Prebendari, svećenici kojima je povjerena dužnost brige za crkvene posjede, upravo su se našli u ogromnom skandalu. Kako donosi Nacional, smijenjen je cijeli prebendarski zbor, a naročito oštro je kažnjen Mijo Gabrić, jedan od najmoćnijih crkvenih velikodostojnika.
"Nažalost moram priznati, a što će najvjerojatnije utvrditi i Komisija koja istražuje moj slučaj, da sam za vrijeme vršenja službe dekana Zbora prebendara teško prekršio kanonske odredbe o vremenitim crkvenim dobrima. Doista, kao dekan Zbora sam dopustio i potpisao ugovore, tj. omogućio sam hipoteke na imovini Zbora prebendara kako bi investitori podigli kredite. Takvim poduzetim radnjama, osobito odobrenjem hipoteka, pridonio sam otuđenju i umanjenju vlasništva Zbora prebendara. O ovim mojim poduzetim radnjama na sjednicama Zbora prebendara informirao sam ostale članove Zbora prebendara", kazao je Gabrić, donosi Nacional.
Dok je Gabrić imao zapaženu karijeru unutar crkvenih struktura čak i prije nego je ušao među elitu odgovornu za crkvenu imovinu, njegovim imenovanjem u zbor prebendara 2010. godine, počinje i njegovo, navodno, financijsko napredovanje.
Iz vremena dok je on bio glavni i odgovorni za crkvene nekretnine ostat će upamćena velika afera oko tužbi i optužbi između crkve i odvjetničkog ureda Budimir & Meter gdje su odvjetnici potraživali oko šest i pol milijuna kuna od crkve, a Gabrić ga je optužio da Budimir, pa gotovo, reketari crkvu.
Prema Gabrićevim navodima, crkva je umalo ostala bez centra Cascade u zagrebačkoj Tkalčićevoj ulici, koji je gradio general Vladimir Zagorac. Centar je, inače, propao još 2011. godine zbog dugova većinskog vlasnika tvrtke Illuminatio. Prodan je tek iz 15. pokušaja javne dražbe nakon za 22 milijuna kuna 2014. godine. Pretpostavlja se da je kompleksna vlasnička struktura centra površine veće od 16.000 četvornih metara bila odgovorna za tako dugotrajan proces prodaje. Naime, investitor je bila tvrtka Molteh, generala Vladimira Zagorca, građen je na crkvenom zemljištu, koja je investitoru dala pravo građenja na 99 godina. Tvrtka Illuminatio, koji je pak osnovala luksuzni Cascade centar, završila je u stečaju zbog nepodmirenih obveza od milijun kuna, a do njega je došlo jer Illuminatio nije mogao plaćati dospjele obveze koje nije podmirivalo više od 40 trgovina u centru zbog lošeg prometa, opisao je Večernji prije nekoliko godina.
Prije poslovanja s nekretninama, Gabrić je bio poznat po tome što je među prvima svjedočio viđenjima Gospe u Međugorju.
"Mnogo je vremena proteklo, punih 30 godina, od kada su vidioci u Međugorju uzburkali javnost rekavši da vide Gospu. Bio sam prvi novinar koji je o tome opširnije i pozitivno izvijestio. Mnogo mi je detalja iz sjećanja izblijedjelo, osobito datumi, ali su mi u pamćenju ostale neke ključne činjenice. Te činjenice, koje su na prvi pogled sitnice, meni su bitne za razumijevanje povijesnih dimenzija Međugorskih ukazanja", napisao je Gabrić u fotomonografiji “Međugorje a.d. 1981.”.
U to vrijeme je Gabrić radio kao reporter Glasa Koncila i često je išao po terenu pa je bio i među prvim svjedocima, a vjerojatno i prvi novinar, koji je razgovarao s djecom koja su ustvrdila da su vidjela Gospu.
"Kad sam, na vijest o viđenjima, dojurio u Međugorje i javio se župniku fra Jozi, on me čudno upitao: zašto sam došao i zar ja vjerujem u te dječje gluposti. Rekao sam mu da to gledam novinarski i eshatološki: Ako to što djeca tvrde smeta komunizmu i borbenim ateistima, a komunisti imaju dobar nos, onda u dječjim tvrdnjama ima Božjeg prsta. Fra Jozo se nasmijao i rekao: ‘Dobro, možda imaš pravo, pustit ću djecu pa neka se stvar sama iskristalizira’", piše dalje Gabrić.
Prije zaređenja, Gabrić je bio poznat po sviranju u bendu čije ploče je tiskao Jugoton, a Glas Koncila ih je prodavao po crkvama. Kako je Ilko Čilić pisao u Expressu, sastav Žeteoci došao je sa zagrebačkog Katoličkog bogoslovnog fakulteta, a njegov album “To nije tajna” Jugoton je otisnuo za Glas Koncila, koji je ploču prodavao u crkvama. Studenti teologije, Mijo Gabrić, Mato Dukić, Josip Pustički i Mijo Bergovec, koji je poslije prešao na medicinu i specijalizirao se u kardiologiji, svirali su zajedno od jeseni 1966. pod imenom Bijeli kolari. Nije poznato što je zagrebački kardinal Franjo Šeper mislio o Beatlesima i drugim bjelosvjetskim električarima, ali njihov potencijal je itekako razumio. Kad su Bijeli kolari postali Žeteoci, od kardinala Šepera dobili su električnu gitaru, koja je sasvim odgovarala preporukama Drugog vatikanskog sabora za otvaranje Crkve prema modernom društvu (aggiornamento).
Zagrebački električari u haljama predstavili su se najširoj javnosti već 1967. gostovanjem u emisiji beogradske televizije “Koncert za ludi mladi svet” što znači da su bili jedan od prvih zapaženih kršćanskih beat ili rock sastava u Europi, ako ne i u svijetu. Gitare su svirali Mato Dukić i Valent Bogadi, koji je zamijenio Josipa Pustičkog, na orguljama je bio Mijo Bergovec, neformalni vođa grupe Mijo Gabrić sjeo je za bubnjeve, a produkciju albuma “To nije tajna” potpisao je Jugotonov urednik Pero Gotovac.
Materijal snimljen uživo u studiju otkrivao je glazbene utjecaje popularnih engleskih bendova poput The Animalsa, no najvažniji uzor bio je francuski katolički šansonijer Aime Duval, pa su se na ploči našla četiri prepjeva njegovih duhovnih pjesama. Koncertna promocija održana je u veljači 1969. u dvorani Istra. Zbog velikog interesa ubrzo je dogovoren i nastup u Studentskom centru, koji je u zadnji čas bio zabranjen. Nezadovoljnu publiku morala je smirivati milicija, a Žeteoci su tjedan dana kasnije ipak zasvirali u SC-u. Potom su gostovali u Austriji, Italiji, Švicarskoj, Americi i Kanadi, dok im je kardinal Šeper dogovorio svirku za Papu. U nekoliko mjeseci prodana je početna naklada od 10.000 primjeraka, pa je Glas Koncila od Jugotona naručio drugo, zatim i treće izdanje albuma, svako s drugačijim omotom. Prije odlaska na svećeničke dužnosti, dvije godine poslije nastupnog albuma Žeteoci su objavili singl s pjesmom Arsena Dedića “Majka Marija”.
Posebna je zanimljivost da je Gabrić bio zakonski skrbnik Marku Rakaru, poznatom po objavi registra javne nabave kojim je otkrio načine na koje se troše milijarde kuna državnog novca.
“Marko i njegov brat su mi kao sinovi. Nije baš tako neuobičajeno da svećenik postane skrbnik djeci. Znam jednoga u Bosni koji je tako imao čak 17-ero djece. Ponosan sam kako sam ga odgojio i uvijek ponavljam da sam od njega i njegova brata mnogo više dobio nego što sam im dao. Oduvijek je bio natprosječno inteligentan pa sam ga vodio kod psihijatrice koja je potvrdila da je na granici genijalnosti”, rekao je Gabrić za Globus u travnju 2010. godine.
