Najčešća percepcija korupcije je davanja mita da vam se nešto učini, od dodjele posla, liječenja pa do zapošljavanja djeteta. Ali mito za nečinjenje se skoro nikad ne otkrije, za njega ne gledamo optužnice i uhićenja. A u njemu leži milijunski koruptivni potencijal. Stavljanje jedog papira duboko u ladicu ili jednostavno propuštanje rokova naplate je jednakovrijedno kao da se nekome dodijeli milijunski posao. Štoviše i vrednije. Jer za posao treba nešto i odraditi, nabaviti robu i platiti radnike. Kad vam država ili grad ne naplati ono što joj dugujete, takvog troška nema.

Država je u zadnjih pet godina otpisala 8,7 milijardi poreznih dugova. U Gradu Zagrebu je na kraju ere Milana Bandića postojao dug za zakupnine, komunalne naknade, rentu i režije od gotovo milijardu kuna. No sad se pokazalo da u Splitu postoji 60 milijuna kuna dugova nenaplaćenih zakupnina. Neki obrtnici, tvrtke, ugostitelji i ostali koji su povukli dobru vezu nisu plaćali ni lipe zakupa gradskih prostora od dana kad su potpisali ugovor. Za to neće nitko odgovarati. Odgovorna osoba uvijek može imati opravdanje, a godinama unazad je teško dokazati zašto nije pokrenuta naplata ili kontroliran ugovor. Isto kao i kod poreza. Korupcija zaista ima stotinu lica, a na našu nesreću, mi ih moramo sva gledati i trpjeti.