Brutalno ubojstvo i jeziva dječja brojalica: 'Lizzie Borden je uzela sjekiru...'
Lizzie Borden took an axe, and gave her mother forty whacks. When she saw what she had done, she gave her father forty-one.
Ovo je zlokobna dječja brojalica o djevojci koja je majku sjekirom udarila 40 puta, a kada je vidjela što je učinila, udarila je i oca 41 put. To što je slučaj dospio u pjesmicu koju klinci pjevuše dok se igraju, doduše s netočnim brojem zamaha sjekirom, dovoljno govori koliko je Lizzie Borden fascinirala američku javnost. Tko je tako brutalno u njihovom obiteljskom domu ubio bogatog Andrewa Jacksona Bordena i njegovu suprugu Abby i je li moguće da je to bila upravo Lizzie? Javnost je sladostrasno gutala novinske stupce o zločinu i suđenju. Bio je to jedan od najvećih medijskih događaja 19. stoljeća, a Lizzie Borden postala je jedna od najpoznatijih žena u povijesti američkog true crimea. Slučaj je ušao u pop kulturu, postao temom mnogih književnih djela, holivudskih filmova i dokumentaraca.
Od 17. rujna na Netflixu se prikazuje "Monster: The Lizzie Borden Story" Ryana Murphyja i Iana Brennana, četvrte sezone serije o stvarnim slučajevima. Monstruozni zločin za koji ni danas nema pravog krivca tako je dobio novi život.
Događaj koji je zauvijek promijenio miran gradić Fall River u Massachusettsu odigrao se 4. kolovoza 1892. godine. Fall River bio je industrijski grad koji je u drugoj polovici 19. stoljeća brzo rastao zahvaljujući tekstilnoj industriji. Andrew Jackson Borden bio je imućan čovjek. Bavio se nekretninama i financijama, a obitelj je živjela relativno ugodnim životom. Lizzie je imala stariju sestru Emmu, s kojom je bila bliska. Njihova biološka majka Sarah umrla je kada je Lizzie bila vrlo mala. Andrew se nekoliko godina poslije ponovno oženio. Njegova druga supruga bila je Abby Durfee Gray. Lizzie je odrastala u religioznoj sredini, a kao mlada žena bila je aktivna u lokalnoj crkvenoj zajednici. Sudjelovala je u radu Central Congregational Church, bila uključena u organizacije poput Christian Endeavora, a predavala je i u nedjeljnoj školi, bilježi Library of Congres na temelju zapisa američkih novina iz tog doba. Bila je aktivna i u dobrotvornom radu pa je njezin javni život prije ubojstava teško povezati sa slikom hladne i povučene žene kakvu će kasnije stvoriti legenda. Odnosi između Lizzie i Abby, prema kasnijim svjedočenjima i novinskim izvještajima, bili su napeti.
Tog su ljetnog jutra bogati supružnici usmrćeni u svom obiteljskom domu. Kći ubijenog, tada 32-godišnja Lizzie, ubrzo se našla u samom središtu istrage. Američka javnost bila je zgrožena samom pomisli da bi jedna ugledna žena iz više klase, inače posvećena dobrotvornom radu, mogla masakrirati vlastitu obitelj sjekirom. Unatoč potpunom nedostatku izravnih svjedoka, sve oči bile su uprte u nju.
Obitelj je bila iznimno imućna, ali Andrew je bio nadaleko poznat po svojoj ekstremnoj štedljivosti. To je navodno izazivalo goleme frustracije kod obje kćeri. Iako je posjedovao bogatstvo koje bi se danas mjerilo u desecima milijuna dolara, obitelj je živjela u skromnijem dijelu grada u kući bez unutarnjeg vodovoda.
Tenzije u domu dramatično su rasle zbog duboko narušenih odnosa između Lizzie, starije sestre Emme i maćehe Abby. Sestre su smatrale da se Abby udala isključivo zbog novca, a kap koja je prelila čašu bila je odluka da joj otac prepiše vrijednu imovinu obitelji svoje druge supruge. Prema izvješćima sa suđenja, Lizzie je često naglašavala kako Abby zapravo nije njezina majka, jasno pokazujući koliki je duboki prezir osjećala prema njoj tjednima prije masakra koji će uslijediti.
Na dan stravičnih ubojstava u kući su bile isključivo Lizzie, Abby i irska sluškinja Bridget Sullivan, dok je Emma bila izvan grada. Službena istraga pokazala je da je maćeha ubijena prva na gornjem katu, dok je pospremala gostinjsku sobu. Napadnuta je oštrim predmetom i primila je nevjerojatnih devetnaest snažnih udaraca. Otac se vratio kući nakon uobičajenih poslova u gradu nešto prije jedanaest sati, a Lizzie mu je hladnokrvno rekla da je maćeha izašla posjetiti bolesnu prijateljicu. Andrew je zatim legao na kauč u prizemlju kako bi odspavao. "Nepoznati napadač" zadao mu je deset razornih udaraca izravno u lice.
Ubrzo je Lizzie panično pozvala sluškinju tvrdeći da je netko ušao i ubio joj oca. Lokalna policija nije pronašla apsolutno nikakve tragove nasilnog ulaska, a iz kuće nije ukradeno ništa, što je u potpunosti isključilo pljačku kao motiv okrutnog čina. Jedan od problema za istražitelje bio je nedostatak jasnog počinitelja.
Policijsko ispitivanje je trajalo satima, a osumnjičena Lizzie ponašala se iznimno neobično. To je dodatno potaknulo sumnje lokalnih istražitelja. Njezini prvotni iskazi bili su prepuni čudnih kontradikcija, zbog čega se činilo da ključne detalje svjesno skriva. Prema vlastitoj verziji događaja, tijekom kritičnog razdoblja bila je u kući, ali je dio vremena provela u staji iza kuće. Tvrdila je da je tamo otišla tražiti utege za ribolov i da nije znala što se dogodilo njezinu ocu. Kada je otkriveno Andrewovo tijelo, Lizzie je pozvala pomoć.
Policajci su odmah primijetili da je bila posve mirna, bez ijedne jedine prolivene suze za roditeljima. Otkriveno je i da je samo dan ranije pokušala kupiti otrov u ljekarni, no ljekarnik je to glatko odbio. Nekoliko dana nakon pronalaska unakaženih tijela, obiteljska prijateljica svjedočila je kako je Lizzie u peći spalila svoju staru haljinu opravdavajući se da je zamrljana bojom. Lizzie je uhićena 11. kolovoza 1892. godine, samo tjedan dana nakon ubojstava. Javnost je čekala rasplet drame.
Nakon optužnice njezino je suđenje počelo 5. lipnja 1893. u New Bedfordu. Privuklo je ogromnu pozornost svih vodećih medija. Slučaj je već prerastao granice Fall Rivera. Američke novine svakodnevno su izvještavale o detaljima istrage. Lizzie Borden postala je poznato lice, a javnost je pratila gotovo svaki detalj postupka. U sudnici su se iznosili detalji o obitelji, odnosu Lizzie i Abby, ponašanju optužene, oružju, njezinoj odjeći i događajima kobnog jutra.
Tužiteljstvo je imalo nevjerojatno težak zadatak jer nije bilo baš nikakvih svjedoka samog zločina. Prikazali su sjekiru bez drške nedavno pronađenu u mračnom podrumu kuće, tvrdeći da je to glavno oružje ubojstva, no nikada nisu mogli dokazati da je na njoj bilo tragova ljudske krvi. Tijekom dugotrajnog procesa, jedan od najnapetijih trenutaka zbio se kada su u sudnicu donesene lubanje obiju žrtava, pri čemu je Lizzie nakratko izgubila svijest i srušila se na pod. Imala je dobre odvjetnike koji su vješto iskoristili sve očite propuste policije u početnom očevidu.
Lizzie je pred porotom sjedila kao žena iz ugledne obitelji, a ne kao stereotipna slika hladnokrvne ubojice koju će kasnije stvoriti popularna kultura. Obrana je redovito naglašavala njezinu neospornu pripadnost elitnom društvu i uzoran kršćanski odgoj, uporno tvrdeći da jedna takva dama nije sposobna za krvavi čin. Presudni trenutak dogodio se kada je nadležni sudac odlučio da se njezina brojna proturječna svjedočanstva uopće ne mogu koristiti pred porotom.
Dana 20. lipnja 1893., nakon vrlo kratkog vijećanja, porota je Lizzie Borden proglasila nevinom. Prema informacijama Povijesnog društva iz Fall Rivera, koja bilježi cijeli slučaj, ona se kao zakonito slobodna žena ubrzo vratila u svoj rodni grad. No sjena zločina je ostala, a sumnja ju je zauvijek pratila. Nakon oslobađanja, Lizzie se sa sestrom Emmom preselila u luksuznu vilu u elitnom dijelu grada, konačno ostvarivši želju za prestižnim i lagodnim životom kakav joj je otac cijelog života uskraćivao. Odlučila je promijeniti ime u Lizbeth i pokušala živjeti normalno, no lokalno građansko društvo ju je potpuno izoliralo i odbacilo iz svojih krugova. Sestre su dugi niz godina mirno živjele zajedno pod istim krovom, ali su se na samom kraju ipak dramatično posvađale i zauvijek razišle.
Britannica piše kako se nagađalo da je do spora između sestara došlo zbog Emminog neodobravanja Lizzieinog prijateljstva s glumicom Nance O'Neil. Neki su kasnije tvrdili da su Lizzie i O'Neil bile romantično povezane, no to nikad nije dokazano. Sestre su ostale otuđene do svoje smrti.
Lizzie je umrla 1. lipnja 1927. u dobi od 66 godina. Uzrok smrti bila je upala pluća, koju je dobila nakon operacije žučnog mjehura. Na dan smrti, 76-godišnja Emma navodno je pala i slomila kuk. Umrla je 10. lipnja od kronične bolesti bubrega.
Ovaj misteriozni zločin postupno je prerastao u mit. Zloglasna obiteljska kuća u kojoj su se dogodila brutalna ubojstva danas je uspješno pretvorena u morbidan muzej i turistički pansion. Pravi identitet onoga tko je zaista ubio obitelj Borden vjerojatno nikada neće dobiti svoj konačan sudski epilog, zauvijek ostavljajući ovaj slavni slučaj jednim od najfascinantnijih neriješenih ubojstava u suvremenoj povijesti. Library of Congress danas ga svrstava među poznatije slučajeve iz američke kriminalističke povijesti.
-
ZAROBLJEN NA PISTISablasni Airbus u Ženevi: Stoji 4 godine, parking je već 1,7 milijuna eura...
-
SLUČAJ NICOLIERFrancuska tjeralica za Šljivančanina: 'Vukovar? Ubijali smo sve te ustaše'
-
Nekoć TOP secretPočeci CIA-e u Jugoslaviji: Tita sam upoznao za pisoarom
-
PROŠLO JE 40 GODINATragedija Yu-rocka: Žuti fićo Crvene jabuke otklizao je kod Jablanice, naišao je kamion...
-
16.-23. 9. 1991.RUJANSKI RAT Čovjek koji je spasio Šibenik. Njegovi su bili topovi sa Žirja