Milanovićev put: Od trnja 2003. do zvijezda 2011. i nazad

Stranku je, nakon smrti Ivice Račana, preuzeo doista na niskim granama. Jedan mandat vlade jest izborio, ali to je bilo to
Vidi originalni članak

Praktično se javno opraštajući od funkcije predsjednika SDP-a, Zoran Milanović rekao je da je stranku preuzeo na niskim granama, da ju je podigao, ali da je vremenom počela padati. "I to je to. Takav je to posao", rekao je. Imao je 33 godine kad se 1999. vratio iz Bruxelessa u Hrvatsku i odmah učlanio u SDP. Što se političke karijere tiče, bio je to pun pogodak. Za nekoliko mjeseci slijedili su povijesni trećesiječanjski izbori na kojima je šestostranačka koalicija stjerala HDZ u mišju rupu. Milanović dobiva posao službenika zaduženog za odnose s NATO-om, da bi ga 2002. Tonino Picula uzeo za svog pomoćnika u Ministarstvu vanjskih poslova.

Ali samo do 2003. kada ga Ivica Račan angažira u stranci. Za njegovu pobjedu na stranačkim izborima u lipnju 2007. u najmanju ruku od velike važnosti bila je podrška Igora Dragovana i Ivana Račana, sina sad već pokojnog Ivice Račana. Milanović je na izborima za predsjednika SDP-a pobijedio Željku Antunović, da bi već u studenom te godine poveo stranku na parlamentarnim izborima. SDP 53 mandata, HDZ 65, ostao je gorak okus da je te izbore Milanović izgubio za dlaku, odnosno da je Ivo Sanader samo malo uoči izbora bio potpuno na koljenima. Prema pričama iz stranke, taj poraz Milanoviću, tada tek 41-godišnjaku, pao je jako teško. Uslijedio je drugi Sanaderov premijerski mandat, ali i ono šokantno i misteriozno bježanje, prvo s mjesta predsjednika vlade, a potom i iz zemlje.

I dok je Sanader boravio od jednog do drugog zatvora po Austriji, vladu je preuzela Jadranka Kosor, koja bi od zemlje možda još i mogla nešto učiniti, da u vladi nije imala kompletnu ministarsku strukturu koju je naslijedila od Sanadera. HDZ je bio u rasulu, Hrvatska u totalnom kaosu, korupcija kao HDZ-ove ostavštine nabujala do neba, pa je Zoran Milanović, s Kukuriku koalicijom, odnosno HNS-om, HSU-om i IDS-om sasvim razbio HDZ i njegove partnere. HDZ je većinu imao samo u dvije izborne jedinice – u 5. i 9. - sve ostalo dobila je nova vlada lijevog centra. SDP je imao čak 56 zastupnika, povrh toga su išli i zastupnici koalicijskih partnera, a HDZ je spao na samo 42.

HDZ-u se nije pisalo ništa dobrog posebno nakon što je iz stranke na rijetko ružan način izbačena Jadranka Kosor, a stranku preuzeo njen dojučerašnji ministar pendrečenja Tomislav Karamarko. I stao kadrovirati. HDZ-u su usto stali iskakati kosturi iz ormara, Fimi media, INA... No, to je bio i vrhunac političke karijere Zorana Milanovića. Bez obzira na to što je u njegovom mandatu Hrvatska primljena u EU, SDP je počeo gubiti redom lokalne izbore, izbore za Europski parlament, iz SDP-a je otišlo nekoliko vrlo popularnih i moćnih članova. 2012. Kukuriku koalicija posebno se kompromitirala zbog svih skandala koji su se vrtjeli oko Radimira Čačića, prvog potpredsjednika vlade.

Bilo da je bila riječ o sukobu s ministricom zaštite okoliša Mirelom Holy, bilo da je bila riječ o aferi s kadroviranjem ili, na kraju, tragične epizode s prometnom nesrećom koju je u Mađarskoj skrivio Čačić i u kojoj je stradalo dvoje ljudi. Uslijedilo je još nekoliko krivih kadrovskih procjena u vladi, tako da relativno dobar rad vlade u posljednjoj godini mandata Milanović nije uspio okruniti pobjedom na izborima u studenom 2015. Prethodno je stranka izgubila i predsjedničke izbore s Ivom Josipovićem kao kandidatom, tako da je malo tko mogao biti zadovoljan praktično neriješenim rezultatom 2015. SDP tada jest imao 42, a HDZ 49 mandata, ali su s koalicijskim partnerima bili na egalu od 56:56, a bilo je i sasvim izvjesno da će Karamarkov HDZ proživjeti užasne trenutke s Mostom, te da to neće preživjeti.

Tako je i bilo. Karamarko je zglajzao, računalo se da je HDZ stranka praktično pred nestankom s političke scene, no dogodilo se to da je HDZ s Andrejom Plenkovićem na čelu i ponekim partnerom dobio 61 mandat, naspram Narodne koalicije sa 54. Odnosno, u najnovijem sazivu Sabora HDZ će imati 57, a SDP samo 39 zastupnika. Najavljujući svoj odlazak s mjesta predsjednika SDP-a, bez obzira na cijeli odrađen četverogodišnji mandat kao premijera, to je sada ipak bilo neminovno, Milanović je rekao da mu "neće biti dosadno", da će si "naći posla". On, u svakom slučaju, sada ima saborski zastupnički mandat, a posljednjih mjeseci spominjala se i njegova alternativna politička karijera; bilo kao kandidat za predsjednika države, bilo kao neka od funkcija u Bruxellesu.

 

Posjeti Express