Golem je to i nezapamćen skandal u Katoličkoj crkvi. Prebendari, svećenici koji su upravljali crkvenim dobrima, smijenjeni su kad je otkriven niz njihovih sumnjivih veza s osobama pod istragama ili optuženicima. U središtu skandala je monsinjor Mijo Gabrić. Njega je kardinal Josip Bozanić prozvao glavnim krivcem za činjenicu da je iz Crkve isparilo golemih 384 milijuna kuna! Sudeći po pismu glavnog tajnika prebendara Zvonimira Kurečića, čini se da je Gabrić skriveni vlasnik tvrtki koje su dijelom preuzele crkvenu imovinu.
Jedan od primjera je zemljište na Plitvicama, na kojemu je Gabrić sagradio apartmane i otvorio kuće za odmor iako Kurečić sumnja da je sve plaćeno crkvenim novcem. Tim aparmanima upravlja tvrtka Exportdrvo projekti, kojima je od kraja prošle godine suvlasnik Renato Išpan, bivši specijalac i suvlasnik kladionice PSK. Oni su preuzeli i propali trgovački centar Cascade te tamo otvorili hotel. A formalni, istureni vlasnik Exportdrva projekata je Tomislav Marinov.
On, iako je formalno vlasnik nekoliko tvrtki, živi sa suprugom i djecom u nevelikom puničinu stanu. Gabrić ima punomoć da upravlja svim tvrtkama kojima je vlasnik Marinov, pa se čini da je on pravi vlasnik propalog trgovačkog centra pretvorenog u hotel, apartmana na Plitvicama i poslovnog prostora. Tajnik prebendara Kurečić je napisao da je "Gabrić potpisivao ugovore sam sa sobom", opisujući prodaju centra Cascade, sagrađena na crkvenoj imovini.
Zna se odavno da je surađivao i s osuđenim generalom Vladimirom Zagorcem, ali i Miroslavom Kutlom. Cijeli skandal je pokrenula tužba odvjetničkog ureda Budimir&Meter, kojima je Gabrić ostao dužan 6,5 milijuna kuna za usluge. I odvjetnici i Gabrić su se optuživali za reketarenje, a sve je završilo izvansudskom nagodbom.
Prema Gabrićevim navodima, Crkva je umalo ostala bez centra Cascade u zagrebačkoj Tkalčićevoj ulici, koji je gradio general Vladimir Zagorac. Centar je, inače, propao još 2011. godine. Prodan je tek iz 15. pokušaja na javnoj dražbi, za 22 milijuna kuna 2014. godine. Pretpostavlja se da je kompleksna vlasnička struktura centra površine veće od 16.000 četvornih metara bila odgovorna za tako dugotrajan proces prodaje.
Naime, investitor je bila tvrtka Molteh, generala Vladimira Zagorca, građen je na crkvenom zemljištu, a Crkva je investitoru dala pravo građenja na 99 godina. Tvrtka Illuminatio, koja je osnovala luksuzni Cascade centar, završila je u stečaju zbog nepodmirenih obveza od milijun kuna, a do njega je došlo jer Illuminatio nije mogao plaćati dospjele obveze koje nije podmirivalo više od 40 trgovina u centru zbog lošeg prometa.
Ako je Gabrić pravi vlasnik tvrtke koja je u konačnici preuzela Cascade i pretvorila ga u hotel, pitanje je odakle je skupio 22 milijuna kuna? Taj odgovor treba dati istraga koju je DORH, neslužbeno saznajemo, pokrenuo još prije dvije godine, ali zasad nema nikakvih rezultata. Prije poslovanja s nekretninama Gabrić je bio poznat po tome što je među prvima svjedočio o ukazanjima Gospe u Međugorju.
"Mnogo je vremena proteklo, punih 30 godina, otkad su vidioci u Međugorju uzburkali javnost rekavši da vide Gospu. Bio sam prvi novinar koji je o tome opširnije i pozitivno izvijestio. Mnogo mi je detalja iz sjećanja izblijedjelo, osobito datumi, ali su mi u pamćenju ostale neke ključne činjenice. Te činjenice, koje su na prvi pogled sitnice, meni su bitne za razumijevanje povijesnih dimenzija Međugorskih ukazanja", napisao je Gabrić u fotomonografiji "Međugorje a.d. 1981.".
U to vrijeme je Gabrić radio kao reporter Glasa Koncila i često išao po terenu, pa je bio i među prvim svjedocima, a vjerojatno i prvi novinar koji je razgovarao s djecom koja su tvrdila da su vidjela Gospu.
"Kad sam, na vijest o viđenjima, dojurio u Međugorje i javio se župniku fra Jozi, on me čudno upitao: Zašto sam došao i zar ja vjerujem u te dječje gluposti. Rekao sam mu da to gledam novinarski i eshatološki: Ako to što djeca tvrde smeta komunizmu i borbenim ateistima, a komunisti imaju dobar nos, onda u dječjim tvrdnjama ima Božjeg prsta. Fra Jozo se nasmijao i rekao: Dobro, možda imaš pravo, pustit ću djecu pa neka se stvar sama iskristalizira", piše Gabrić.
Prije zaređenja Gabrić je bio poznat po sviranju u bendu čije ploče je objavljivao Jugoton, a Glas Koncila ih je prodavao po crkvama. Kako je Ilko Čulić pisao u Expressu, sastav Žeteoci došao je sa zagrebačkog Katoličkog bogoslovnog fakulteta, a njegov album "To nije tajna" Jugoton je otisnuo za Glas Koncila, koji je ploču prodavao u crkvama.
Studenti teologije, Mijo Gabrić, Mato Dukić, Josip Pustički i Mijo Bergovec, koji je poslije prešao na medicinu i specijalizirao se u kardiologiji, svirali su zajedno od jeseni 1966. godine pod imenom Bijeli kolari. Nije poznato što je zagrebački kardinal Franjo Šeper mislio o Beatlesima i drugim bjelosvjetskim električarima, ali njihov potencijal je itekako razumio.
Kad su Bijeli kolari postali Žeteoci, od kardinala Šepera dobili su električnu gitaru, koja je sasvim odgovarala preporukama Drugog vatikanskog sabora za otvaranje Crkve prema modernom društvu (aggiornamento).
Zagrebački električari u haljama predstavili su se najširoj javnosti već 1967. godine gostovanjem u emisiji beogradske televizije "Koncert za ludi mladi svet" što znači da su bili jedan od prvih zapaženih kršćanskih beat ili rock sastava u Europi, ako ne i u svijetu. Gitare su svirali Mato Dukić i Valent Bogadi, koji je zamijenio Josipa Pustičkog, na orguljama je bio Mijo Bergovec, neformalni vođa grupe Mijo Gabrić sjeo je za bubnjeve, a produkciju albuma "To nije tajna" potpisao je Jugotonov urednik Pero Gotovac.
Nastavak na sljedećoj stranici...
