Izbjegavanje procedure uobičajeno je u hrvatskoj politici

Borna Filic (PIXSELL)
Izbjegavanje procedure do savršenstva je doveo Milan Bandić, da spomenemo samo prvog među jednakima, a prakticiraju ga podjednako sve stranke
Vidi originalni članak

Posljednjih je dana na društvenim mrežama bilo mnogo poruge na račun nenajavljenog upada hrvatske predsjednice u ured ministra poljoprivrede i na njegovu reakciju na taj prepad. 

Podsjetimo, nakon posjeta Slavoniji i razgledanja kombajna, gdje je čula kako neki stočari, stanovita braća Markić, nezadovoljni jednom za njih štetnom odlukom štrajkaju pred zgradom ministarstva poljoprivrede, Grabar Kitarović je odlučila riješiti stvar po hitnom postupku te je sa savjetnicima banula u Jakovinin ured. 

Ovdje nas ne zanima to što se Jakovina ponio navlas isto kao i predsjednica, naime to što je nenajavljeno zbrisao iz ureda, bez riječi isprike i opravdanja. Naprosto čovjek izišao javiti se na premijerov telefonski poziv i nije se vratio. 

To je uobičajen način kad su hrvatski političari u pitanju, rijetki se među njima znaju pristojno ponašati, rijetki znaju kazati doviđenja na odlasku, još rjeđi su oni koji znaju sačuvati dostojanstvo, vlastito kao i ono kolega i političkih protivnika, pa nam zato politička scena i izgleda ovako kako izgleda. 

Ovdje je zanimljiviji način na koji je predsjednica odlučila riješiti problem braće Markić - po kratkom postupku, licem u lice s ministrom poljoprivrede, zaobilazeći pritom u širokom luku kompletnu proceduru.

Nejasno je što je predsjednica govorila ministru tijekom polusatnog razgovora, prije nego što je ovaj utekao, je li mu govorila da “riješi” one Markiće, da pripazi na njih, da im bude pri ruci, je li mu išta ponudila zauzvrat, ne znam baš kako idu ti poslovi ispod stola.

Međutim, savršeno je jasno da je izbjegavanje procedure uobičajeno u hrvatskoj politici, da to slabi demokraciju jednako kao lopovluk, korupcija i neznanje, te da ta četiri zla idu uvijek zajedno, da su neodvojiva.

Izbjegavanje procedure do savršenstva je doveo Milan Bandić, da spomenem samo prvog među jednakima, prakticiraju ga podjednako sve stranke, i s tim u vezi kao s rijetko čime drugim postoji nacionalni konsenzus. Demokracija je procedura. 

Spor i temeljit proces donošenja zakona i drugih dokumenata, te njihovo provođenje, koji se ponekad, u iznimnim slučajevima, može ubrzati, ali se nikad ne može zaobići i izigrati. 

A upravo je to postala specijalnost hrvatske politike, zaobilaženje i izigravanje procedure i pronalaženje rupa u zakonima, što je donedavno bio posao kriminalaca, a sad je to postalo zanimanje i onih koji predlažu i donose zakone i dužni su ih štititi.

Zaobilaženje javne rasprave raste iz istog korijena kao i zaobilaženje procedure

Da nije tako, ne bi ministar prometa i veza Hajdaš Dončić mogao nekidan mrtav-hladan kazati da imenovanje nove zagrebačke zračne luke prema Franji Tuđmanu “apsolutno nije upitno” i da to “nije vrijedno bilo kakve javne rasprave”.

Omalovažavanje i zaobilaženje javne rasprave raste iz istog korijena kao i zaobilaženje procedure. 

Strah hrvatskih političara od tih dvaju i drugih demokratskih alata totalitaristički je atavizam, ostatak svijesti koja je krasila bahate komunističke moćnike, i u tom smislu se Grabar Kitarović, Hajdaš Dončić i Bandić razlikuju samo po opsegu štete koju će njihovo ponašanje nanijeti demokraciji i državnom, odnosno gradskom proračunu.

Gaženje demokratske procedure u mnogo ozbiljnijem i dalekosežnijem slučaju nego što je to naziv zračne luke odobrio je u petak, 3. srpnja ove godine, Hrvatski sabor. 

Vladajuća većina, naime, odbila je interpelaciju oporbe o radu Vlade RH u vezi projekta istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu. 

Taj mutni, višestruko štetni projekt kojem se opire velik dio hrvatskih građana, posebno oni iz priobalja, stručna javnost i ekološke udruge, s nevjerojatnom, upravo tupom upornošću, gura ministar gospodarstva Vrdoljak, pa se čovjek mora upitati kakvi i čiji interesi su tu u pitanju. 

Možda posljednji put ovog ljeta uživamo u čistom moru

Problematično je u tom projektu gotovo sve - od neusklađenosti s hrvatskim zakonima i direktivama Europske unije, preko manjkave, amaterski napravljene Strateške studije o utjecaju na okoliš, do ignoriranja javnosti i lokalne samouprave. 

Potez kojim je ova bizarna vlada nadmašila sve svoje dosadašnje bizarne poteze jest otvaranje javne rasprave o spomenutoj studiji nakon što su naftnim kompanijama izdane dozvole za istraživanje podmorja.

Sve to potaknulo je predsjednicu Kluba nezavisnih vijećnika i Akcije mladih Zadar Marijanu Botić da u ime grupe građana Državnom odvjetništvu prijavi Ministarstvo gospodarstva i Agenciju za ugljikovodike. 

Kaznenu prijavu protiv odgovornih, a zbog kršenja procedure i izravnog pogodovanja naftnim kompanijama te sumnje u koruptivno djelovanje vladajuće koalicije, najavljuje i koalicija udruga S.O.S. za Jadran.

Svejedno je SDP-ova saborska većina blagoslovila kršenje procedure i Vrdoljakov projekt.

Kažem Vrdoljakov, jer ova vlada nije harmoničan skup sposobnih ministara nego raštimani orkestar u kojem već dugo svatko svira svoju dionicu. Nakon što su tijekom protekla dva desetljeća tzv. hrvatske političke elite u interesu manjine uništile industriju, poljoprivredu, školstvo, zdravstvo, kulturu, znanost..., na red je došlo Jadransko more. 

Ako spadate među sretnike koji si mogu priuštiti ljetovanje na Jadranu, uživajte u čistoći mora i prirodnim vidicima. Možda posljednji put uživate u tome.

Posjeti Express