Rijetko tko će vas danas pitati koje ste vjere, otvoreno komentirati vašu boju kože ili seksualne preference. Naše predrasude u moderno doba ostavljamo, ili bi barem trebali, neizrečene. Tabu je i neprihvatljivo ljude ispitivati o podrijetlu, životnim odlukama ili preferencama, to se naprosto ne radi. No, ima jedna kategorija koja i dalje odoljeva, a to su odrasli bez djece. 

Usprkos tome što neki naprosto ne mogu imati djecu, a mnogi ih pak ne žele, čak je i na zapadu još uvijek relativno 'dozvoljeno' maltretiranje pitanjima o tome 'zašto još nemate djecu', 'kada ćete' i 'kako je moguće da netko ne želi potomke'?

Stravično kažnjavanje Ne žele se udati, pa im lica spaljuju kiselinom

Osobe bez djece možda više ne oporezuju dodatno, kao što je bilo u Sovjetskom Savezu, niti ih bacaju iz stanova, no i dalje u društvu nisu 'jednaki' s onima koji se odluče na taj korak.

Papa Franjo vrlo je licemjerno ustvrdio kako je 'ne imati djecu sebično', iako nitko još nije pošteno rastumačio taj česti argument - je li riječ o sebičnosti prema partneru (ako ga imamo) ili ste pak sebični prema nekoj nepostojećoj osobi?

Ekonomisti tvrde da je to problematično jer ne 'proizvedemo' radnike koji će plaćati našu mirovinu, a političarima koji nemaju djece se prigovara da su njihovi 'razgovori i zabrinutost za budućnost lažni jer nemaju djecu', jer o budućnosti i dobrobiti valjda mare samo oni koji su roditelji.

To je francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu prigovorio Jean-Marie Le Pen, a isto se zamjera i Theresi May i Angeli Merkel. Zapadnjacima je to, navodno, neugodno priznati no istraživanja pokazuju da se ponekada i vrlo liberalni glasači slažu s time da je, posebno žena, bez djeteta nepotpuna osoba, usprkos svim potencijalnim ostvarenjima ili privatnom osjećaju sreće.

Čak pet od G7 zemalja vode političari bez djece - Macron, May, Merkel, Shinzo Abe i Paolo Gentiloni kojima se, usprkos svim njihovim manama, ne može prigovoriti da su manje zabrinuti za budućnost i dobrobit od Donalda Trumpa koji je otac petero djece.

Između 15 i 20 posto građana, među njima više žena, na zapadu nema i neće imati djecu. Neki imaju zdravstvene probleme, drugi ne upoznaju pravu osobu ili nemaju financijski sredstava, a treći djecu naprosto ne žele. 

Osobe bez djece, kada je već o njihovoj sebičnosti riječ, češće i više doniraju u humanitarne svrhe ili osnivaju fondacije, piše The Economist, razlike se kod imućnijih broje u desetinama tisuća dolara. Osobe bez djece dobra su protuteža roditeljima koji perpetuiraju socijalnu nepokretljivost time što svoje socijalne i ekonomske prednosti proslijeđuju svojoj djeci. Osobe bez djece također pomažu planeti koja je već prenapučena, a smanjuju i kolektivni ugljični otisak.

Ona i on Ravopravnost žena: Gdje je Hrvatska prva, gdje je užasna

Demografsko 'ne-sudjelovanje' zapravo i nije takav problem kakvim se čini jer osobe bez djece ne stavljaju takav pritisak na mirovinski sustav a svojim radom i plaćama ( i idejama) doprinose društvu. Nesrazmjer radnika i penzionera vlade je ponukao da smanje penzije, ili pak uvoze radnike.

No države ne trebaju više roditelja, oni trebaju više beba, a moguće je kombinirati visoke stope rodnosti i veliki broj građana koji djecu nemaju, sve dok obitelji koje žarko žele djecu imaju po dvoje (što je najčešći prosjek). 

Statistika pokazuje da se ljudi s djecom u prosjeku češće razvode, da su slabijeg zdravlja, nesretniji su sa seksualnim životom, kao i da mnogi zažale svoj izbor kada jednom već bude prekasno.

Netočno je i da osobe bez djece ne razumiju što je to obitelj, ljubav ili odanost pa samim time nisu u stanju na taj način doprinjeti svijetu. Luisa May Alcott, autorica knjige "Male žene", baš kao i spisateljice Hilary Mantel, Brontë sestre i Karen Blixen nikada nisu imale djecu, no svejedno su stvarale remek djela. Spisateljica Jane Austen našla se na britanskoj novčanici od deset funti, još jedna žena bez potomaka koja je s rijetko mnogo razumijevanja pisala o svijetu oko sebe, a posebno međuljudskim odnosima.