Life
12158 prikaza

Ne žele se udati, pa im lica spaljuju kiselinom

Žene u Indiji žrtve napada kiselinom
Youtube
Mnoge bi žene poklekle, no ove žrtve se odbijaju predati

Kiselina stvara opekline na koži i izjeda meso. Napadi kiselinom mogu oslijepiti osobu i izranjavati lice žrtve do neprepoznatjivosti.

U Indiji se godišnje dogodi oko 1000 napada kiselinom, a moguće je da je brojka i veća. U sjeni Taj Mahala, skupina žrtava odlučila se okupiti i otvoriti svoj kafić. Ali isto tako javno progovoriti o onome što im se dogodilo i upozoriti svijet na stravičnu praksu u njihovoj zemlji.

Na ulazu u kafić dočekat će vas 15-godišnja Dolly. "Ja sam ovdje najmlađa i najneposlušnija", s osmijehom govori mlada djevojka čijem je pozivu da uđete u kafić nemoguće odoljeti. 

Prije tri godine netko joj je pokušao "obrisati" osmijeh s lica. Iako nije uspio u tome, ne možete ignorirati pogled na oštećeno tkivo na njezinom licu.

A sve je počelo kad je dvostruko stariji muškarac iz njezinog susjedstva nije želio ostaviti na miru. Počeo je uhoditi 12-godišnju školarku, dobacivati joj svašta i pokušavao ju je dovesti u krevet.

Jednog dana se jednostavno pojavio u njezinoj kući dok se igrala s drugom djecom. "Potrčala sam prema svojoj sobi, no bacio mi je kiselinu u lice. Počelo me peći, pa sam vrištala i derala se."

Dollyina obitelj joj je odmah zapljusnula lice vodom i hitno su je odveli u bolnicu. Zahvaljujući brzoj reakciji liječnika, isprali su joj oči, te joj je očuvan vid. 

No Dolly je zauvijek "obilježena" i ima problema s disanjem, jer su joj oštećene nosnice. 

Prisjeća se trenutka kad je došla doma iz bolnice i kad se prvi put pogledala u ogledalu.

"Mama mi to nije dopuštala i stalno mi je govorila da sam i dalje prelijepa. Govorila mi je da ću pogledati u ogledalo kasnije. No tad je moja sestra slučajno stavila ogledalo pred mene i ugledala sam svoj odraz. Plakala sam, vrištala i zavijala. Mislila sam da bi bilo bolje da sam umrla."

Dolly je nakon toga počela odbijati jelo i nije željela napustiti kuću. Instinktivno je željela pokriti lice veom, te ga je počela nositi, a godinu dana nije željela izaći van.

No život joj se u potpunosti promijenio kad je njezina obitelj čula za kafić Sheroes u Agri. Ondje je upoznala još jednu preživjelu žrtvu - Soniu, koja joj je promijenila pogled na napad.

"Rekla mi je da ne trebam ja pokriti lice, budući da nisam učinila ništa loše. Osoba koja mi je to učinila je trebala sakriti lice."

Muškarac koji je počinio taj strašan zločin, nalazi se u zatvoru, a Dolly mu je nedavno poslala pismo kako bi ga obavijestila da joj nije slomio duh. "Spržio si mi lice, ali ne i želju za životom. Na to ne možeš baciti kiselinu."

Iako mu je oprostila, priznaje da je to bio težak proces, te se ponekad pitala kako bi se on osjećao da njemu netko učini istu stvar.

Iako danas pleše i pjeva u kafiću, muči je kako to da neki ljudi mogu i pomisliti da bi žrtve napada kiselinom mogle same biti krive za ono što im se dogodilo, jer su odbile udvarače i ženike. Zato smatra da je važno da se ona i druge preživjele žrtve uključe u vanjski svijet, a ne da se odvoje od svega i sakrivaju.

Rad u kafiću joj je povratio samopouzdanje, te je sretna što su roditelji ponosni na nju i što sama zarađuje za život. Nada se da će se jednog dana vratiti u školu i možda postati liječnica.

Obitelj ju je krivila za napad i četiri godine držala u krevetu

Rani je najnovija pridošlica u kafiću. Ona ne može plesati i pjevati kao Dolly, jer ima puno ozbiljnije ozljede. Umjesto toga, ona sjedi u dvorištu kafića i uživa u pogledu.

Njezina muka je počela kad ju je počeo "ganjati" muškarac koji se želio oženiti s njom. 

Danas ima 20 godina, no kad je bila tinejdžerka njezina je majka zainteresiranom muškarcu rekla da pričeka nekoliko godina dok joj kći ne završi školovanje. On tu vijest nije prihvatio tek tako.

"Jedan dan mi je prišao na ulici i pokušao me napastvovati. Ošamarila sam ga. To ga je jako naljutilo, pa me nekoliko dana poslije napao s kiselinom."

Njezine ozljede su bile toliko teške da nije mogla ni hodati. Kiselina može oštetiti živce i mišiće kao i kožu, a liječnici u njezinom rodnom gradu nisu bili dovoljno dobro opremljeni kako bi je liječili na odgovarajući, najbolji mogući način.

Čak i nakon što je prebačena u veću bolnicu, njezine opekline nisu isprane s vodom te je dane provela s istim zavojima na očima. Nakon nekoliko dana su je napokon poslali na odjel intenzivne skrbi na kojem je provela devet mjeseci. 

Tijekom tog vremena jako je smršavila, pa se obitelj toliko zabrinula da su tražili otpust iz bolnice, unatoč prosvjedima liječnika. Sljedeće četiri godine je provela kod kuće u krevetu, pri čemu nije dobila nikakvu liječničku pomoć i oslijepila je na oba oka. Jedini posjetitelj joj je bila prijateljica iz djetinjstva.

Srećom, u jednom trenutku je intervenirao neznanac koji je osigurao Rani bolju skrb u stacionaru, gdje joj je omogućena fizikalna terapije te je ponovno učila hodati.

Ranijeva priča je uznemirujuća iz više razloga. Neki članovi obitelji su je krivili za to što joj se dogodilo, jer su smatrali da je trebala pristati na brak, bez obzira što je njoj bilo bitnije školovanje.

Tu je i nevjerojatna činjenica da njezin napadač još uvijek slobodno hoda ulicama, a Rani je čula da se oženio, ima obitelj i siguran posao. On ima sve što želi, dok su Ranijevi snovi da se pridruži policiji nepovratno uništeni. Isto tako, smatra da nije dobila dovoljnu podršku za zatvaranje njezinog napadača.

"Želim da bude kažnjen. Želim da se ponovno otvori moj slučaj. Želim da doživotno pati zbog onoga što mi je učinio", kaže djevojka kojoj je dolazak u Agru nakon tolikih godina provedenih u krevetu promijenio život. 

"Sad imam osjećaj da imam snagu i moć činiti razne stvari - snagu i podršku koju nisam primila od obitelji. Želim više učiti, a boravak ovdje me naveo da povjerujem da to i mogu. Samim dolaskom ovdje sam dobila puno hrabrosti."

Prikrivene žrtve

Kiselina je izuzetno jeftina u Indiji i košta manje od mlijeka, te se može kupiti bilo gdje. Često se koristi u kućanstvima kao proizvod za čišćenje umivaonika i zahoda, ali i u brojnim industrijama, od tekstilne do proizvodnje nakita.

2014. godine nacionalni kriminalistički zapisi su zabilježili 309 napada kiselinama, no stručnjaci vjeruju da je brojka puno viša, te da godišnje ima oko 1000 napada, tj. tri dnevno.

Mnogi ozbiljniji slučajevi su zabilježeni jer žrtve trebaju liječničku skrb, no mnogi nikad ne prijave što im se dogodilo iz straha od odmazde ili zato što žrtvina obitelj smatra da je ona sama kriva za sudbinu koja ju je snašla.

U udaljenijim mjestima, smrtni slučajevi često uopće nisu zabilježeni, te se navede da je riječ o samoubojstvu ili da je žrtva poginula u požaru. 

Žrtve su gotovo sve odreda mlade žene i to obično zato što su odbile prosca ili su "iživcirale" nasilnog supruga ili oca.

To je posebno stravičan oblik nasilja, jer žrtve ostaju unakažene za cijeli život, te ih počinitelj na taj način liši mogućeg pronalska ljubavi u budućnosti, a žrtve ostaju ograničene na druženje u uskom krugu obitelji ili prijatelja samo zbog toga kako izgledaju, piše BBC.

  • Avatar OS_LEGA
    OS_LEGA 20:55 22.Svibanj 2017.

    Stvarno strašan članak a možda je i istinit.

  • Achmed_The_Dead_Terrorist 16:06 22.Svibanj 2017.

    Sjediu dvorištu kafića i uživa u pogledu, a u napadu je oslijepila???? Jel se vi zafrkavate?