Mandurić ne zna da i ugledni svećenici obožavaju jogu
Nedavni intervju s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, u kojem je izjavila da voli jogu i meditaciju, izazvao je burne reakcije klerikalne desnice u Hrvatskoj.
Prvi je reagirao isusovac pater Ivan Mandurić svojom objavom na društvenim mrežama: "Užasno me žalosti što predsjednica, pričajući o svojoj privatnoj vjerskoj praksi joge, zapravo odvraća narod od katoličke (sic!) vjere. I tako puše u jedra trendu promicanja joge u škole, sport, i svagdašnji život, koja se inače sve više nameće i katoličkoj djeci, što je za nas veliki problem."
Pritom je predsjednicu Grabar-Kitarović nazvao "moralno plitkom". Poštujem njegovu procjenu, jer, ako se netko razumije u duhovnu plitkoću, onda su to definitivno profesionalni domoljubi i preglasni klerici. Sudeći po nekim njegovim stavovima i reakcijama, ne može se ni on pohvaliti nekakvom duhovnom dubinom.
No, što i očekivati od nekoga tko smatra da jedan katolički svećenik u Hrvatskoj prvenstveno treba biti nacionalno osviješten, jer je danas to kao glavni prioritet?
Budući da je njegova reakcija izazvala neke druge reakcije, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove pater Dalibor Renić je Manduriću sugerirao da privremeno ugasi svoj profil na društvenim mrežama. Koliko se god ne slagao s Mandurićem i ostatkom hrvatske klerikalne desnice, smatram da svatko ima pravo izreći/ napisati što želi.
No, Mandurić se nije pokazao previše tolerantnim kad je riječ o tuđoj slobodi govora. S te strane mi ga nije žao. Smatram da za one koji su netolerantni ne bi trebalo biti tolerancije.
Njegov redovnički poglavar je u priopćenju za javnost odbacio insinuacije da je Družba Isusova u Hrvatskoj bila pod političkim pritiskom te naglasio kako je Mandurić "iako u većini nastupa uspješno promovirao kršćanski nauk, ipak katkad bio nagao i nespretan u izjavama te su one izazvale nezadovoljstvo među vjernicima i pojedincima, ali i među članovima isusovačke redovničke zajednice te da je Mandurić na spomenute poteškoće već bio bratski upozoravan".
Ike je svećenički autoritet za pogrešan nauk
Iako nisam njezin apologet te predsjednički mandat Kolinde Grabar-Kitarović ni pod utjecajem teških droga ne bih mogao pozitivno ocijeniti, držim potrebnim reagirati ne zbog nje koliko zbog samih principa. Sad joj o (političkoj) glavi rade oni kojima se za vrijeme svoje predsjedničke kampanje jeftino dodvoravala i koji su je i doveli na vlast.
Za razliku od vrlih katolika, ne želim/ ne mogu/ ne smijem procjenjivati njezinu vjeru, ali zato mogu baciti pogled na kronologiju njenih izjava, iz kojih je jako teško razlučiti koja Kolinda je ona prava - Kolinda.
Mandurić i njegovi puritanci su u Kolindi Grabar-Kitarović prije nekoliko godina tinejdžerski nekritično promatrali "spasiteljicu Hrvatske" te "idealnu Hrvaticu". Nakon što su se sada navodno razočarali, samo su se prebacili na "novu Kolindu" u liku Miroslava Škore. Fascinira me ova prevrtljivost klerikalne desnice koja se sada priklanja Miroslavu Škori samo zato što Kolinda kao voli jogu, iako sam uvjeren da ni ona ni oni nisu ni svjesni što je uopće joga.
Nema ništa loše u tome što Kolinda Grabar-Kitarović prakticira jogu, odnosno ono što ona naziva jogom, ako joj to pomaže vršiti odgovornu dužnost predsjednice RH. Širiti priče o tome kako je prakticiranje joge izuzetno opasno za vjeru je besmislica nedovoljno obrazovanih klerika (i njihovih slijepih fanova) koji glume stručnjake.
Joga je opasna za vjeru koliko i surfanje po internetu ili pisanje po društvenim mrežama. Uvjeren sam da Predsjednica uopće nije ekspert po pitanju joge. Tzv. zapadna joga je kilava, previše pojednostavljena verzija hinduističke joge, idealna za nerijetko previše stresan način života duhovno lijenih "zapadnjaka".
Iako hindusi s prezirom gledaju na ovaj oblik tzv. fitness joge na Zapadu, ova istočnjačka praksa ima korisne vježbe disanja i istezanja, koje - ne bi čovjek vjerovao - pomažu ljudima. Budući da se Mandurićevi katolici u svom neznanju i neinformiranosti često vole pozivati na njegov "svećenički autoritet", ne bi loše bilo vidjeti što Katolička crkva zaista naučava po ovom pitanju.
Kad je već riječ o crkvenom autoritetu, onda zaključci Drugog vatikanskog sabora iz 1965. predstavljaju vrhovni autoritet za sve katolike.
Drugi vatikanski koncil je odredio, a Ike nema pojma
U jednom od dokumenata s posljednjeg crkvenog sabora ("Nostra Aetate", br. 2 ili Deklaracija o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama) piše: "... u hinduizmu ljudi istražuju i izražavaju Božji misterij neiscrpivom plodnošću mitova i oštroumnim pokušajima filozofije, a traže oslobođenje od tjeskobe naše egzistencije ili oblicima asketskog života, ili dubokim razmatranjem ili se utječu Bogu u ljubavi i pouzdanju... Katolička ne odbacuje ništa što u tim religijama ima istinita i sveta svojstva."
Na ovom tragu je bio i Josip Weissgerber, inače teolog i isusovac kao i pater Ike Mandurić, te hrvatski psiholog i filozof, koji je i sam prakticirao jogu, bez da je postao heretik ili "otpadnik od vjere". Zanimljivo je spomenuti da je Weissgerber s tri doktorata bio intelektualac svjetskog formata i jedan od najučenijih i najpoznatijih katoličkih svećenika u Hrvatskoj prošloga stoljeća.
Joga je postala kriterij autentičnog kršćanstva i hrvatstva (što se kod klerikalne desnice uopće ne razlikuje) ne zato što je joga problem, nego što je neukim i neprosvijećenim ovcama vrlo jednostavno manipulirati. Sjetimo se samo famozne Istanbulske konvencije i nepotrebne histerije koju su stvorili isti ovi fundamentalisti koji nikako da se potrude malo bolje upoznati ono što tako gorljivo napadaju.
Da malo više čitaju, razmišljaju svojom glavom i ne plaše se svijeta i stvarnosti koja ih okružuje, možda se ne bi ovako često blamirali.