nalikuju političkim zatvorenicima s druge poznate Deghatijeve fotografije. Tu je i šokantan portret iranskog djeteta-vojnika.

- Te dvije fotografije mi se najviše sviđaju. One govore o brutalnosti ajatolaškog režima, koji je tijekom rata s Irakom naoružao i poslao u smrt 40.000 djece. Djevojke iza rešetaka  na toj fotografiji su sve pogubljene: najmlađa je imala četrnaest godina - kaže iranski fotograf za Corriere.

PRVA META IZRAELA Zloglasni zatvor Evin zovu 'Sveučilište': Unutra je 15 tisuća intelektualaca Irana

- Nakon što sam se vratio u Teheran, 1978., usred Iranske revolucije, svjedočio sam tim događajima, a da to nisam ni htio. Također sam izvještavao o napadu studenata na američku ambasadu, kada su oteli diplomatsko osoblje na 444 dana. Prije toga sam sam studirao kinematografiju u Rimu. Kad sam se vratio, mislio sam da ću pronaći drugačiju situaciju. Prije dolaska na vlast, Homeini, fundamentalistički šijit, govorio je o demokraciji i slobodi za žene. Nakon što je režim uspostavljen, u svom prvom govoru već je promijenio mišljenje. Od tada se ponavljajući slogan 'smrt Americi i Izraelu'. Bombardiranje Irana je bilo neizbježno, jer je Islamska Republika oduvijek imala za cilj izgradnju atomske bombe kako bi uništila Izrael. Da su je izgradili, iskoristili bi je. Osim toga, za šijite povratak Mesije, dvanaestog imama, dogodit će se tek kada izbrišu Židove.

U 50 godina su, kaže, milijuni ljudi završili kao on. Morali su otići. 
- Svaki put kad bi iranski narod pokušao podići svoj glas, završio bi masakriran. Prije dvije godine, u tri dana, Revolucionarna garda ubila je tisuću i petsto mladih ljudi na ulicama. U pedeset godina, šest milijuna nas je pobjeglo iz Irana. Da sam ostao, danas ne bih bio živ. Uvjeren sam da će režim sada pasti. I to će biti dobra vijest za svijet. Samo je pitanje vremena, s oslabljenim Hamneijem, koji nema ni hrabrosti izaći iz svog skrovišta - kaže Deghati za Corriere della Sera.