Islamska država se raspada. Financije su im se prepolovile, ofenziva iračke vojske gotovo je oslobodila Mosul, a ni u Siriji im ne ide ništa bolje. Kako piše Atlantic, jasna pobjeda još uvijek nije zajamčena, ali čini se da je samo pitanje vremena kad će iračka i sirijska vojska protjerati ISIL iz njihovih uporišta, pobiti većinu boraca i zaplijeniti većinu opreme.

Pitanje o kojem se sve više raspravlja je, što poslije. Što će se dogoditi s borcima Islamske države koji prežive?

Novinari Atlantica tvrde da postoji tek nekoliko realnih mogućnosti.

Okorjeli borci i najbliži suradnici Abu Bakra Al-Baghdadija vjerojatno će ostati u Iraku i Siriji kako bi pokrenuli nove gerilske operacije. Povremeno će napadati neke izložene mete, ali najčešće se odmarati, prikupljati naoružanje i pripremati za nove bitke. Pretpostavlja se da će često mijenjati zastavu pod kojom se bore, možda će se pridružiti al-Qaidinoj podružnici, možda će se pridružiti nekoj umjerenijoj salafističkoj organizaciji, a postoji mogućnost i da će pobjeći na teritorij gdje vlasti još nisu uspostavile potpunu kontrolu.

Klub Reina Ubijte me: Okrutni terorist zahtjeva smaknuće

Druga grupa boraca su plaćenici koji se ne smiju vratiti u domovinu, a ne žele ostati u Iraku ili Siriji. Oni će vjerojatno potražiti neko novo bojište gdje će primijeniti sve naučeno. A bojišta im neće nedostajati. Od Jemena, preko Somalije do Libije, džihadisti su tražena roba. Neki takvi teroristi bore se diljem svijeta još iz vremena sovjetske okupacije Afganistana.

Treća grupa, zapadnim državama i najopasnija, su povratnici s bojišnice. Oni će se pokušati vratiti u matične države, bilo da je riječ o zapadnoeuropskim državama bilo da je riječ o državama Perzijskog zaljeva. Dobar dio država je zabrinut zato što jednostavno ne mogu kontrolirati toliki broj sumnjivaca i postoji realna mogućnost da će netko provući se kroz pukotine sigurnosnog sustava i pobiti desetke ili stotine ljudi. Sjetimo se samo da su napade u Parizu počinili povratnici iz Sirije.

Svjetlo na kraju tunela je činjenica da čak ni povratnici nisu tako homogena grupa kao što se ponekad može učiniti. Neki će biti razočarani stanjem u Siriji gdje su očekivali utopiju, a dočekala ih je pustinja i nered. Sirijski narod im nije davao poštovanje kakvo su očekivali, a nisu živjeli ni približno tako luksuzno kako su očekivali. Takvi džihadisti vrlo vjerojatno neće predstavljati ozbiljnije sigurnosne probleme, ali bi mogli poslužiti kao katalizatori radikalizacije mladeži.

Jedna druga podgrupa povratnika mogu činiti džihadisti koji su iz privatnih razloga napustili bojišnicu. Može tu biti riječ o ulasku u brak, zamoru ratom ili jednostavno nostalgijom za domovinom. Iako su napustili aktivnu borbu, nisu se riješili ideala koji su ih naveli da se pridruže borbi. Kako je to rekao jedan povratnik: "Napustio sam ISIL, ali ako dođe do neke borbe, ja sam spreman".

Posljednja i najopasnija podgrupa su povratnici koji žele provesti neke operacije. Kako su francuske službe vidjele tijekom napada u Parizu, strani borci potpomognuti domaćim ćelijama mogu biti iznimno smrtonosne. Raspad Islamske države u Iraku i Siriju mogao bi dovesti do pojačane aktivnosti transnacionalnih ćelija, a Europa se čini kao najlakša meta.