Ušla je u legendu već za života. Kada je Mata Hari 1905. godine prvi put na sebe skrenula pažnju javnosti u Parizu, otmjeno društvo bilo je fascinirano mladom ženom. „Plesala je s velovima i grudnjacima ukrašenima draguljima – i to je bilo skoro sve. Nitko prije nje nije se usudio s takvom ekstazom i bez vela izaći pred lice bogova. I to kakvim divnim pokretima, smjelima i čednima u isti mah“, moglo se čitati u tisku u Francuskoj, piše Deutsche Welle.

No u stvarnosti je na pozornici plesala tamnokosa Nizozemka kojoj je bio prijeko potreban novac. Iskoristila je činjenicu da je Pariz iz doba Belle Époquea bio lud za svim egzotičnim te se predstavljala kao Indijka. Tvrdila je da je kćerka vrlo uglednog brahmana, izmislila je svoj životopis. „Moja majka, prva bajadera (indijska plesačica, nap. ured.) u hramu Randa Swany, umrla je sa četrnaest godina u godini mojega rođenja. Nakon što su svećenici hrama spalili tijelo, posvojili su me i dali mi ime Mata Hari, što znači oko zore.“

Pričala je da je odmalena učila svete hramske plesove – i na svojim nastupima je skidala jedan veo za drugim. Kasnije će reći: „Nikada nisam dobro plesala. To što su ljudi dolazili gledati me dugujem samo činjenici da sam se prva usudila pojaviti u javnosti neodjevena.“

U pariškim salonima su se otimali za Matu Hari – i nitko nije slutio da se zapravo zove Margaretha Geertruida Zelle i da potječe iz nizozemskog gradića Leeuwardena, gdje je rođena 7. kolovoza 1876. Njezin otac, po zanimanju klobučar koji se obogatio burzovnim špekulacijama, obasipao ju je darovima.

No s 13 godina njezin je luksuzni život završio. Margarethin otac je bankrotirao i napustio obitelj, a dvije godine kasnije umrla joj je majka. Djevojka je otad živjela kod rodbine. Jednoga dana u novinama je pronašla oglas: „Oficir iz Nizozemske Istočne Indije (današnja Indonezija, nap. ured.), trenutačno na dopustu u domovini, traži poznanstvo simpatične djevojke radi kasnijeg braka. Imovno stanje nebitno.“ Između Margarethe i kolonijalnog oficira Johna Rudolfa MacLeoda, nizozemskog plemića škotskog podrijetla, brzo se razvila veza. Godine 1897. mlada žena je sa svojim 20 godina starijim suprugom odselila u tadašnju koloniju Nizozemsku Indiju.

No san o rajskom životu na Dalekom istoku za Margarethu se nije ostvario. Brak je bio opterećen svađama, a dvogodišnji sin je umro od trovanja. Kada su se MacLeodovi 1902. vratili u Europu, brak je već bio propao. John Rudolf napušta suprugu i odvodi zajedničku kćer sa sobom. Uzdržavanje nije plaćao, pa Margaretha ostaje prepuštena sama sebi.

Isprva se u Parizu izdržavala kao model slikarima, zatim je pokušala ostvariti karijeru u cirkusu, da bi na kraju stvorila umjetničku figuru Mate Hari koja će ju proslaviti. Od tada je nastupala u najboljim kućama od Beča preko Monte Carla i Berlina do Milana te odsjedala u najskupljim hotelima. Plesala je na večerima bankarske obitelji Rothschild i pred njemačkim carem Wilhelmom II. i njegovom obitelji. Njezin uspjeh otvorio joj je vrata najviših društvenih krugova. Spavala je s diplomatima i visokim vojnim časnicima – a oni su njezino društvo skupo plaćali.

No u jednom trenutku zvijezda Mate Hari je počela blijedjeti. Mlađe plesačice su ju uspješno kopirale, a senzacije željna pariška publika već se okrenula nečemu novom. Kada je 1914. započeo Prvi svjetski rat, Mata Hari više nije mogla financirati svoj luksuzni način života. Zato nije odbila ponudu njemačkog konzula u Nizozemskoj da podmiri njezine dugove. On joj je ponudio još više novaca ako se bude sastajala s važnim ljudima suprotne strane i od njih izvlačila informacije. Obećao joj je početnu naknadu od 20.000 franaka – što je tada velik novac. Mata Hari postaje agentica H 21.

Kada ju je i francuska tajna služba vrbovala kao agenticu i također joj ponudila veliku svotu, Mata Hari postaje dvostruka špijunka. No pritom se preračunala. Francuzi su ju angažirali samo kako bi ju razotkrili kao njemačku špijunku. I britanska tajna služba pratila ju je na njezinim putovanjima po Europi te postala sumnjičava. Uhićena je 13. veljače 1917. godine.

Pogubljena je 15. listopada, u dobi od 41 godine, zbog veleizdaje kod dvorca Vincennes kod Pariza. Prema svjedocima, pred streljački vod od 12 vojnika izašla je uzdignute glave i čak im rukom uputila poljubac. Odbila je povez preko očiju, a svoje posljednje riječi uputila je zapovjedniku koji vojnicima daje naredbu za paljbu: "Hvala vam, monsieur!"

Dvojbeno je je li Mata Hari doista bila vrhunska špijunka. Što god da je doznala i prenijela dalje: njezine informacije vjerojatno nisu bitno utjecale na tijek Prvog svjetskog rata. To proizlazi iz tadašnjih dokumenata britanske tajne službe, objavljenih tek desetljećima kasnije. Vjerojatno je Mata Hari bila žrtveno janje jer je ratni zanos znatno slabio, a francuskom vojnom sudu trebao je krivac. Ona sama je do kraja poricala da je špijunirala. U svakom slučaju, bila je majstorica prezentiranja same sebe – sve do posljednjeg daha, navodi Deutsche Welle.