Podmornica koja je nestala prije godine dana u blizini argentinske obale, pronađene je na dubini od 800 metara, u vodama poluotoka Valdes u Argentini. Olupina argentinske podmornice San Juan koja je nestala 15. studenog 2017. sa 44 člana posade, pronađena je samo dva dana nakon što su obitelji održale komemoraciju u čast nestalih.

Podvodni robot opremljen kamerom snimio je fotografije podmornice oko 400 km od obale Patagonije.

"Shrvani smo. Kažu da će nam pokazati fotografije. Gotovo je", rekla je Yolanda Mendiola čiji je 28-godišnji sin Leandro Cisneros bio u podmornici.

"Mislim da će ga sada izvući, rekli su nam da imaju tehnologiju za izvlačenje s dna ako je na dubini do 1200 m", dodala je.

No da će to biti jako težak, gotovo i nemoguć zadatak, smatra Rade Vađunec, predsjednik Udruge Podmorničar.

''S obzirom na dubinu na koju je potonula bojim se da će ostati vječna grobnica za članove posade. Radi se o klasičnoj dizel električnoj podmornici koja ima dosta godina, a ta ekstremna dubina na koju je potonula, je nedohvatljiva ljudima. Ronioci ne mogu do nje, to je i po nekim podacima njezina granična dubina na kojoj bi trup mogao ostati čitav'', naglašava.

Objašnjava Vađunec, iako ne može decidirano reći koji su razlozi njezina potonuća, kako je ova njemačka podmornica stara najmanje 28 godina, i potonula vrlo brzo i na veliku dubinu. Gotovo je nemoguće izvaditi kompletnu podmornicu van, a do posade se ne može doprijeti jer su zatvoreni u jedan cilindar a on ima svega dva otvora, za ulazak i izlazak na pramčanom dijelu, naglašava.

ARA San Juan Grob na dnu mora: "Mornare će sigurno naći, ali mrtve"

''S današnjom tehnologijom sve je moguće. Da li će se argentinska mornarica i država odlučiti da ju kompletno dižu što bi bio vrlo skupi pothvat jer je riječ o ekstremno velikoj dubini, pitanje je. Morali bi to uz napraviti uz sustava robota i robotskih ronioca, pa privezivati tankove uz pomoć kojih bi isplivala na površinu. U nju se ne može probiti, pa je tako vađenje tijela gotovo nemoguća misija'', rekao je Vađunec.

Kaže kako slučaj ove potonule podmornice što se tiče izvlačenja nije sličan onoj ruske nuklearne podmornice K-141 Kursk, najveće napadačke podmornice na svijetu. Ona je potonuka 2000. godine, nakon eksplozije u kojoj je poginulo 118 članova posade, neki odmah a neki na dubini od 30 metara nakon neuspješne spasilačke potrage. U podmornici je najvjerojatnije curenje vodikovog peroksida započelo požar, koji je doveo do detonacije torpeda sa jako eksplozivnim bojnim glavama. To je uzrokovalo i rupu iznad spremišta za torpeda. Druga eksplozija je bila detonacija ostalih torpeda na podmornici.

''Ovo je puno veća dubina, a moramo znati kako ronioci mogu roniti i nešto raditi pod morem do negdje 400 metara dubine. Ovo je duplo više. To je i granična dubina ove podmornice, koja ima radnu dubinu od 350 metara, sigurnosnu dubinu još toliko, znači negdje oko 700 metara. Dubina od 800, 900 metara je krajnja dubina na kojoj bi trebala ostati očuvana, njezin trup'', objašnjava.

Američka privatna kompanija Ocean Infinity koju je unajmila argentinska vlada, od rujna je vodila potragu za ovom podmornicom jer argentinska mornarica ne posjeduje nužnu opremu. Krajem 2017. i početkom 2018. brodovi, zrakoplovi i daljinski upravljane mini podmornice iz 13 zemalja uzalud su pokušavale locirati podmornicu.

Dana njezina potonuća prije prekida komunikacije, zapovjednik podmornice je javio da postoji problem sa baterijom, što po njegovoj ocjeni nije bila veća smetnja nastavku puta prema bazi Mar del Plati, luci na Atlantiku oko 400 km udaljenoj od Buenos Airesa, a nekoliko sati nakon toga iz tog područja gdje su ju posljednji put vidjeli detektirana je eksplozija.

''Najvjerojatnije je uzrok njezine havarije nešto unutra nje, posebno zato što su nekoliko sati prije potonuća javili da imaju problema sa baterijom. Ona je po svojoj veličini najvjerojatnije imala bateriju od 500 tona. Bila je stara oko 28 godina, pred krajem svog radnog vijeka, i tu se sad postavlja pitanje njezina održavanja, servisa i remonta. Koliko redovito se njime bavilo'', zaključuje Vađunec.