To je jedan od mnogih sadističkih videa koje je ISIL objavio u kojemu su njihovi pripadnici pokazivali smaknuća žrtava. Snimka pokazuje scene iz kampa Speicher i masakra 12. lipnja 2014. kada je ISIL ubio 1700 vojnika u bivšoj palači Saddama Husseina na obalama rijeke Tigris kod Tikrita.
Redovi zastrašenih mladića snimljeni su dok ih naoružani maskirani pripadnici ISIL.a, odjeveni u crno, odvode prema masovnim grobnicama koje žrtve mogu vidjeti već napunjene tijelima. Drugi su pretučeni dok se spotiču niz kamene stube ispod mosta na Tigrisu. Svakoga od njih povukao je jedan ISIL-ovac prema obali, drugi ga je ustrijelio u glavu i mrtvo tijelo padalo je u vodu. Tlo gdje se ubojstva odvijaju prekriveno je krvlju.
Vrijedi prisiliti se na ponovno gledanje ovog odvratnog videa dok ISIL gubi i posljednje komadiće teritorija u pustinjama zapadnog Iraka. Organizacija, sada pobijeđena i skoro uklonjena, uživala je u okrutnosti i pohvalila se svojim masovnim ubojstvima kako bi terorizirali protivnike. Pokolj u Kamp Speicher bio je najgori pojedinačni zločin u Iraku ili Siriji.
Pokolj mladih regruta dogodio se tek nekoliko dana nakon što je ISIL neočekivano zarobio Mosul; njihove vojne postrojbe nadirale su južno prema Bagdadu dok se iračka vojska raspala. Mnogi suniti pozdravljali su ih kao osloboditelje u mjestima poput Tikrita, grada blizu kojeg je Saddam Hussein rođen i odrastao. Upravo tamo, na zračnoj akademiji obučavala je iračka vojska čak 10.000 vojnika. Rečeno im je da odlaze kući nakon što su zapovjednici i sami pobjegli u okolnostima koje još uvijek izazivaju kontroverze. Mladi ljudi, koji su bili iz cijelog Iraka, presvukli su se u civilnu odjeću, a oni koji su nosili oružje morali su ga ostavit u kampu.
Naoružani ISIL-ovci uhvatili su mnoge regrute dok su hodali po prašnjavim cestama kući i podijelili ih po skupinama na šiite i sunite prije no što su šiite utovarili na kamione. Isprva su im govorili da će ih pustiti na slobodu negdje bliže Bagdadu. Umjesto toga, odvedeni su u područje na kojem je Saddam Hussein izgradio nekoliko palača gdje su on i njegova obitelj mogli uživati u lijepom pogledu na Tigris. Neke od palača bile su u ruševinama, razbijene američkim bombardiranjem, a ostale su bile napuštene.
Mjesto ubojstava moglo je biti izabrano zbog poveznica sa Saddamom Husseinom. Hayder al-Baldawi, član povjerenstva koji obilježava masakr, kaže: "To je bio čin osvete za smaknuće Saddama i pada njegova režima. Mnogi od ubojica bili su identificirani i bili su iz Tikrita, članovi stranke Baath i ljudi iz Saddamova plemena Albu Nasr i drugih plemena koja su podržavala Saddama, a kasnije su se pridružili ISIL-u".
Postoje mnoga mjesta masakra: na ravnoj površini uz rijeku iskopane su velike jame gdje su novaci ubijeni, a njihova tijela prekrivena zemljom i kamenjem. Na jednom mjestu, ubijani su na vrhu niske litice tako da su tijela pala u gomilu ispod. Još jedno mjesto je daleko, visoko na brdu s pogledom na rijeku, blizu goleme i ruševne Saddamove palače Salahudin, gdje se danas nalazi duboka rupa s drvetom. Kako piše Independent, usporedili su to s isječkom iz ISIL-ovog propagandnog videa koji pokazuje isto stablo, ali prednji dio je prekriven mrtvim tijelima tako brojnim da ne možete vidjeti tlo. Mnogi od mrtvih imaju ruke vezane iza leđa i crna ISIL-ova zastava vidljiva je u jednom kutu slike.
Nije jasno koliko Iračana je umrlo: ISIL je tvrdio da je poginulo 1700, iako je broj tijela do sada identificiran manji. Baldawi kaže da "Ministarstvo zdravstva nema dovoljno novca za plaćanje DNK testova, da tijela mogu definitivno identificirati". Broj umrlih iznosi 1.935, od čega je pronađeno 994 tijela, od kojih je 527 identificirano, a 467 je pod liječničkim pregledom, tvrdi on. Osim toga, 941 osobu još uvijek vode nestalima, iako je te brojke teško provjeriti jer je potraga za tijelima započela tek u ožujku 2015. godine, osam mjeseci nakon ubojstava, kada su iračke vlasti oslobodili Tikrit.
Potraga za počiniteljima masakra je još uvijek u tijeku, a 36 navodnih ubojica smaknuto je u kolovozu 2016. usred optužbi da nisu dobili pošteno suđenje. Odvjetnici obrane nisu mogli razgovarati s optuženicima. Misija za pomoć Ujedinjenih naroda za Irak (UNAMI) izdala je negativno izvješće o vođenju suđenja, rekavši kako je došlo do "neuspjeha istrage navoda o mučenju". Ipak, nije bilo masakra osvete, a vlada i nevladine udruge zajedničkim naporima se trude da se sunitska plemena iz Tikrita pomiruju s obiteljima žrtava.
Plemenski čelnici rekli su da su pojedinci iz plemena sudjelovali u pokolju, ali oštro demantiraju da je riječ o zajedničkom sunitskom napadu na šijite. Rekli su da su ISIL-ovci ubijali i sunitske dužnosnike iz Tikrita. Neki su suniti pomagali šijitima pobjeći. Pomirenju ide na ruku i to što je Tikrit potpuno sunitski, a članovi dviju sekti se ne miješaju kao u drugim dijelovima Iraka, gdje su česti slučajevi osvete. Tikrit, s nekih 160.000 stanovnika, izgleda opušteno i pretrpio je samo manju štetu tijekom oslobođenja u usporedbi s drugim sunitskim gradovima kao što su Ramadi i Mosul.
Otkriti tko je od vladajućih bio odgovoran ostaje veliki politički problem. Žrtve obitelji žele znati tko su bili visoki časnici koji su pobjegli, ostavljajući njihove sinove da ih ubije ISIL.
Nouri al-Maliki, premijer u vrijeme ubojstava, izjavio je u intervjuu The Independentu kako ima jednostavno objašnjenje za sve što se dogodilo: "Zapravo, pokolj u Speicheru dogodio se zbog toga što je zapovjednik bio Kurd i on je primio naredbe [tadašnjeg kurdskog predsjednika] Masouda Barzanija da se povuku sa svojim [kurdskim] vojnicima i sve su ostavili u kaosu i neredu što je rezultiralo pokoljem".
Ovaj narativ ima prednost što daje odrješuje Malikija i njegovu vladu od svake odgovornosti za raspad iračkih oružanih snaga na području koje je omogućilo ISIL-u pokolj toliko mladića.
