Ubijena braća Miloš i Vladimir Vidaković bili su dobro poznati. Jedan je pronađen mrtav u Medellinu u Kolumbiji, a drugi u Budvi. Miloš je ubijen hicima iz vatrenog oružja, Vladimir jakom dozom narkotika. Obojica su dovođena u vezu s brojnim zločinima, bili su dobro poznati po pucnjavama u Beogradu, zelenašenju, dilanju i iznudama. Kako piše srpski Telegraf, više puta su pravomoćno osuđivani. 

Kolumbijski mediji izvijestili su tek da je riječ o sumnjivoj smrti srpskog turista, ali izvori srpskih medija govore da je riječ o ubojstvu jakom dozom narkotika. 

"Postojali su operativni podaci da je Vladimir Vidaković, poslije smrti brata, razgranao posao s narkoticima, pa čak i da posjeduje laboratorij za uzgoj marihune u Španjolskoj. Onda su mu apetiti očito porasli. Otišao je u Kolumbiju kako bi, navodno, organizirao transport kokaina za Europu. Taj kanal je funkcionirao nekoliko mjeseci", kazao je neimenovani izvor Kurira. 

Srpski mediji teoretiziraju da je Vladimir prvo omamljen pa mu je nakon toga ubrizgana smrtonosna doza narkotika.

Miloš je, prije ubojstva, više puta ranjavan. 2009. ranjen je u okršaju u Pančevu, a iste godine je sudjelovao u filmskoj pucnjavi kada se s nekoliko drugih mladića utrkivao automobilima. U travnju 2013. ranjen je u zemunskom naselju Nova Galenika. Javnosti je postao poznat još 2004. godine kada je s dvojicom Pančevaca, nakon prebrze vožnje centrom Beograda predukao policajce koji su ih zaustavili. Ubijen je 2. srpnja 2013. godine ispred Starog grada u Budvi, hicima iz pištolja. Sjedio je za šankom kada mu je s leđa prišao napadač sa crnim šešeirom na glavi i ispalio mu tri hica u prsa. Ubojica je počeo bjžeati, ali je usput ispalio i nekoliko hitaca. Stotine turista dalo se u bijeg, a desetine su ozlijeđene u stampedu. 

Teško ranjeni Miloš umro je na putu u bolnicu. 

Brojne teorije Misterij ubojstva ključnog svjedoka atentata na Đinđića

Godinu dana poslije njegovog ubojstva uhićen je Miloš Delibašić zbog sumnje da je pripremio teren za ubojstvo. Unajmio je stan i garažu u naselju Vidikovac u Budvi, nabavio potrebna vozila, ali i oružje. Njegovi suradnici navodno su se dovezli motorom i likvidirali Vidakovića. Miloša Delibašića je srpska policija ubrzo nakon hvatanja povezala s ubojstvom Nikole Bojovića, brata novog šefa zemunskog klana Luke Bojovića, koji je ubijen krajem travnja 2013. godine. 

Pretpostavlja se da je ubojstvo Miloša Vidakovića plaćeno 50.000 eura i da ga je naručio Vidakovićev kum Strahonja Stojanović, tamošnjoj javnosti poznat po tome što je njegov automobil dignut u zrak. U tom trenutku, on nije bio u automobilu već njegova tadašnja djevojka, španjolska misica. 

I tako se, prema svemu sudeći, nastavlja krvavi rat srpskih mafijaša. 

Relativno nedavno ubijen je Vlado Popović zvanog Vlada Pop, koji je prema operativnim policijskim saznanjima bio blizak suradnik Luke Bojovića, Filipa Koraća, a dovodio se i u vezu s ozloglašenim škaljarskim klanom, piše srpski Blic. Prema pisanju istog dnevnog lista, napadači su se ušetali u kafić gdje je Popović sjedio, jedan od napadača izvukao je oružje i otvorio paljbu. "Kad je vidio napadače, Popović je ustao sa stolca i bacio se na napadača, čak ga je i udario. Međutim, ubojica je već bio izvukao oružje i u Popa je ispaljivao hice. Njih dvojica su se hrvali, da bi zatim ispali iz kafića. Posljednji hici ipak bivaju kobni po Popovića i on pada na svog napadača na zemlj", kazao je izvor Blica blizak istrazi.

Rusi tvrde Uništenje Juge pretvorilo je NATO u pravu noćnu moru

Vlada Pop dospio je u javnost nakon uhićenja u casinu "Havana" zajedno sa žandarmom Vojislavom Kostićem i Daliborom Đurićem zbog iznude i prebijanja Beograđanina koji je odbio prihvatiti izmišljeni dug od 110.000 eura prema njima. Suđenje za ovaj slučaj je u tijeku, a okrivljene je branio odvjetnik Dragoslav Ognjanović, likvidiran u srpnju ove godine. Time je Popović postao tek posljednja u nizu žrtva krvavog rata između novog zemunskog klana pod vodstvom Luke Bojovića i obitelji Šaranović.

Sjetimo se samo dvojca Simović-Kalinić koji se godinama skrivao na zagrebačkom Laništu nakon što su sudjelovali u atentatu na srpskog premijera Zorana Đinđića. Kalinić je čak koristio hrvatske putovnice na imena Drago Cesar i Milivoj Mandić. Njihov kraj počeo je nakon što je Miloš Simović otkrio da Sretko Kalinić ima aferu s njegovom suprugom Bojanom. Ondašnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko ispričao je kako je Bojana kao kurir s lažnim dokumentima dolazila u Zagreb i donosila im novac. Simović je doznao da ga je prevarila s Kalinićem. 

Kalinić i Simović roštiljali su u zagrebačkom Rakitju, napili se i posvađali zbog žene, a Simović je zatim s dva hica ranio Kalinića i dao se u bijeg. Kasnije ga je uhvatila srpska policija gdje je trenutačno na izdržavanju višegodišnje zatvorske kazne. Kalinić je također izručen, a bio je to prvi slučaj da je Hrvatska izručila svog državljanina drugoj državi.

Kalinić je ubio i raskomadao Cvetka Simića, Bojovićeva kuma, koji se također skrivao u Zagrebu. Simićevo tijelo raskomadano je i bačeno 2010. godine u jezero Jarun čime je i eskaliran sukob srpskih kriminalaca. 

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.

Slučaj otmice i prebijanja Mirka Elezovića 2002. godine čiji su počinitelji navodno bili Luka Bojović, njegov ratni prijatelj Rade Rakonjac i Božidar Cakić - vjerojatno je jedini u posljednjih dvadesetak godina gdje Bojovića i ostale pripadnike zemunskog klana nije zastupao Dragoslav Ognjanović, odvjetnik brutalno ubijen prije nekoliko mjeseci. 

Godinama kasnije, kako piše srpski Blic, Ognjanović će postati njihov stalni branitelj i svjedok uspona klana koji sada doživljava najteži udarac još od hvatanja šefa Luke Bojovića. Ognjanović je na sudu dokazivao njihovu nevinost još i prije nego su šira i stručna javnost mogli shvatiti dimenzije klana okupljenog oko zloglasnog Bojovića.

Luka Bojović, stariji sin Anđelke i Vuka Bojovića javnosti je postao poznat kao jedan od najmlađih pripadnika Srpske dobrovoljne garde Željka Ražnatovića Arkana. Međutim, prijelazom milenija je počelo urušavanje dotadašnje kriminalne piramide - Arkan je ubijen u siječnju 2000., a surčinski i zemunski klan preuzeli su vodstvo beogradskim podzemljem.

Podzemlje 10 najgorih mafijaških bandi u povijesti Hrvatske

Milorad Ulemek Legija, Arkanov i Bojovićev prijatelj i pokrovitelj zemunaca bio je veza koja je dovela do kriminalnog uspona Luke Bojovića 2003. godine, nakon akcije "Sablja". Policija je u to vrijeme tragala za nekolicinom odbjeglih pripadnika zemunskog klana, optuženih za ubojstvo premijera b, ali su oni uvijek uspijevali izbjeći uhićenje. Bilo je jasno da imaju dobru logistiku, i nekog moćnog iznad sebe. Koga, postalo je jasno u vrijeme ministra policije Dragana Jočića, koji je 2007. prvi javno objavio da je novi šef naslijeđenog zemunskog klana upravo Luka Bojović.

Vuk Bojović, u to vrijeme direktor beogradskog ZOO vrta, optuživao je ministra Jočića za medijski linč protiv njegove obitelji. Međutim, koliko je Jočić bio u pravu pokazalo se 2010., kada je u Zagrebu došlo do sukoba dvojice odbjeglih zemunaca, Sretka Kalinića i Miloša Simovića. Simović je u obračunu ranio Kalinića, koji se zatim pojavio u zagrebačkoj bolnici i predao se policiji. Uslijedilo je odmah i uhićenje Simovića, a zatim su na osnovu svjedočenja Kalinića počela isplivavati zločini klana pod vodstvom Luke Bojovića.

Bojovića međutim, više nije bilo u Srbiji. Pobjegao je par sati nakon Kalinićeve predaje u Zagrebu. Kako se ispostavilo, u Španjolsku, gdje je počeo novi život, u društvu nekoliko najbližih suradnika i supruge Barbare i djece, s kojima se viđao samo u potpunoj tajnosti. Uhićen je u veljači 2012. i tamo je osuđen za pripadanje zločinačkoj kriminalnoj organizaciji na 18 godina zatvora. Ubojstvo Milana Jurišića, kojeg su zemunci u Valenciji brutalno ubili, raskomadali i samljeli, Luki Bojoviću nije dokazano.

Doušnik Hodajući mrtvac: Uništio mafiju pa sad živi u strahu

U Srbiji je za to vrijeme protiv njega pokrenut sudski postupak zbog ubojstva Branka Jeftovića Jorge i pokušaja ubojstva Andrije Draškovića i Zorana Nedovića Šoka, sva počinjena u ime osvete za ubojstvo Arkana. I za ova ubojstva je Luka Bojović pravomoćno oslobođen.

U međuvremenu, nestankom, odnosno ubojstvom Slobodana Radonjića u Baru 2009. Luka Bojović je počeo novi mafijaški rat s obitelji Šaranović koji se godinama vodi u Srbiji i Crnoj Gori. Nakon nestanka Slobodana Radonjića, za kojeg se pretpostavlja da je ubijen po nalogu Bojovića, ubijeni su i Slobodanov otac Danilo i njegov kum Branislav Šaranović, koji su u samostalnoj istrazi Slobodanovog nestanka, ušli u trag Bojoviću.

U ime osvete za ubojstvo, Šaranović je naredio ubojstvo Nikole Bojovića, koji je ubijen u Beogradu 2013. Šaranović je ubrzo uhićen u Crnoj Gori, zajedno s Ratkom Koljenšićem. Šaranović je ubijen ispred svoje kuće u Budvi prije nešto više od dvije godine, a Koljenšić se trenutačno nalazi pod zaštitom crnogorske policije nakon što je priznao da je sudjelovao u ubojstvu Nikole Bojovića, Lukinog brata. 

"Nadamo se da će obitelj Bojović odustati od drukčijeg načina rješavanja ove stvari osim onog zakonom propisana i da će poslije ovoga stati ubojstva jer tome ne bi bilo kraja", rekao je krajem prošle godine Koljenšićev odvjetnik Boris Marinović za srpske medije. 

Nikolino ubojstvo slomilo je njegovu majku, koja je tvrdila da Luka nije kriv i da on nije naredio ubojstvo Branislava Šaranovića.

I ona i kćer Marija tvrdile su da je Nikola bio pristojan mladić, student, koji nije imao nikakvog posla s bratom Lukom. Zbog toga su tužile brojne medije koji su, pozivajući se na policijske operativne podatke, pisali o poslovnoj povezanosti braće Bojović. Na suđenjima su se često pojavljivale u društvu grupe nabildanih mladića, koji su pomno pratili svaki njihov korak.