Barbie s Pantovčaka je u slobodnom padu. Iako je i dalje najpopularnija politička ličnost u zemlji, potpora joj je iz mjeseca u mjesec sve manja zahvaljujući, uz ostale, nekad neodlučnim sudionicima anketa kojima Kolinda Grabar Kitarović - razapeta između grljenja sportaša, šetanja Kike i čuvanja linije - uporno ide na živce.

I takva kakva je, još nema ozbiljnog protukandidata ili protukandidatkinju - Dalija Orešković je za izbore spremila dobru volju, no ne i novac, infrastrukturu i, što je u nas najmanje bitno, otkrila vlastitu, jasnu ideološku poziciju - ali zato ima itekakav suport Plenkovićeve opozicije u HDZ-u i dijela desnice koji bi u davanju još jednog mandata Kolindi Grabar Kitarović možda, samo možda, mogli spriječiti kandidatura Brune Esih ili Zlatka Hasanbegovića.

Naftna diplomacija Tko je super bogati šeik koji je došao kod Kolinde?

Predsjednica je, kad se pogleda odnos snaga u Saboru, stanje u oporbi i situacija u vladajućoj stranci, zapravo jedina ozbiljna prijetnja Andreju Plenkoviću, kojeg u nepravilim vremenskim razmacima napada za što god stigne: od izostanka reformi do Marakeškog sporazuma, od Agrokora do već nečega što joj sufliraju uredništvo i gosti Bujice.

Predsjednički izbori održavaju se sljedeće godine, a Kolinda Grabar Kitarović još nije odlučila hoće li se kandidirati za drugi mandat. Posljedično, ni HDZ se još ne oglašava o tome hoće li joj dati potporu. Prema svemu sudeći, najradije ne bi, samo što to znači da moraju naći nekoga kome hoće. E taj bi mogao biti - Andrej Plenković. Ako se njega upita razmišlja li o kandidaturi, nabacit će osmijeh i reći da mu ne pada na pamet.

Postavi li se isto pitanje, recimo, Gordanu Jandrokoviću, on će reći sve suprotno od onoga što slijedi, dok će se predsjednica praviti da nije u stanju šoka. HDZ ozbiljnijeg kandidata s većim šansama za pobjedu nad bilo kime jednostavno nema. Damir Krstičević je stidljivo i poodavno spominjan kao mogući predsjednik, ali on niti može niti zna.

Vjerojatno bi htio, samo što stanje u Oružanim snagama pokazuje da bivši vojnik uvijek više hoće nego što uspijeva: njegova vojska kupuje preskupe i neispravne avione, skuplja pokvarena borbena vozila, ispravnim letjelicama ganja veprove i hodočašća koristi da se u povratku malo razveseli po parovima. Ministar obrane u međuvremenu se javnosti obraća kao da mu govore piše pokojni Đermano Ćićo Senjanović, autor kultnog “Dorina dnevnika”.

Plenkovićeva “operacija predsjednik” uopće nije složena: dovoljna je njegova želja da Hrvatskom vlada od početka 2020. - kad bi preuzeo prvi mandat - do 2030., kad bi predao poziciju po sili zakona i sa šezdeset godina otišao pojačati ušteđevinu poslom u institucijama EU.

Da bi se uopće mogao kandidirati za predsjednika države, prvo mora prestati biti predsjednik Vlade, dakle podnijeti ostavku koja, po automatizmu, znači i - naravno privremeni - odlazak svih njegovih ministara i ministrica. Pri tome mu je najpametnije i najmanje rizično izbjeći opće izbore, što znači da u onih 30 dana, koliko je zakonski rok, predsjednici netko treba donijeti dokaze da ima većinu za izbor novog mandatara.

Desnilo i saveznici Vaso i Kolinda ostaci su ere Karamarka, mali 'orbani'

A nju, znamo, HDZ ima: najveća oporbena stranka, SDP odumire, treća parlamentarna snaga je neuračunljivi Živi zid, dok su svi ostali slabi. S druge strane, HNS-u saborskih i ministarskih mjesta nema bez HDZ-a, Milorad Pupovac, očito, nema većih nesporazuma s aktualnim prvim ministrom, dok onome u kojem se vidi najveća opasnost ne treba nova fronta. Naglo narasli klub Milana Bandića u Saboru ne može se ignorirati, ali, isto tako, ne treba zaboraviti kako on potporu vladajućima na nacionalnom nivou naplaćuje njihovom u Zagrebu.

Iako ima ambiciju biti sve, predsjednik, premijer i direktor Hrvatske, Bandić zna da trenutačno nema šanse, ali zato ima strpljenja čekati, jer svakako planira živjeti dulje i od Jože Manolića. Kad bi, dakle, sutra ili za tri mjeseca Plenković odstupio, Kolindi Grabar Kitarović bi, recimo, Gordan Jandroković za 24 sata mogao donijeti dokaze da HDZ i dalje kontrolira Sabor, čija bi većina izabrala onoga kojeg je prije toga izabrao Plenković. Možda i istog tog Jandrokovića ili Zdravka Marića...

Predsjednik HDZ-a je polako i uspješno neutralizirao protivnike na Trgu žrtava fašizma, pa bi lako, čim kaže da hoće, dobio potporu za predsjedničku kandidaturu, što bi Kolindu Grabar Kitarović ili vratilo u NATO ili, prije, navelo da s upalom sujete krene kao neovisna kandidatkinja i - pod uvjetom da se za put ka Pantovčaku odluči i Zoran Milanović - završi poražena već u prvom krugu.

Predsjedničke ovlasti u nas nisu kakve, ali nisu ni važne ako se prije inauguracije akumulira dovoljno moći. Andrej Plenković vlada i Vladom i Saborom i strankom - što neće promijeniti činjenica da je formalno mora napustiti ako želi biti šef države - pa mu, u suštini, i ne trebaju dopisana prava i obveze.

Ako se odluči kandidirati za predsjednika, on će i pobijediti, a kad pobijedi, vladat će kao što vladaju Putin, Erdogan ili Vučić: premijer ili premijerka će služiti da netko vodi sjednice Vlade i trpi kritike, Sabor će biti još komičniji nego sad, HDZ će ostati i bez posljednjeg pobunjenika, makar bio i nijem, dok će se opozicija svesti na glasne populiste i jalove socijaliste.

Ono što u slučaju Plenkovićeve kandidature i poraza Kolinde Grabar Kitarović ostaje nepredvidivo je tko će preuzeti obvezu šetanja Kike i grljenja sa svim hrvatskim sportašima. No to će se već nekako riješiti...