"Ja sam ISIL-u radio kemijsko oružje, trebao mi je posao"

YouTube
Irački znanstvenik ispričao je kako je u jednom trenutku bio uredan čovjek s normalnim poslom, a onda...
Vidi originalni članak

Jedan od rijetkih službenika vlade Iraka koji nije pobjegao iz Mosula kada je 2014. ISIL okupirao ovaj multimilijunski grad, bio je irački znanstvenik Suleiman al-Afari. Ovaj 52-godišnji geolog, nekoć zaposlen u Ministarstvu za industriju i minerale, u svjetskim medijima se pojavio otkako se pročulo da je jedan od rijetkih ljudi iz ISIL-ovog kruga ljudi koji su razvijali kemijsko oružje, a koje su žive uspjeli zarobiti vojnici Pešmerga, poluatonomnog kurdskog dijela Iraka.

Washington Post uspio je u Irbilu dobiti za razgovor čovjeka koji danas u dobro utvrđenom zatvoru čeka na smrtnu kaznu na koju je osuđen. Do ISIL-ove okupacije radio je svoj posao u skladu sa strukom, bavio se naftom. Post piše da je sjedio u svom pustom uredu i čekao ISIL-ovce, nadajući se da će ga naprosto pustiti da radi isti posao kao i do tada. Ali, kad su islamistički militanti iz kulta smrti, odjeveni u crno, došli do njega, predložili su mu nešto sasvim neočekivano:

Ispovijest insidera ISIL ima bojne otrove, a on zna kako su do njih došli

"Pomozi nam razviti kemijsko oružje."

On o tome nije znao puno, ali se toga ipak prihvatio i narednih 15 mjeseci nadgledao je proizvodnju otrova za ISIL.

"Žalim li zbog toga? Ne znam bih li koristio tu riječ. Oni su postali vlast i mi smo nastavili raditi za njih... Kako bismo nastavili primati plaću", kazao je.

Do u detalje je opisao kako je teroristički pokret proizveo iperit, bojni otrov korišten još u Prvom svjetskom ratu. Zauzvrat, jednom kada su u Iraku u pohod u istrebljenje ISIL-a krenuli američki i kurdski vojnici, on je postao jedna od najtraženijih zvjerki. ISIL je na teritoriju Iraka upao u sveučilišne laboratorije i pogone za proizvodnju, usto je pohvatao i, što milom što silom, unovačio sasvim dovoljno znanstvenika i tehničara iz područja kemije.

Ono što je izlazilo iz tih laboratorija i pogona, ISIL je koristio protiv Sirijske vojske i kurdskih postrojbi po Siriji i Iraku, nerijetko i po civilima, ubijajući mase ljudi u jednom jedinom napadu. Danas postaje jasno da je ISIL-ov program zapeo početkom 2016. kada su snage iz protu-ISIL-ovske koalicije počele hvatati i ubijati ISIL-ove vođe i razarati njihova postrojenja. Iračke vlasti smatraju da je to bio razlog zašto je ISIL svoj program iste godine prebacio u Siriju, vjerojatno dandanas skriven na tajnim lokacijama.

 

Još i gore od toga, znanje i vještine Afarija i drugih koji su radili na tome, u laptopima, na nosačima memorije i u znanju samih još uvijek živih ISIL-ovaca koji su danas u bijegu, sasvim je sigurno da postoji još i danas.

"Diljem svijeta ima džihadista koji će posegnuti za 'Dark webom' kako bi došli do tih stvari", kazao je Hamish de-Bretton-Gordon, stručnjak za kemijsko oružje koji je vodio posebnu interventnu jedinicu Britanske vojske i NATO-a.

Kako je ISIL zauzeo Mosul, puno puta je opisano. U lipnju 2014. njih 1500 u samo šest dana porazilo je iračke postrojbe u gradu koje su bile 15 puta brojnije. Zauzeli su aerodrom, vojne baze u okolici, a pola milijuna stanovnika grada pobjeglo je. Tisuće iračkih vojnika u tom su kaosu svlačili uniforme, pokušali pobjeći kao civili, a ISIL-ovci su ih hvatali na tisuće i onda i po tisuće odjednom ubijali. Afari je bio jedan od onih koji su u svojim domovima čekali da borbe završe.

UPOZORENJE Zadnje Saddamove riječi i danas progone svijet

Jednom kad su izašli na ulice, zatekli su posvuda crne zastave, ISIL-ovce kako patroliraju gradom, kako drže policijske postaje i vladine urede. U prvo vrijeme službenicima iračke vlade u Mosulu uplate su nastavile stizati na račune, automatski, ali jednog dana toga više nije bilo. Ostalo im je odabrati između toga da nastave raditi za ISIL i da pokušaju preživjeti bez posla. Afari je odlučio vratiti se u ured prije nego što nađu nekoga drugog za njegov posao.

Afari je svoju priču Jobyju Warricku iznosio mirno, ali pod nadzorom dva službenika Regionalne Vlade Kurdistana.

"Nikoga nisu prisiljavali. Mene je bilo strah da ne izgubim posao", kazao je.

Razlog zašto je njegov ured bio jedno od prvih mjesta kamo su ISIL-ovci požurili, bilo je to što se bavio, između ostalog i naftom u tom dijelu Iraka, što znači izvor novca neophodnog i za nastavak rata i za osobno bogaćenje. Vrlo brzo ISIL je radionice po Mosulu preusmjerio da proizvode napredne mine za uništavanje tenkova, oklopljena bojna vozila za bombaše samoubojice i slične stvari. Afari je u ministarstvu radio odjelu za metalurgiju.

Tako su mu ISIL-ovci onog dana, osim ponude za novi posao, dali i listu onoga što im sve treba; spremnici od nehrđajućeg čelika, cijevi, ventili, oprema otporna na jako nagrizajuće kemikalije i visoke temperature. Odmah mu je bilo jasno za što im je to potrebno. A ako je i bilo neke sumnje, postalo mu je jasno kad su ga upoznali sa po jednim kemičarom, biologom i tehničarom, redom ljudma koji su na iperitu nekoć radili za Sadama Huseina.

Afarijev zadatak bio je organizirati lanac opskrbe opremom i svime potrebnim od malih laboratorija i radionica odasvud po Sveučilištu Mosul i po predgrađima. Post navodi da se iz razgovora stječe dojam da je mislio da im je iperit potreban više kao sredstvo odvraćanja Iračke vojske od napada na ISIL-ov kalifat. Uspomene na iperit bile su još jako svježe, užasne, još iz 80-ih kada je Sadam Husein njime ubijao destke tisuća Kurda:

Nastavak na sljedećoj stranici...

"Bilo je to više kako bi se razvio strah, kako bi se utjecalo na psihu i moral vojnika. Ne mislim da je kvaliteta tog oružja ikada bila na nekoj posebno opasnoj razini."

Međutim, 11. kolovoza 2015. ISIL-ovi militanti ispalili su 50 granata na naselje južno od Irbila koje su držali Kurdi, Pešmerge. Projektili su eksplodirali uz mekan prasak, izašao je bijeli dim, prsnula je uljasta tekućina. U nekoliko minuta deseci kurdskih vojnika počeli su se žaliti na mučninu, da ih peku oči i pluća, a dva oficira koje je poprskala tekućina, po nogama i trupu zadobili su bolne i teške plikove. Vrlo brzo laboratorijski testovi pokazali su da je riječ o iperitu.

Kamp Speicher Brutalni pokolj: Rijeka je bila crvena od krvi

Dodatni testovi pokazali su i to da bojni otrov ne potječe iz Sirije, što je tada bila mantra, niti da je riječ o zalihama bojnih otrova iz 80-ih. Kemijski sastav otrova bio je sirov, nije bilo sastojaka koji bi spriječili da se otrovne kemikalije ne raspadnu vrlo brzo nakon oslobađanja u okoliš. Od tog trenutka bila je krajnje opravdana sumnja da ISIL proizvodi primitivno kemijsko oružje. Pentagon i Bijela kuća zato su se jako zabrinuli da bi ISIL ubrzo mogao doći i do puno razvijenijih oblika.

Prije tog napada, ISIL je dvaput koristio klorin, običnu kemikaliju za pročišćavanje vode. Narednih mjeseci na pešmerge ISIL-ovci su ispaljivali kanistre, granate, čak i rakete s klorinom i iperitom. Narednih mjeseci Barack Obama i njegova administracija skupa sa svojim saveznicima u Iraku i među Kurdima krenuli su u akciju pronalaženja i uništavanja mjesta za prizvodnju otrova, te ubijanja glavnih ljudi tog ISIL-ovog programa. Problem je predstavljalo to što su se ta mjesta redom nalazila u urbanim područjima naseljenima civilima.

"Ipak, Bijeloj kući je eliminacija kemijskog programa ISIL-a bila prioritet", opisuje Washington Post.

2015. i 2016. američki vojnici uspjeli su ubiti dvojicu ISIL-ovih kemičara. Centre za proizvodnju u Mosulu i Hitu u Iraku uništili su pomno planiranim preciznim udarima iz zraka, koristeći posebnu municiju, tako konstruiranu da spali i sprži svaku otrovnu kemikaliju ili prekursor na tom mjestu, otkrila su Postu dvojica bivših američkih službenika.

To je početkom 2016. prisililo ISIL da prebaci proizvodnju u Siriju, što im je usporilo program, a i u Iraku je ISIL već bio u uzmaku pred ofenzivom iračke vojske, Kurda i Amerikanaca. Do listopada 2017. ISIL je izveo 76 kemijskih napada, ali je kvaliteta iperita ostala slaba, što je značilo da se organizacija, nakon udara iz 2016., nije uspjela oporaviti tako da usavrši proizvodnju. Afari je posljednji put vidio proizvodnju u veljači 2016.

"Bilo je to vrlo primitivno i jednostavno. Tamo su bili neobrazovani ljudi koji nisu imali nikakvih potrebnih vještina. Mislim da ništa nisu radili kako treba", kazao je Afari.

Tog istog dana Afari je automobilom krenuo preko pustinje prema iračkom gradu Tal Afar kako bi posjetio svoju bolesnu majku. Nije imao pojma da mu promatraju svaki pokret. Američki agenti uhvatili su signal njegovog mobitela i pratili su ga danima, nadajući se da bi ga mogli uhvatiti živog. Vozio je autoputom kroz pustinju, sam, kad je u retrovizoru ugledao četiri helikoptera kako mu se približavaju, još uvijek duboko u ISIL-ovom teritoriju.

Dva helikoptera, sa svake strane po jedan, stala su letjeti tik iznad tla, podižući kovitlace prašine, a dva su letjela tik iznad automobila. U jednom trenutku Afari je začuo kako mu meci pogađaju gume i motor. Automobil je stao, on je izašao iz automobila u vrtlog prašine i pijeska, kad je odnekud iskrsnuo veliki pas i zgrabio ga za ruku. Sljedećeg trenutka prema njemu su krenuli oklopljeni pripadnici američkih Jedinica za specijalne operacije.

baza Pentagona S Krka polijeću avioni s oružjem za Siriju i Irak

"Nije me bilo strah da će me ubiti. Nikada sebe nisam vidio kao važnu figuru. Ipak, u tom sam trenutku bio zauzet psom", pričao je.

Jedan od vojnika pokazao mu je fotografiju iz osobnih isprava i pitao ga na engleskom je li on taj čovjek. Afari mu je odgovorio da jest. U sljedećem trenutku navukli su mu na glavu vreću i uveli u jedan od helikoptera. Kad su mu skinuli kapuljaču, bio je okružen američkim i kurdskim vojnicima u nepoznatom iračkom logoru za zatočenike, kilometrima dalje.

Kurdski protuteroristički istražitelji rekli su da im se Afari pokazao kao krajnje koristan zarobljenik, jer im je dao imena i lokacije postrojenja ISIL, kao i imena ljudi koji su tamo radili. Znanstvenik im je opisao i mobilne proizvodne jedinice kemijskog oružja u kamionskoj prikolici, od kojih su, tijekom oslobađanja Mosula, uništili najmanje jednu. Preživjeli iz tih pogona razbježali su se.

"Da budem iskren, neki od tih ljudi su nestali i još uvijek se kriju. Mi mislimo da su u Siriji. Ali naprosto nismo sigurni", kazao je kurdski protuteroristički službenik koji je ispitivao Afarija.

Posjeti Express