Trgovci drogom nisu imali pojma da među sobom imaju špijuna, niti su mogli zamisliti da je to čovjek koji gradi, popravlja i upravlja superbrzim motornim čamcima za neke od najzloglasnijih organizacija na svijetu
Četiri godine Gianfranco Franciosi, ili Giannino, kako su ga zvali, uživao je povjerenje mafije – od one kolumbijske, preko talijanske i španjolske. Obični čamac uspio bi pretvoriti u ekvivalent Ferrariju, plovilo kojim bi krijumčari prevozili tone kokaina, ali u koje bi on ugradio uređaje za prisluškivanje. Svoj život opisao je u knjizi 'Đavolji satovi'.
Dana 26. veljače 2009., obavještajci koje je okupio, uhitili su desetke trgovaca drogom i zaplijenili devet tona kokaina. Istog dana završio je Gianninov posao policijskog doušnika i počela je njegova noćna mora.
Poznat kao talijanska verzija Donnie Brasca, nakon što je kao agent FBI-a ušao u mafijaško leglo u New Yorku krajem 70-ih, tako je i Giannino odradio posao, a danas živi u kamp-kućici u sjevernoj Italiji.
Talijanska država iskoristila ga je da se infiltrira u narko-kartele, a sad je suočen s dugovima i prijetnjama smrću od onih koji su mu pomogli da izgradi biznis izgradnje brodova koji je 2015. vrijedio 1,5 milijuna eura.
"Izdao sam narkobosove, a onda je talijanska država izdala mene", kaže Giannino koji je jedan od stotina bivših policijskih informatora i državnih svjedoka koje država koristi u borbi protiv mafije
Giannino je jedan od tisuća bivših policijskih informatora i državnih svjedoka koji se koriste u antimafijskim operacijama, a koji nakon toga postaju žrtve slomljenog sustava koji nije u stanju pružiti sigurnost i potporu, prvenstveno zbog proračunskih ograničenja.
I Giannino je razmišljao o samoubojstvu. "Točnije tri puta. To se događa kad sve riskiraš za državu, a onda shvatiš da si za njih obična budala", kaže on.
Informacije prikupljene od policijskih doušnika i državnih svjedoka jedan su od najučinkovitijih instrumenata protiv mafijaških klanova, ali cijena koju plaćaju može biti visoka. Popis ubijenih je dug i nastavlja rasti. Najnovije ubojstvo dogodilo se na Božić prošle godine kad su brata pripadnika mafije, koji je postao doušnik, upucala dvojica muškaraca s kapuljačama, a policija je to smatrala ubojstvom koje je organizirala Ndrangheta – jedna od najmoćnijih mafijaških skupina u Italiji.
Tommaso Buscetta, čija su otkrića osamdesetih godina donijela smrtonosni udarac poznatijoj sicilijanskoj mafiji, Cosa Nostri, vjerojatno je platio najvišu cijenu. Između 1982. i 1984. ubijen je njegov brat, zet, šogor i četvero unučadi, a nestala su mu i dva sina.
U Italiji je problem priznavanja i zaštite svjedoka postao vrlo velik. Prema službenim podacima ministarstva unutarnjih poslova, oko 6.200 ljudi je pod zaštitom svjedoka u Italiji, uključujući i njihove članove obitelji.
Općenito, državnim svjedocima se plaća mjesečna stipendija od 1.000 do 1.500 eura, plus dodatnih 500 eura mjesečno za svakog člana obitelji. Ali država više nema potrebne ekonomske resurse za zaštitu suradnika. Prošlog tjedna, zamjenik premijera i ministar unutarnjih poslova u zemlji, Matteo Salvini, priopćio je kako će njegovo ministarstvo preispitati izdatke za policijsku zaštitu za one koji su pod prijetnjom mafije, rekavši: "Neki ljudi su predugo pod policijskom pratnjom".
Sve je više poziva na bolju i dulju zaštitu državnih svjedoka ili policijskih doušnika. Ignazio Cutro, sicilijanski poduzetnik i predsjednik Nacionalne udruge državnih svjedoka, već je do sad doživio brojne prijetnje – od spaljenih automobila i paketa s mecima, a sve zato jer je pristao svjedočiti protiv osumnjičenih reketara i zato jer je ušao u program zaštite svjedoka.
Unatoč zastrašivanju, prošle je godine i njemu i njegovoj obitelji ukinuta zaštita:
"Italija gura ljude da se bore protiv mafije, a kad država dobije ono što želi, onda na njih zaboravi. Mi smo hrpa hodajućih mrtvaca", rekao je.
Drugi su morali pobjeći iz Italije. Prošle godine Maria Vallonearanci, koja je izdala svog supruga inače šefa u Ndrangheti, preselila se u Njemačku jer su ju mafijaški šefovi uspjeli pronaći čak i u skloništu.
Iz istog razloga Fabrizio Demitri, bivši doušnik, i njegova supruga, rođakinja šefa iz Apulije, pobjegli su sa svojom djecom u Kanadu, tražeći azil nakon što su lokalni klanovi otrovali dva njihova psa, a muškarac povezan s mafijom otkrio ih je dok su se sakrivali.
Giannino se htio skloniti u Francusku ali bezuspješno. Neke zemlje EU odbijaju prihvatiti građane iz drugih država članica EU na temelju azila jer smatraju da matične zemlje mogu pružiti dovoljnu zaštitu. U drugim slučajevima problem je čisto birokratski.
Zapošljavanje policajca ili civila na tajni zadatak u mafijaškom klanu prolazi kroz obavještajne jedinice. Zbog toga policijske postaje obično o tome nisu službeno obaviještene, što kasnije može zakomplicirati zahtjeve za državnom zaštitom ili za ekonomskom pomoći jer se ime prijavitelja ne pojavljuje u službenim dokumentima i ime agenta se drži u tajnosti, pa nitko za njega ne zna izvan obavještajne zajednice.
U ponedjeljak je talijanska filmska zvijezda Beppe Fiorello priopćio kako će snimanje TV serije na temelju Gianninove priče započeti u svibnju.
"Vrlo malo ispitanika uspije početi novi život. Većina policijskih doušnika i državnih svjedoka završava u bankrotu i pati od depresije, a ne dobivaju ni psihološku podršku pa su prisiljeni živjeti kao zatvorenici dok su mafijaši još uvijek na slobodi", kaže Piera Aiello, zastupnica koja je otkrila da je bila državni svjedok na izborima prošle godine. Aiello je sada članica talijanske parlamentarne antimafijske komisije.
Prošlogodišnji zakon obvezuje državu da bivšim doušnicima osigura alternativno zaposlenje. Sve što je Giannino tražio, bio je posao grobara na groblju za nešto više od 1.000 eura mjesečno. Da bi spojio kraj s krajem, prodao je Rolex koji mu je dao šef španjolskog narko kartela za 1.500 eura.
"To nije bio pravi dar, bila je to vrsta ugovora kojim mi je poručio da moje vrijeme pripada njima. Istovremeno, moj ugovor s državom da budem policajac na tajnom zadatku bio je potpis na desetinama podebljih dosjea. I to je isto značilo da moje vrijeme pripada njima. Ono što nije zapisano u dokumentima bilo je da će mi i taj ugovor također oteti život", rekao je Gianinno.
