Slavko Ćuruvija simbol je brutalnosti Miloševićevog režima. Mučki smaknuti utjecajni novinar i izdavač Dnevnog telegrafa i tjednika Evropljanin aktivno se suprotstavljao Miloševićevoj vladavini. Ubijen je rafalima iz 'Škorpiona' na pravoslavni Uskrs prije 20 godina u jeku zračnih napada snaga NATO-a na Srbiju. Dvojica muškaraca sasula su mu 17 metaka u leđa i jedan, 'trofejni', u glavu. To se zbilo nadomak njegovog doma u Svetogorskoj ulici u Beogradu, u prolazu ispred broja 35.

S njim je bila i njegova supruga Branka Prpa. Nju su ubojice drškom pištolja udarile i onesvijestile.  Njih dvoje su neposredno prije napada bili na ručku s prijateljima.

Ministarstvo unutarnjih poslova izdalo je nakon likvidacije priopćenje da je Ćuruvija "lišen života iz vatrenog oružja, od strane nepoznatih izvršitelja i da radnici Sekretarijata u Beogradu intenzivno tragaju za počiniteljima ovog krivičnog dela". 

Nije oprostio Zločini Slobine obitelji: Zbog pisma završio u živom vapnu

Tadašnji dnevni listovi prenijeli su svjedočenje očevidaca da su "na njega pucala dvojica napadača obučena u crno i s crnim kapama s prorezima za oči na glavama. Čula su se tri-četiri hica, a onda su iz haustora izletjela dvojica i u punom trku otišla niz ulicu ka Takovskoj".

Pred Specijalnim vijećem za organizirani kriminal Višeg suda u Beogradu u petak su izrečene pravomoćne presude za njegovo ubojstvo.

Suđenje za ubojstvo počelo je 17 godina prekasno, tek u lipnju 2015. godine. A sada, gotovo 20 godina poslije ubojstva Ćuruvijinog ubojstva pred Specijalnim sudom u Beogradu napokon su izrečene presude optuženima.

Tužilaštvo za organizirani kriminal još je krajem siječnja predložilo sudu da na maksimalne kazne zatvora od po 40 godina osudi četvoricu nekadašnjih pripadnika Resora državne bezbednosti (RDB), optuženih za ubojstvo Ćuruvije 11. travnja 1999. godine.

Optuženi su nekadašnji šef Resora državne bezbednosti (RDB) Radomir Marković, kao nalogodavac ubojstva, tadašnji šef beogradskog centra RDB-a Milan Radonjić i pripadnik toga centra Ratko Romić, kao i Miroslav Kurak, kome se zbog bijega sudilo u odsustvu.

Marković i Radonjić su dobili po 30 godina, a Romić i Kurak po 20 godina zatvora.

Zamjenik tužitelja rekao je da su tijekom suđenja potvrđeni navodi iz optužnice da su Marković, Radonjić, Kurak i Romić po nalogu iz vrha vlasti, organizirali i izvršili ubojstvo novinara. Kako je naveo, Ćuruviju je vlast vidjela kao mogućeg ozbiljnog političkog protivnika.

Podsjetio je tada da je služba naređenja dobivala od vrha vlasti, posebno kada su na njeno čelo postavljeni ljudi od povjerenja tadašnjeg predsjednika Slobodana Miloševića i njegove supruge Mirjane Marković.

A ona je samo desetak dana prije nego što će Ćuruviju ubiti, na sjednici Direkcije Jugoslavenske ljevice (JUL), optužila ga da je izazvao bombardiranje Jugoslavije i rekla da će mu narod suditi.

Slavko Ćuruvija je rođen u Zagrebu 1949. godine. Diplomirao je političke znanosti na beogradskome sveučilištu 1978. Krajem 80-ih pisao je u listu Borba komentare i reportaže s Kosova i Metohije. Bio je jedan od rijetkih novinara kojem je omogućeno biti neposredno uz Slobodana Miloševića tijekom njegova posjeta Kosovu Polju, 24. travnja 1987. godine. Bio je dopisnik i suradnik više medija, a surađivao je i s nekim europskim listovima.

U „Borbi“ je ostao do 1994. kada je država preuzela kontrolu nad listom, nakon čega je napustio novine. Zajedno s Momčilom Đorgovićem 1994. osnivao je list „Nedeljni telegraf“, prvi srpski privatni tjednik. Dvije godine poslije osnovali su „Dnevni telegraf“ (DT), prvi privatni dnevni list u Srbiji, a 1998. godine magazin „Evropljanin“.

Režim Slobodana Miloševića je Slavka Ćuruviju, borca za demokraciju, ljudska prava i slobodno novinarstvo, označio kao 'državnog neprijatelja'. Supružnici Milošević počeli su otvoren progon protiv njega.

- U spisima predmeta postoje dokazi, a i u javnosti se sve o tome zna, što su sve radili Slavku Ćuruviji dirigirani državni mediji, ali i dirigirani sudovi, koji su, primjenjujući nakaradni i retrogradni Zakon o informiranju, ekonomski uništavali Slavka Ćuruviju, izricane su mu drakonske kazne, čak i retroaktivno, plijenili njegovu i imovinu njegovih suradnika. Međutim, kako je Slavko Ćuruvija bio žilav protivnik, nisu ga uspjeli sasvim ekonomski uništiti.

Vidjevši kakvu pogubnu politiku vodi Slobodan Milošević, Slavko Ćuruvija je počeo sve otvorenije i sve snažnije zalagati se za rušenje njegovog režima, govorio je protiv Miloševića u Kongresu SAD-a u prosincu 1998. godine, a u jednom telefonskom razgovoru, koji je bio prisluškivan, povjerio se prijatelju da bi se možda kandidirao za predsjednika Srbije. Osim toga, u posljednjem susretu sa Mirjanom Marković, sa kojom je imao relativno redovnu komunikaciju, optužio je nju i njenog muža za diktaturu, rekavši joj da će oni zbog toga što rade prije ili kasnije visiti na Terazijama - objašnjava Slobodan Ružić za danas.rs.

Na mjestu gdje je ubijen Slavko Ćuruvija u Svetogorskoj ulici postavljena je spomen-ploča. Na njoj stoji:

'Na ovom mestu 11. aprila 1999. godine ubijen je zbog oštre kritičke reči Slavko Ćuruvija, novinar, urednik i vlasnik "Dnevnog telegrafa" i "Evropljanina". U znak sećanja, Nezavisno udruženje novinara Srbije, 11. april 2000.'

U protekle 24 godine u Srbiji je ubijeno troje novinara i  do sada je pokrenut sudski postupak samo za ubojstvo ovog novinara.

Nove generacije Kako su Dodik, Slobo i Karadžić postali uzor teroristima?

Međutim, određeni Ćuruvijini protivnici nisu mu dali mira čak ni u smrti. Tako je u svibnju 2017. godine objavljeno pismo Đorđa Martića, nekadašnjeg urednika Politike ekspres, u kojem je on gotovo se rugao Ćuruvijinom ubojstvu. Naime, Martić je objavio tekst "Ćuruvija dočekao bombe" gdje je autor Miroslav Marković obilato insinuirao da je Ćuruvija zaslužan za NATO-vo bombardiranje Srbije krajem devedesetih. U ovom pismu je pak Martić govorio kako je od Ćuruvije tražio komentar i "dao priliku za demantij netočnih informacija". Kako Ćuruvija nije htio ništa komentirati, Martić je zaključio da je sve to istina. "Pametnom dosta", napisao je Martić u svom pismu. 

Pismo je odmah naišlo na žestoke osude novinarskih udruženja gdje su bili šokirani kako jedan medij, u ovom slučaju Politika, dopušta "osramoćenom bivšem uredniku da se izruguje našem ubijenom kolegi i donosi cinične insinuacije na račun umiješanosti Zorana Đinđića u ubojstvu Slavka Ćuruvije".