Golem je to i nezapamćen skandal u Katoličkoj crkvi. Prebendari, svećenici koji su upravljali crkvenim dobrima, smijenjeni su kad je otkriven niz njihovih sumnjivih veza s osobama pod istragama ili optuženicima. U središtu skandala je monsinjor Mijo Gabrić. Njega je kardinal Josip Bozanić prozvao glavnim krivcem za činjenicu da je iz Crkve isparilo golemih 384 milijuna kuna! Sudeći po pismu glavnog tajnika prebendara Zvonimira Kurečića, čini se da je Gabrić skriveni vlasnik tvrtki koje su dijelom preuzele crkvenu imovinu.

Jedan od primjera je zemljište na Plitvicama, na kojemu je Gabrić sagradio apartmane i otvorio kuće za odmor iako Kurečić sumnja da je sve plaćeno crkvenim novcem. Tim aparmanima upravlja tvrtka Exportdrvo projekti, kojima je od kraja prošle godine suvlasnik Renato Išpan, bivši specijalac i suvlasnik kladionice PSK. Oni su preuzeli i propali trgovački centar Cascade te tamo otvorili hotel. A formalni, istureni vlasnik Exportdrva projekata je Tomislav Marinov.

Pregled tjedna Crkva u Plenkijevoj Hrvatskoj: Troše kao milijarderi

On, iako je formalno vlasnik nekoliko tvrtki, živi sa suprugom i djecom u nevelikom puničinu stanu. Gabrić ima punomoć da upravlja svim tvrtkama kojima je vlasnik Marinov, pa se čini da je on pravi vlasnik propalog trgovačkog centra pretvorenog u hotel, apartmana na Plitvicama i poslovnog prostora. Tajnik prebendara Kurečić je napisao da je "Gabrić potpisivao ugovore sam sa sobom", opisujući prodaju centra Cascade, sagrađena na crkvenoj imovini.

Zna se odavno da je surađivao i s osuđenim generalom Vladimirom Zagorcem, ali i Miroslavom Kutlom. Cijeli skandal je pokrenula tužba odvjetničkog ureda Budimir&Meter, kojima je Gabrić ostao dužan 6,5 milijuna kuna za usluge. I odvjetnici i Gabrić su se optuživali za reketarenje, a sve je završilo izvansudskom nagodbom.

Prema Gabrićevim navodima, Crkva je umalo ostala bez centra Cascade u zagrebačkoj Tkalčićevoj ulici, koji je gradio general Vladimir Zagorac. Centar je, inače, propao još 2011. godine. Prodan je tek iz 15. pokušaja na javnoj dražbi, za 22 milijuna kuna 2014. godine. Pretpostavlja se da je kompleksna vlasnička struktura centra površine veće od 16.000 četvornih metara bila odgovorna za tako dugotrajan proces prodaje.

Naime, investitor je bila tvrtka Molteh, generala Vladimira Zagorca, građen je na crkvenom zemljištu, a Crkva je investitoru dala pravo građenja na 99 godina. Tvrtka Illuminatio, koja je osnovala luksuzni Cascade centar, završila je u stečaju zbog nepodmirenih obveza od milijun kuna, a do njega je došlo jer Illuminatio nije mogao plaćati dospjele obveze koje nije podmirivalo više od 40 trgovina u centru zbog lošeg prometa.

Ako je Gabrić pravi vlasnik tvrtke koja je u konačnici preuzela Cascade i pretvorila ga u hotel, pitanje je odakle je skupio 22 milijuna kuna? Taj odgovor treba dati istraga koju je DORH, neslužbeno saznajemo, pokrenuo još prije dvije godine, ali zasad nema nikakvih rezultata. Prije poslovanja s nekretninama Gabrić je bio poznat po tome što je među prvima svjedočio o ukazanjima Gospe u Međugorju.


"Mnogo je vremena proteklo, punih 30 godina, otkad su vidioci u Međugorju uzburkali javnost rekavši da vide Gospu. Bio sam prvi novinar koji je o tome opširnije i pozitivno izvijestio. Mnogo mi je detalja iz sjećanja izblijedjelo, osobito datumi, ali su mi u pamćenju ostale neke ključne činjenice. Te činjenice, koje su na prvi pogled sitnice, meni su bitne za razumijevanje povijesnih dimenzija Međugorskih ukazanja", napisao je Gabrić u fotomonografiji "Međugorje a.d. 1981.".

Blago na zemlji 50 milijuna eura: Je li monsinjor Gabrić imao paravan?

U to vrijeme je Gabrić radio kao reporter Glasa Koncila i često išao po terenu, pa je bio i među prvim svjedocima, a vjerojatno i prvi novinar koji je razgovarao s djecom koja su tvrdila da su vidjela Gospu. 

"Kad sam, na vijest o viđenjima, dojurio u Međugorje i javio se župniku fra Jozi, on me čudno upitao: Zašto sam došao i zar ja vjerujem u te dječje gluposti. Rekao sam mu da to gledam novinarski i eshatološki: Ako to što djeca tvrde smeta komunizmu i borbenim ateistima, a komunisti imaju dobar nos, onda u dječjim tvrdnjama ima Božjeg prsta. Fra Jozo se nasmijao i rekao: Dobro, možda imaš pravo, pustit ću djecu pa neka se stvar sama iskristalizira", piše Gabrić.

Prije zaređenja Gabrić je bio poznat po sviranju u bendu čije ploče je objavljivao Jugoton, a Glas Koncila ih je prodavao po crkvama. Kako je Ilko Čulić pisao u Expressu, sastav Žeteoci došao je sa zagrebačkog Katoličkog bogoslovnog fakulteta, a njegov album "To nije tajna" Jugoton je otisnuo za Glas Koncila, koji je ploču prodavao u crkvama.

Studenti teologije, Mijo Gabrić, Mato Dukić, Josip Pustički i Mijo Bergovec, koji je poslije prešao na medicinu i specijalizirao se u kardiologiji, svirali su zajedno od jeseni 1966. godine pod imenom Bijeli kolari. Nije poznato što je zagrebački kardinal Franjo Šeper mislio o Beatlesima i drugim bjelosvjetskim električarima, ali njihov potencijal je itekako razumio.

Kad su Bijeli kolari postali Žeteoci, od kardinala Šepera dobili su električnu gitaru, koja je sasvim odgovarala preporukama Drugog vatikanskog sabora za otvaranje Crkve prema modernom društvu (aggiornamento).

Zagrebački električari u haljama predstavili su se najširoj javnosti već 1967. godine gostovanjem u emisiji beogradske televizije "Koncert za ludi mladi svet" što znači da su bili jedan od prvih zapaženih kršćanskih beat ili rock sastava u Europi, ako ne i u svijetu. Gitare su svirali Mato Dukić i Valent Bogadi, koji je zamijenio Josipa Pustičkog, na orguljama je bio Mijo Bergovec, neformalni vođa grupe Mijo Gabrić sjeo je za bubnjeve, a produkciju albuma "To nije tajna" potpisao je Jugotonov urednik Pero Gotovac.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Zbog velikog interesa dogovoren je i nastup u Studentskom centru, koji je u zadnji čas bio zabranjen. Nezadovoljnu publiku morala je smirivati milicija. Gostovali su u Austriji, Italiji, Švicarskoj, Americi i Kanadi, dok im je kardinal Šeper dogovorio svirku za Papu. U nekoliko mjeseci prodana je početna naklada od 10.000 primjeraka, pa je Glas Koncila od Jugotona naručio drugo, zatim i treće izdanje albuma, svako s drugačijim omotom.

Prije odlaska na svećeničke dužnosti, dvije godine poslije nastupnog albuma, Žeteoci su objavili singl s pjesmom Arsena Dedića "Majka Marija". Iz Gabrićeve je biografije slabije poznat detalj da je on bio zakonski skrbnik Marku Rakaru, blogeru i aktivistu, nekoć angažiranom u timu Ive Josipovića.

Umiješao se Vatikan Mijo Gabrić: Sve afere alfe i omege crkvenih nekretnina

"Marko i njegov brat su mi kao sinovi. Nije baš tako neuobičajeno da svećenik postane skrbnik djeci. Znam jednoga u Bosni koji je tako imao čak 17-ero djece. Ponosan sam kako sam ga odgojio i uvijek ponavljam da sam od njega i njegova brata mnogo više dobio nego što sam im dao", rekao je Gabrić za Globus u travnju 2010. godine.

Monsinjor Mijo Gabrić u svojoj je poduzetničkoj karijeri imao doticaje s nizom kontroverznih poduzetnika. Tako je još 90-ih započeo suradnju s tajkunom Miroslavom Kutlom i bio je čest gost njegovih zrakoplova. Kutlina Globus grupa imala je dvije letjelice – isprva 20 godina stari dvomotorac, a potom novu Cessnu, koju je koristilo i plaćalo pet banaka.

Prema dokumentaciji koju smo dobili na uvid, Gabrić se na desetke puta vozio Kutlinim zrakoplovom, pa je tako u travnja 1995. godine letio za Ženevu, a u Eindhoven je letio barem dvaput, u svibnju i lipnju 1995. godine. Svaki put s njim je u društvu bio Kutle, ali i još neki pripadnici tadašnje društvene elite.

Kutlinim se zrakoplovom koristilo šaroliko društvo - Ivica Todorić (svibanj 1995., let Zagreb - Split - Zagreb), Ivić Pašalić (Zagreb - Split, ožujak 1997.), Miroslav i Stjepan Tuđman (Zagreb - Split - Brač, Zagreb, travanj 1995.), pa Marin Črnja, Milan Kovač, Ivica Nuić, Nikola Lisičar, kao i vlasnik splitske pivovare, princ Luitpold Bavarski. Jednom su prilikom, u travnju 1995, godine, za Split trebali letjeti Prlić, Kutle i Kordić, ali je kod Karlovca avionu eksplodirao motor pa su se morali vratiti u Zagreb s jednim motorom!

Nakon 2000. godine i dolaska koalicije premijera Ivice Račana na vlast, Kutle je uhićen. Kad je u prosincu 2004. godine pušten iz pritvora u Remetincu, vratio se biznisu, ali ne više javno, nego preko svojih jataka, tako da njegova imena više nije bilo u sudskom registru.

Kutle je tad našao novi prostor za svoju središnjicu, i to u kuriji Gugler na adresi Kaptol 21, a možemo samo pretpostaviti tko mu je bio veza s Kaptolom, jer Mijo Gabrić o tome ne smije pričati. 
U kuriji Gugler je između 2004. i 2008. godine bilo sjedište niza Kutlinih tvrtki: In vino veritas, Lokacija, Cepelin upravljanje, T. M. Savjetovanje, Jaruščica, Lokacija, Novi bumerang, Gallina... Neke od njih su povezane i s uništavanjem tvornice Kamensko.

Crkva na Savici "Jer Bog želi betonsku crkvu usred parka!"

Prema nekim izvorima, Mijo Gabrić je godinama zastupao irsku tvrtku Donard International Limited, u njihovo je ime osnovao tvrtku Koncil, koja je 1999. godine prodana zagrebačkoj Megalink grupi. Vlasnik Megalinka Željko Petrović nedugo potom bio je osumnjičen za krađu ortačkog ugovora Dubrovačke banke iz sefa javne bilježnice Ankice Hukelj.

Događaj se zbio u veljači 1998. godine, no prepoznavanje je uslijedilo tek u lipnju 2000. godine i nije uspjelo – osim toga, fotografija jednog od dvojice osumnjičenika objavljena je u Slobodnoj Dalmaciji, čime je prepoznavanje kompromitirano. Petrović je bio umiješan i u aferu Grupo, a kraće je vrijeme sjedio i u NO-u varaždinskog Plurisa, s kojim je preko Fima grupe navodno bio povezan i Miroslav Kutle.

Zanimljiva je i s Gabrićem povezana spomenuta tvrtka Exportdrvo projekti, registrirana na adresi Nova ves 3. Na toj su adresi prijavljene još neke tvrtke povezane s Gabrićem (Prebendarska zaklada, Museum antemurale). Osnivač te tvrtke bilo je zagrebačko Exportdrvo, tvrtka koju je Kutle preuzeo još devedesetih.

O vezama s raznim kontroverznim likovima s monsinjorom smo razgovarali neposredno prije nego što je izbila nekretninska afera, nakon koje je dobio višegodišnju zabranu komuniciranja s medijima. Tad nam je lakonski odgovorio: "Pa gdje bi grešnici dolazili ako ne svećeniku!". Rekao nam je da pozna sve tajkune iz devedesetih i da smatra kako nitko nije kriv dok nije osuđen. "Tko god me zamolio za pomoć, ja sam mu pomogao", rekao je Gabrić. 
Nažalost, nakon izbijanja afere više nije moguće doći do njega.

Od osobe bliske Gabriću čuli smo samo da "Exportdrvo projekti i Exportdrvo nisu povezane osobe" i da tu nema povezanosti s Kutlom, "osim što se tvrtka zove slično nekoj tvrtki u kojoj je Kutle imao nešto". Što se iznajmljivanja kurije tiče, naš izvor napominje kako "prebendari nemaju nikakve ingerencije nad Kaptolom. Ako je Kutle unajmio nešto na Kaptolu, onda je to dogovarao s kanonikom koji je upravljao tom kurijom".

A na pitanja o tvrtki Koncil, koja je prodana Željku Petroviću, umiješanom u aferu Grupo, sugovornik kaže da je ta tvrtka bila u vlasništvu Glasa Koncila.
"Mijo nije bio tamo odgovorna osoba, tako da sasvim sigurno nije on prodao ništa", kaže naš sugovornik. U tiskovnom uredu Zagrebačke nadbiskupije nismo uspjeli dobiti odgovor na pitanje tko je odlučio Kutli iznajmiti kuriju Gugler te je li istina da je Kutle ostao dužan novce za najamninu. Također nismo uspjeli saznati jesu li odgovorne osobe u Crkvi znale da kaptolsku kuriju unajmljuje osoba kojoj se u to doba - u nizu procesa - sudilo zbog gospodarskog kriminala.