Vlada Republike Hrvatske nedavno je osnovala povjerenstvo čiji je cilj povrat školskog broda Jadran i druge vojne imovine od Crne Gore, ponovno stavljajući u fokus višedesetljetni spor koji opterećuje odnose dviju susjednih zemalja. Ovaj veličanstveni jedrenjak, simbol pomorske tradicije i ponos generacija pomoraca, danas je usidren u Tivtu, no njegova povijest vezana je uz Split i Hrvatsku.

Biser Jadrana rođen u Hamburgu

Priča o Jadranu započinje dvadesetih godina prošlog stoljeća, kada je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca uvidjela potrebu za modernim školskim brodom na kojem bi se obučavali budući pomorski časnici. Inicijativu je pokrenula domoljubna organizacija "Jadranska straža", koja je 1926. godine započela prikupljanje donacija. Iako prikupljena sredstva nisu bila dovoljna, država je osigurala ostatak novca, dijelom i iz njemačkih ratnih reparacija.

Ugovor o gradnji potpisan je 4. rujna 1930. s njemačkim brodogradilištem H. C. Stülcken Sohn u Hamburgu. Prema nacrtima inženjera Josipa Škarice, izgrađen je elegantni trojarbolni jedrenjak tipa barkantin, dugačak 60 metara i deplasmana 720 tona.

Ukupan trošak gradnje plovila bio je 622.743 njemačke marke ili 8,407.030 tadašnjih dinara. Zahvaljujući reparacijama isplaćenima ondašnjoj Kraljevini poslije Prvog svjetskog rata i novcu Komande ratne mornarice, 86,4 posto sredstava za gradnju broda osigurala je država. Preostalih 13,6 posto novca osigurali su članovi ogranaka Društva iz mnogih gradova ondašnje Kraljevine. Od tada do 1990. godine brod je korišten kao izuzetno korisno plovilo za obuku, pisao je Express.

Porinut je 25. lipnja 1931., a nakon što je dovršen, isplovio je prema domovini. U Tivat je uplovio 16. srpnja 1933., a službeno je predan Kraljevskoj mornarici u Splitu 6. rujna iste godine, na rođendan prijestolonasljednika Petra, čime je Split postao njegova prva i jedina matična luka.

U godinama koje su uslijedile, Jadran je postao ploveća učionica za stotine kadeta. Obavio je sedam dugih školskih krstarenja, ploveći Mediteranom, Crnim morem i sjevernom Europom. Najpoznatije je njegovo putovanje 1938. godine, kada je preplovio Atlantski ocean i posjetio New York i Boston. Tijekom posjeta New Yorku, izaslanstvo posade posjetilo je i Nikolu Teslu, darujući mu reljef broda.

Drugi svjetski rat prekinuo je njegove mirnodopske plovidbe. Nakon Travanjskog rata i kapitulacije Kraljevine Jugoslavije 1941., brod su u Boki kotorskoj zarobili Talijani. Preimenovali su ga u "Marco Polo" i nastavili ga koristiti kao školski brod. Kapitulacijom Italije 1943. pada u ruke Nijemcima, koji ga koriste kao stacionarni brod za obuku, a pred kraj rata i kao skladište ugljena te pontonski most u Veneciji. Kraj rata dočekao je devastiran, opljačkan i jedva plovan.

Nakon rata vraćen je Jugoslaviji i temeljito obnovljen u Tivtu i Splitu, nakon čega se vratio svojoj primarnoj ulozi školskog broda, baziranog u splitskoj vojnoj luci Lora.

Sudbonosni remont i početak spora

Krajem 1990. godine, uoči raspada Jugoslavije, Jadran je iz svoje matične luke Split isplovio prema Tivtu na planirani redoviti remont. Početak Domovinskog rata i agresija JNA na Hrvatsku zatekli su ga u Crnoj Gori, odakle se više nikada nije vratio. Nakon raspada SFRJ, brod su preuzele oružane snage Savezne Republike Jugoslavije, a nakon osamostaljenja Crne Gore 2006. godine, postao je dio njezine ratne mornarice.

Hrvatska od samog početka tvrdi da je brod njezino vlasništvo, otet tijekom ratne agresije. Glavni argumenti Zagreba su činjenica da je brod bio upisan u flotne liste hrvatskih luka, da mu je matična luka desetljećima bio Split te da Ugovor o pitanjima sukcesije nalaže povrat imovine koja se zatekla na teritoriju druge države.

- Školski brod Jadran vlasništvo je Republike Hrvatske i sastavni dio hrvatske pomorske povijesti. Hrvatska će poduzeti sve pravne korake da ga vrati u hrvatsku luku i zahtijeva da Crna Gora poštuje međunarodno pravo - izjavio je ranije bivši ministar obrane Damir Krstičević, nudeći Crnoj Gori zajedničko korištenje broda nakon njegova povratka u Split.

S druge strane, Crna Gora smatra da brod pripada njoj. Njihov se stav temelji na dogovoru da vojna imovina zatečena na teritoriju neke republike u trenutku raspada države pripada toj republici. Crnogorski dužnosnici često ističu i kako su uložili značajna sredstva u njegovo održavanje i remonte.

Afera s kokainom

Uz političke prijepore, ugled broda narušen je i kriminalnim skandalom koji se dogodio 2019. godine. Neposredno prije nego što je Jadran trebao krenuti na krstarenje, u njegovom je trupu pronađeno oko 60 kilograma kokaina iznimno visoke čistoće. Zamjenik specijalnog tužitelja Saša Čađenović tada je objavio rezultate istrage, navodeći kako je kriminalna organizacija planirala drogu transportirati u Tursku, a odande u povratku preuzeti heroin namijenjen europskom tržištu.

'JADRAN' SMUTNJE Crnogorci, vratite nam brod, ionako je sužio škaljarcima i kavčanima za šverc kokaina

Prema kriminalnom planu, uz drogu je iz Crne Gore u Tursku trebalo biti transportirano i oružje. Droga, čistoće preko 80 posto, bila je spakirana u 56 paketa, a na brodu su pronađena i dva komada vatrenog oružja. Od petoro osumnjičenih, uhićena su bila trojica, od kojih su dvojica bili pripadnici Vojske Crne Gore. Jadran nije jedini ratni brod na svijetu na kojem je pronađena droga; primjerice, na brodu ratne mornarice Španjolske 2014. godine pronađeno je preko 100 kilograma kokaina.

Diplomatska bitka bez kraja

Pitanje Jadrana postalo je jedno od ključnih otvorenih pitanja između dviju država, a Hrvatska je u nekoliko navrata dala do znanja da bi mogla blokirati crnogorski put prema Europskoj uniji ako se spor ne riješi. 

- Hrvatska nikada neće odustati od svoje imovine... da brod nije otišao na remont, nitko ne bi pitao gdje je. Bio bi tamo gdje pripada, u Splitu - poručio je ministar Gordan Grlić Radman.