Na današnji dan 2003. godine u jami na Fruškoj gori pronađeni su dijelovi odjeće i tenisica Ivana Stambolića, srpskog političara koji je ubijen po narudžbi Slobodana Miloševića. Bila je to samo jedna u nizu smrti koje je Milošević naručivao kako bi se riješio svojih političkih protivnika prije izbora 2000. godine.
Ivan Stambolić nestao je 28. srpnja 2000. godine i za njim se tragalo tri godine i sedam mjeseci. Tog jutra, kao i obično, krenuo je na jogging beogradskim Topčiderom. Konobar iz restorana 'Golf' svako ga je jutro viđao kako trči, pa ga je i tog jutra pozdravio dok je Stambolić zastao ispred ograde da bi predahnuo. Prema njegovom svjedočanstvu, sjeća se da je pored Stambolića prošao u sporoj vožnji bijeli novi kombi marke Volkswagen. I to je bilo sve što se znalo o okolnostima koje su prethodile Stambolićevom nestanku.
Tek 2003. godine istražitelji su objavili da su u jami na Fruškoj gori, 70-ak kilometara od Beograda, pronašli tenisice i čarapu koju je na nozi imao srpski političar. Kasnija istraga pokazala je da je njegovo ubojstvo naručio tadašnji srpski predsjednik, a rekonstruiralo se i ubojstvo i otkrili su se izvršitelji. Za egzekuciju je bio zadužen Milorad Ulemek Legija, nekoć zapovjednik srpskih specijalaca. Oformio je kriminalnu grupu u kojoj su bili pripadnici njegovih postrojbi – Branko Berček, Duško Maričić, Leonid Milivojević, Nenad Bujošević i Nenad Ilić, zajedno sa svjedokom suradnikom Nenadom Šareom, zahvaljujući čijem svjedočenju je rekonstruirano ubojstvo.
Grupa je Stambolića ugurala u kombi i odvela na Frušku goru. Tamo su ga natjerali da klekne pored jame i zatim ga usmrtili metkom u potiljak. a zatim ga zakopali u jamu u koju su izlili živo vapno.
Milošević se tako riješio čovjeka koji ga je uveo u politiku i pomogao mu da postane predsjednik Srbije, ali s kojim se kasnije razišao zbog različitih pogleda na politiku i rat u Jugoslaviji.
Stambolić je uveo Slobodana Miloševića u visoku politiku 1986. godine, pa postao predsjednik Predsjedništva SR Srbije iste godine, a 15-ak godina kasnije to ga je prijateljstvo koštalo života. Ivan Stambolić ubijen je 25. kolovoza 2000. godine na Fruškoj Gori i bačen u jamu sa živim vapnom, a potraga za njim trajala je tri godine, pa se čak i vjerovalo da je u tajnosti napustio zemlju. Nakon što su pronašli njegovo tijelo, potkraj ožujka 2003., provedena je detaljna istraga, a put je preko Jedinice za specijalne operacije i njihovog zapovjednika Milorada Ulemeka Legije, doveo do bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića i njegove supruge Mire Marković. Oboje su zapravo imali motiv da se Stambolića izbriše s lica zemlje iako su Stambolić i Milošević bili prijatelji od studentskih dana.
Obojica su studirali pravo, a u politiku je prvi ušao Stambolić 1982. koji je dvije godine bio predsjednik Gradskog komiteta, pa ga je na tom mjestu 1984. godine naslijedio pet godina mlađi Milošević. Zajedno su radili i u beogradskom poduzeću 'Tehnogas', u kojem je također Stambolića na direktorskom mjestu zamijenio Milošević. Ivan Stambolić i Slobodan Milošević su počeli druženje dok su studirali na Pravnom fakultetu i odatle je krenuo njihov uspon. Najprije je Stambolić od 1982. do 1984. bio predsjednik Gradskog komiteta, a onda Milošević iduće dvije godine. Prije toga, po istom redoslijedu, vladali su beogradskim poduzećem „Tehnogas”. Nakon toga putevi su im se opet spojili kad je Stambolić postao predsjednik privredne komore Beograda, a Milošević direktor Beogradske udružene banke i opet naslijedio Stambolića u komori.
Budući da se Stambolić zalagao za mirno rješenje kosovskog pitanja, dvojica starih drugova krenuli su svatko svojim putem, tim više jer je Miloševićeva struja u tadašnjem Savezu komunista pobijedila. Dogodilo se to na 8. sjednici održanoj 23. i 24. rujna 1987. kad se ohrabren razvojem događaja, Milošević drznuo otvoreno pred kamerama kritizirati svog dosadašnjeg mentora i prijatelja. Od tog trenutka srpski komunisti priklanjaju se nacionalistima u Udruženju književnika Srbije i Srpskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Mnogi se slažu da je upravo ta sjednica bila uvod u raspad Jugoslavije i uzrok krvavog rata koji je slijedio. Nakon smjene Stambolić se potpuno povukao iz javnog života a pola godine kasnije zadesila još jedna obiteljska tragedija. Pod sumnjivim okolnostima u travnju 1988. godine u prometnoj nesreći nedaleko Budve, poginula je njegova 24-godišnja kći Bojana.
Stambolićevo pismo Miloševiću
Godine 1991. Stambolić je napisao pismo Slobodanu Miloševiću u kojem mu je dao do znanja što misli o njemu i njegovoj politici:
"Izolirao si me od svih i svega, računajući i na moje, tebi dobro poznate ljudske osobine. U tri i pol godine zgusnuo si i isprobao sve najcrnje i najgore iz onog vremena na koje se, inače rado i silovito obrušavaš. Varao si ili uništavao ljude, organizacije, pokrete, državu... Prevareni i uništeni postaju tvoje ukleto ogledalo", napisao je Stambolić i opisao kako ga je njegov bivši prijatelj izgnao iz politike svojim govorom na 8. sjednici Centralnog komiteta, piše srpski Blic.
"U azilu šutnje pritiskao me je također osjećaj odgovornosti što sam te sam doveo do pred sama svoja leđa, a u njih si gledao. Samo je trebalo da ti i nož dam. A i njega sam ti dao. Ti ni časa nisi časio. Ponovio si, ne samo u ovoj stvari - lošu stranu srpske povijesti, mislio možda podcjenjivački, da mi Srbi druge povijesti i nemamo. U tvojim novinama Slobodane Miloševiću, ubrzo poslije 8. sjednice pročitah da mi i 'sjeme u korijenu treba satrti'. Osjećaš li barem danas, svu težinu takve 'političke kampanje' koju si birokratski otmjeno nazvao 'diferencijacijom'? Tada sam te, kad su te zle riječi i zli nalozi odlazili na javnu scenu, posljednji put nazvao telefonom. U bijesu, a valjda i strahu, više ne znam što sam ti u slušalicu izgrmio. Znam da si u svoju obranu jedino govorio da to rade drugi i da je štampa slobodna."
"Dosta nam je tvoje antisrpske politike! Ti ne znaš, Slobodane Miloševiću, ni tko su Srbi, ni što je Srbija! Zato Slobodane Miloševiću, otiđi. Povuci se sam, samovoljno, kao što si i sve drugo sam radio. Tvoja ostavka će biti prihvaćena kao čin čovjeka koji je na kraju, ipak shvatio svoju pravu šansu. Duboka zahvalnost naroda na ostavci spasit će te socijalnog i moralnog linča, kojem ste ti i tvoji paževi izložili svoje prethodnike. Drama je velika i kad je junak mali, veličinu drame ne određuje veličina junaka. Odigraj Slobodane Miloševiću i posljednji čin!", napisao je Stambolić početkom rata i zapravo dalekovidno predvidio sudbinu najmračnije ličnosti u novijoj povijesti Srbije.
Idućih 13 godina Stambolić nije uopće sudjelovao ni u političkom ni u društvenom životu Srbije, sve do 2000. godine, kad je postalo jasno da se Miloševićeva era bliži kraju i da će vrlo vjerojatno izgubiti na izborima u rujnu. Jedini kandidat koji je bio sušta suprotnost ratnom huškaču Miloševiću bio je upravo Stambolić. Kad ga je odlučio smaknuti, Milošević je već vjerojatno bio svjestan svog kraja i sigurno se sjetio pisma koje mu je bivši prijatelj poslao devet godina ranije.
