To je ekvivalent opskrbe energijom oko 220 japanskih kućanstava, prema dr. Aliju Altaeeju sa Sveučilišta tehnologije u Sydneyu (UTS), koji se specijalizirao za razvoj alternativnih izvora vode. Iako je to još uvijek tehnologija u nastajanju koja se koristi samo u skromnim razmjerima, ima prednost u odnosu na neke druge obnovljive izvore energije jer je dostupna non-stop, bez obzira na vjetar, vremenske uvjete ili druge uvjete. Oslanja se jednostavno na miješanje slatke i slane vode, tako da protok energije može teći danju i noću, pružajući stalan izvor električne energije.

Što je dakle osmotska energija i može li se koristiti negdje drugdje? Oslanja se jednostavno na miješanje slatke i slane vode, tako da protok energije može teći danju i noću, pružajući stalni izvor električne energije. Osmoza je prirodni proces u kojem voda prelazi preko polupropusne membrane iz manje koncentrirane otopine u koncentriraniju, u pokušaju da se uravnoteži koncentracija na obje strane.

Zamislite šalicu vertikalno podijeljenu tankim, polupropusnim slojem – ako jedna strana sadrži slanu vodu, a druga čistu slatku vodu, voda će teći prema slanoj strani kako bi je razrijedila, jer sama sol ne može proći kroz membranu. Osmotske elektrane koriste isti princip, smještajući slatku i morsku vodu s obje strane posebne membrane, pri čemu je morska voda lagano pod tlakom. Kako voda teče prema slanijoj strani, povećava se volumen otopine pod tlakom, koja se zatim može iskoristiti za proizvodnju energije, piše Guardian. U postrojenju u Fukuoki, slatka voda - ili pročišćena otpadna voda - i morska voda smještaju se s obje strane membrane. Kako se na strani s morskom vodom povećava tlak, a slanost smanjuje, dio vode se usmjerava kroz turbinu koja je spojena na generator, proizvodeći energiju.

Elektrana u Fukuoki druga je takve vrste u svijetu. Prvu je 2023. godine u Mariageru u Danskoj izgradila tvrtka SaltPower, rekla je profesorica Sandra Kentish sa Sveučilišta u Melbourneu. Japanska elektrana veća je od one u Danskoj, prema riječima dr. Altaeeja, iako imaju gotovo isti operativni kapacitet. Demonstracije u pilot-razmjerima održane su i u Norveškoj i Južnoj Koreji. Altaee je rekao da UTS ima vlastiti prototip u Sydneyu, ali je program izgubio na snazi ​​tijekom Covida. Također je pomogao u izgradnji prototipova u Španjolskoj i Kataru. Iako je ideja jednostavna, teško ju je povećati. Kentish je rekla da se puno energije gubi tijekom pumpanja vode u elektranu i tijekom njenog prolaska kroz membrane.

„Iako se energija oslobađa kada se slana voda miješa sa slatkom vodom, puno energije se gubi prilikom pumpanja dvaju tokova u elektranu i zbog gubitka trenja preko membrana. To znači da je neto energija koja se može dobiti mala“, rekla je. No, napredak u tehnologiji membrana i pumpi smanjuje te probleme, rekao je Kentish.

Gradit će ih i u Australiji?

„Također je vrijedno napomenuti da japanski pogon koristi koncentriranu morsku vodu, slanu vodu koja ostaje nakon uklanjanja slatke vode u postrojenju za desalinizaciju, kao sirovinu, što povećava razliku u koncentracijama soli i time dostupnu energiju.“ Kentish i Altaee slažu se da japanska elektrana označava uzbudljiv trenutak za osmotsku energiju, jer nudi daljnji dokaz da se tehnologija može koristiti za proizvodnju energije velikih razmjera.

Altaee je rekao da bi se prototipna elektrana na australskom sveučilištu UTS mogla ponovno pokrenuti ako bi državno financiranje postalo dostupno, što bi povećalo njezin potencijal za implementaciju većih razmjera u Australiji, slično kao i elektrana u Fukuoki. „Imamo slana jezera oko Novog Južnog Walesa i Sydneya koja bi se mogla koristiti kao resurs, a imamo i stručnost za njezinu izgradnju.“