Ukrajina je ovoga tjedna šokirala svijet nizom napada bespilotnim letjelicama na ruske zračne baze, uključujući ciljeve udaljene tisućama kilometara u istočnom Sibiru i na arktičkom poluotoku Kola. Zajedno s očitim operacijama sabotaže, dizanja mostova u zrak i iskakanja vlakova iz tračnica unutar Rusije, ovi su napadi označili novu i potencijalno opasniju fazu rata te također signalizirali novu taktiku - bespilotne letjelice u kontejnerima - koja bi mogla revolucionirati ratovanje, dovodeći u opasnost stratešku vojnu imovinu u lukama i zračnim lukama diljem svijeta, a posebno u otvorenim društvima poput SAD-a. Ovo je bio hrabar potez predsjednika Zelenskog s namjerom da poveća kredibilitet Ukrajine u očima njezinih zapadnih pristaša, posebno Trumpove administracije, te promijeni računicu Vladimira Putina i dovede ga za pregovarački stol. Međutim, hoće li se ti ciljevi postići - u najboljem je slučaju dvojbeno.

KOLUMNA JAMESA B. FOLEYA Jeza u Washingtonu: Stiže Trumpova ekipa za čistke

Iako su ti napadi iziskivali 18 mjeseci planiranja i pripreme, njihovo izvršenje dogodilo se u ključnom trenutku nakon što je Putin odbio prijedlog predsjednika Trumpa o prekidu vatre. Raste i zgroženost zbog Trumpova neuspjeha da ispuni svoje javne prijetnje sankcijama Rusiji. U Washingtonu su vodeći republikanci u Senatu pripremili zakon o oštrim ekonomskim sankcijama - koji su podržala čak 82 senatora obiju stranaka - posebno osmišljen kako bi se povećao predsjednikov utjecaj na Putina, ali od prošloga vikenda Trump još nije dao zeleno svjetlo. U tom kontekstu vrijeme napada bespilotnim letjelicama upućuje na pokušaj da se Trumpu, koji je ismijavao Zelenskog u Ovalnom uredu da “nema karata”, pokaže da ukrajinski cilj nije beznadan i da ga stoga vrijedi podržati.

KOLUMNA JAMES B. FOLEYA Jedina Trumpova konstanta je njegovo vrlo uznemirujuće poštovanje prema Rusiji

Bijela kuća je demantirala da je SAD unaprijed znao za napade, ali sam Trump je neuobičajeno šutio. Može se zaključiti da uopće nije bio zadovoljan, uglavnom zato što nije priželjkivao poruku da Ukrajina ostaje sposobna i predana ostanku u borbi te da je stoga ne može natjerati da prihvati kapitulaciju za pregovaračkim stolom. Drugi razlog za njegovo vjerojatno zaprepaštenje jest taj što se boji kako bi Putin mogao reagirati na ponižavajući udarac ruskoj domovini. Napadi su uništili ili onesposobili bombardere koji su sastavni dio strateških nuklearnih kapaciteta Moskve, a to bi prema ruskoj objavljenoj doktrini moglo opravdati upotrebu nuklearnog oružja sa svrhom odmazde. Trumpova bivša savjetnica Fiona Hill, stručnjakinja za Rusiju rođena u Velikoj Britaniji, nedavno se prisjetila da je u svom prvome mandatu Trump doista bio zastrašen Putinovim hvalisanjem ruskom nuklearnom snagom tijekom njihovih sastanaka. To bi moglo barem djelomično objasniti predsjednikovu notornu poslušnost prema Putinu: on je klasični nasilnik koji se prema slabima odnosi brutalno, ali se klanja onima koji mu mogu nauditi - u ovom je slučaju to protivnik koji ima moć uništiti SAD i koji je davno uvjerio Trumpa da Rusija smatra Ukrajinu svojom te da je spremna ići do krajnjih granica kako bi postigla pobjedu. Nije slučajno što je Trump dosljedno upozoravao da bi taj sukob mogao dovesti do “Trećeg svjetskog rata” i to je naveo kao razlog protivljenja američkoj vojnoj pomoći Ukrajini.

KOLEKCIONARKA UMJETNINA Trumpova plavuša: Upoznajte Nicole McGraw, novu veleposlanicu SAD-a

Još jedan čimbenik koji opterećuje Trumpa jest da su okorjeli ideolozi u njegovu pokretu MAGA u osnovi proruski i antiukrajinski. Oni sebe vide kao dio “MAGA Internationala”, koji se sastoji od pseudokršćanskih ili desničarskih nacionalista kao što su Viktor Orban, Marine Le Pen, Nigel Farage, Robert Fico, Jair Bolsonaro i, naravno, Vladimir Putin. Taj krug sad uključuje novoizabranog poljskog predsjednika Karola Nawrockog, čiju su kampanju Trump i njegova administracija otvoreno podržali. Potpredsjednik Vance sastao se u veljači s čelnicom njemačke stranke AFD i kritizirao savezničke europske vlade zbog navodne diskriminacije desničarskih ili antiimigrantskih birača i političkih stranaka. U međuvremenu, dužnosnici State Departmenta posjećuju Europu kako bi istražili regulaciju društvenih medija i druga ograničenja govora mržnje, uhićenja nenasilnih prosvjednika protiv pobačaja u Velikoj Britaniji i zabranu Marine Le Pen da sudjeluje u predsjedničkoj utrci u Francuskoj zbog osude za pronevjeru, što je Trump osudio kao “lov na vještice” sličan njegovim pravnim nevoljama.

KOLUMNA BIVŠEG VELEPOSLANIKA Trumpu je popularnost već pala, mogao bi se, poput Ikara, pripremiti za nagli pad

Sve ovo upućuje na duboki raskol unutar Republikanske stranke između pro-NATO i pro-ukrajinskih tradicionalista, koji su još istaknuti u američkom Senatu, i MAGA izolacionista koji preziru liberalne europske demokracije i gledaju na Ukrajinu s neprijateljstvom ili sumnjom. Glavni ideolog MAGA-e, Steve Bannon, ovoga je tjedna provokativno zagovarao uhićenje Trumpova saveznika, senatora Lindseyja Grahama, zbog poticanja i navijanja za ukrajinske napade bespilotnim letjelicama, za što je Bannon tvrdio da nosi rizik od upletenosti SAD-a u sukob s Rusijom. Trump se stoga mora kretati između ovih elemenata svoje koalicije, dok je osobno na strani ekstremista i izolacionista MAGA-e. Čini se vrlo malo vjerojatnim da će odlučiti kazniti Rusiju ili pružiti pomoć Ukrajini, posebno ako Putin izda nova strašna upozorenja o potencijalnoj odmazdi. Veća je vjerojatnost da će jednostavno potpuno odustati od rješavanja tog sukoba.

Trump se suočava s donekle sličnom dilemom u svojoj politici prema Iranu. On hitno nastoji izbjeći rat pregovaranjem o sporazumu s Teheranom koji učinkovito sprečava iranski razvoj nuklearnog oružja. IAEA je prošlog tjedna znatno povećala rizik kad je izvijestila da Iran sad posjeduje više od 600 kilograma obogaćenog urana, što bi bilo dovoljno za brzu proizvodnju deset nuklearnih bombi ako se obogati na 90 posto. Trump je javno potvrdio da je upozorio izraelskog premijera Netanyahua da ne napada Iran dok se pregovori nastavljaju. Predsjednik je pak pod snažnim pritiskom proizraelskih pristaša, važnoga dijela svoje MAGA koalicije, da ne pristane na kompromisne uvjete s Iranom, već da umjesto toga inzistira na nultom obogaćivanju i potpunom ukidanju iranskog nuklearnog istraživačkog i razvojnog programa, što znači neuspjeh za Teheran. Trumpov izaslanik Steve Witkoff sad je Irancima predstavio prilično sofisticirani prijedlog koji bi omogućio privremeno obogaćivanje na niskim razinama, nakon čega bi uslijedilo uspostavljanje regionalnog konzorcija za izgradnju i upravljanje postrojenjima za obogaćivanje uranija u miroljubive svrhe izvan Irana u zamjenu za ublažavanje sankcija. Irancima će biti teško progutati te uvjete, ali Trumpove proizraelske pristaše već su ih osudile kao navodno gore od nuklearnog sporazuma predsjednika Obame s Iranom, koji je Trump odbacio 2018. godine.

KOLUMNA JAMESA B. FOLEYA Bivši ambasador SAD-a u RH: Kako shvatiti da je Trump 'instrument Svemogućeg'

Ako pregovori propadnu, predsjednik će se suočiti s najtežom odlukom u političkoj karijeri: hoće li se pridružiti ili na neki drugi način podržati izraelski napad na iranska nuklearna postrojenja. Za njega bi bilo karakteristično da opere ruke i ostavi strane, kao u slučaju Ukrajine i Rusije, da same riješe stvari - oružjem. To bi zadovoljilo njegovu izolacionističku bazu, ali daleko je od izvjesnog bi li SAD mogao izbjeći uvlačenje u takav sukob.