Iako se i dalje uzdiže u političkoj stratosferi, prvi put nakon povratka u Bijelu kuću u siječnju, predsjednik Donald Trump počeo se suočavati s nepovoljnim vremenskim prilikama koje uzrokuju turbulencije u njegovoj administraciji.
Suprotno njegovim tvrdnjama, Trump je naslijedio zdravo gospodarstvo koje su obilježili stabilan rast, niska nezaposlenost i pad inflacije. No ta se slika naglo promijenila u posljednjih nekoliko tjedana, gotovo u potpunosti zbog Trumpovih riječi i postupaka. Njegov plan uvođenja drakonskih carina na uvoznu robu, koji su ekonomisti dugo osuđivali navodeći da će vjerojatno potaknuti novi val inflacije i smanjiti rast, doveo je do izraženog pada na američkom tržištu dionica koji je izmaknuo kontroli.
To je pak uzrujalo predsjednika, koji je proveo tjedan dana u uvođenju, izmjenama, povlačenju i odgodama djelovanja po pitanju carina u zbunjujućem slijedu. Trumpa su pritisnuli i tržište dionica i apeli industrijskih čelnika, uključujući najveće američke proizvođače automobila čije su proizvodne linije duboko integrirane u Meksiku i Kanadi - prema sjevernoameričkim trgovinskim sporazumima, mnogi autodijelovi slobodno putuju amo-tamo više puta preko tih granica tijekom proizvodnog procesa.
Trump je reagirao na taj pritisak pauziranjem mnogih planiranih carina, ali ih je obećao uvesti jednom za svagda početkom travnja. Druge carine, posebno usmjerene na kineski uvoz, već stupaju na snagu, kao i carine na aluminij i čelik usmjerene na američke trgovinske partnere u Europi i Aziji (što je potaknulo mjere odmazde EU-a objavljene ovaj tjedan). Čini se da su predsjednik i njegovi vodeći članovi kabineta predani uvođenju transformacijskih promjena u američko gospodarstvo, čak i po cijenu kratkoročnih poremećaja i boli za američke potrošače.
Ministar financija Bessent nedavno je rekao da gospodarstvo mora proći kroz razdoblje “detoksikacije” nakon odvikavanja od ovisnosti o prekomjernoj državnoj potrošnji. Sam Trump otvoreno je odbio isključiti mogućnost recesije, zbog čega su dionice ponovno pale početkom ovoga tjedna. Više je puta govorio o svojoj želji da vrati proizvodnju u SAD, što bi, ako se dovede do krajnosti, moglo dovesti do sloma globalne trgovine.
Rat carinama
Neki ekonomisti čak upozoravaju da bi njegove carine, ako se u potpunosti provedu, mogle dovesti do “stagflacije” - zastrašujuće kombinacije recesije i inflacije, u kojoj su državna fiskalna i monetarna politika gotovo bespomoćne. Primoran birati između svojih sumnjivih, ali dragocjenih gospodarskih programa i svoje popularnosti, koja je već pala na oko 47 posto, čini se vjerojatnim da bi žrtvovao carine, ali to se ne može uzeti zdravo za gotovo u trenutku kad je Trump i dalje opijen osjećajem svemoći. Stoga bi se mogao, poput Ikara, pripremati za nagli pad.
I u vanjskim poslovima Trump nastavlja djelovati bez inhibicija kako bi nametnuo svoju ekscentričnu viziju svijeta američkoj politici. U svom nedavnom govoru pred američkim Kongresom ponovio je obećanje da će vratiti Panamski kanal i preuzeti Grenland, a nastavlja prijetiti Kanadi da će postati “51. država”. Također je prošloga tjedna bacio dodatnu sumnju na svoju spremnost da poštuje američke obveze prema NATO-u izjavivši da će braniti samo saveznike koji i sami ispunjavaju svoje obveze u pogledu potrošnje na obranu.
Još je više uznemirujuće to što Trump sad jednostrano zahtijeva ne samo da NATO saveznici ispune dogovoreni prag potrošnje od dva posto BDP-a, nego pet posto kako bi zaslužili američku potporu - standard koji ni sam Washington (3,38 posto) ne ispunjava. (Poljska je jedini saveznik NATO-a koji troši više od četiri posto BDP-a na obranu.) Drugim riječima, predsjednik namjerno postavlja cilj za koji vjerojatno zna da ga saveznici ne mogu ispuniti. Znači li to da je Trump, čija je antipatija prema NATO-u dobro poznata, blizu povlačenja iz Saveza? Ne nužno, a svi njegovi savjetnici za nacionalnu sigurnost potvrđuju suprotno. Neosporno je da je njegova administracija predana davanju prioriteta natjecanju s Kinom i premještanju snaga kako bi se riješila ravnoteža snaga u Aziji koja je alarmantno prevagnula u korist Pekinga. U tom kontekstu, državnici EU-a predvođeni francuskim predsjednikom Macronom sigurno imaju pravo što su iskoristili trenutak i pozvali zapadnu Europu da se ponovno naoruža i razvije autonomne kapacitete samoobrane.
Trumpova sklonost prema Putinu
Želja za usklađivanjem američkih globalnih obveza također je pokretačka snaga iza Trumpove ambicije da brzo okonča rat u Ukrajini. I ovdje je primamljivo pripisati njegovu motivaciju osobnim čimbenicima - u ovom slučaju, Trumpovoj trajnoj sklonosti prema Vladimiru Putinu. Gotovo svi koraci koje je poduzeo do ovoga tjedna bile su kaznene mjere jednostrano usmjerene protiv Ukrajine, naglašene Trumpovim ponižavanjem Zelenskog u Ovalnom uredu.
Međutim, sporazum postignut ovoga tjedna u Saudijskoj Arabiji između SAD-a i Ukrajine potencijalno baca drukčije svjetlo na Trumpove napore, barem za sada. Jasno je da je imao za cilj primorati Ukrajinu da sjedne za pregovarački stol i odustati od inzistiranja na sigurnosnim jamstvima prije mirovnog rješenja. Ali sad, kad je taj cilj postignut, dinamika američkog pristupa iznenada se promijenila.
Washington i Kijev dogovorili su se o sveobuhvatnom 30-dnevnom prekidu vatre te je nastavljena isporuka ključnog američkog oružja i obavještajne podrške Ukrajini. To Rusiju stavlja u neugodan položaj, s obzirom na to da Putin traži pobjedu, a ne mir. Koliko god bilo zanimljivo vidjeti kako će reagirati Rusija, bit će još zanimljivije vidjeti kako će reagirati nepredvidivi Trump u slučaju da Kremlj po kratkom postupku odbije njegovu inicijativu.
