Na brod koji prevozi rasuti teret "Piet" izvukli su ih 29. rujna 2019., dakle tri dana nakon havarije, potpuno iscrpljene. Dmitro Marčenko, Jevgenij Nikolov i Igor Morozov, tri preživjela mornara s Bourbon Rhodea bili su psihički i fizički u očajnom stanju. Ispod narančastih odijela s Bourbonovim znakom tijela su im bila potpuno prekrivena velikim ranama, ogrebotinama i modricama. Prsluci za spašavanje su im se stalno okretali i derali im uši... Jedva su stajali na nogama, 58-godišnji Morozov nije se ni mogao samostalno uspeti uza stube.
Osim splavi s preživjelima, koja je pronađena nekih 40 nautičkih milja od mjesta potonuća i prevrnutog "rescue boata" nekih 70 milja od mjesta potonuća, locirana je još jedna splav za spašavanje, ali prazna.
Preživjeli mornar Morozov: Ja sam agent KGB-a!
Na Pietu filipinski mornari dali su im svakom par kratkih hlača i majicu kratkih rukava. Kapetan je Ukrajinac. Pričaju mu o brodolomu. No zavarivač Igor Morozov je najblaže rečeno u čudnom stanju. Nakon što je više od 20 godina radio u trgovačkoj mornarici, odjednom tvrdi da je - bivši agent KGB-a?!
- Počeo je davati komentare s pozicije teoretičara zavjere - kaže Dmitro za magazin Society. - Bili smo sretni što smo se spasili, ali on je bio uvjeren da će nas francuski vojnici eliminirati. Ja i Jevgenij smo na kraju tu ideju utuvili u svoje glave!
Sutradan nakon što su spašeni, 30. rujna, helikopter Panther francuske mornarice prebacio ih je s MV Piet na Ventôse, francuski vojni brod. Dolaskom na most, dva Ukrajinca su nervozna - što ako je Morozov u pravu? Što ako su ih francuske vlasti žrtvovale u ime nekakvih državnih razloga?
Paranoidna groznica uzrokovana mentalnom iscrpljenošću međutim nestane kad ih na francuskom brodu dočekaju kao heroje. I to s kroasanima! Kad ih prefekt Martinika Franck Robine posjeti na vojnom brodu, shvati što su preživjeli.
- Rekli su nam što su doživjeli, bilo je nezamislivo. Imali su opekline trećeg stupnja. Rekao sam sebi: ‘Nismo mi spasili njih, oni su se spasili'...
U poslijepodnevnim satima 30. rujna, mornarički helikopter izvukao je još dva tijela, locirana uz naftni tanker Navig8 Guard. Zatim četvrto tijelo, sljedeći dan. Dok vreće s mrtvacima nose Ventôseom, emocije i mučnina obuzimaju preživjele s Bourbon Rhodea.
Leševi u frižideru za hranu: 'Svima su ribe unakazile lica'
Četiri tijela ukupno su pronađena, no nagrizli su ih morska voda, sunce i ribe - jedva su identificirali posmrtne ostatke. Bili su to šef palube Frank William Isaacs, glavni inženjer Oleksandr Koršikov te mornari Vjačeslav Korei i Jurij Nazdračov. Tijela preostale sedmorice mornara s Bourbon Rhodea, među kojima je i ono hrvatskoga kapetana Dina Miškića, nikad nisu pronađena.
- Morali smo si postaviti pitanje očuvanja tijela. Kratko traje u tropima - rekao je za Society Jean Hausermann.
Admiral potom naređuje kapetanu broda Ventôse da isprazni hladnjake za skladištenje hrane i tamo smjesti leševe.
- To nije bila laka odluka, znao sam da ograničavam autonomiju broda, ali morali smo to učiniti zbog obitelji i forenzičkih nalaza.
Na brodu Dmitra pitaju želi li sudjelovati u identificiranju tijela.
- Rekao sam sebi da mogu pomoći i pristao.
Prikazane su mu četiri fotografije.
- Vjačeslava, trećeg mehaničara, prepoznao sam po tetovažama, a Francka, bocmana, po crnom prsluku za spašavanje. Ostali... To nije bilo moguće. Svima su ribe unakazile lica - rekao je Dmitro.
Kapetana Miškića i preostale mornare s Bourbon Rhodea tražili su ih još neko vrijeme prije negoli je iznimno skupa potraga, najveća ikad na Atlantiku, morala biti obustavljena.
Trojicu preživjelih fregata odvodi do najbližega kopna, u Fort de France, glavni grad Martinika. Tamo su došli predstavnici Bourbona i trojica mornara odmah su medicinski zbrinuta. No čim su malo došli sebi, nakon tri dana, tražili su od njih da daju izjave u prisutnosti ljudi iz osiguravajuće kuće. Shvatili su, Bourbon se očito htio osigurati da naplati osiguranje za brod koji je vrijedio oko 18 milijuna eura kad je izgrađen u Singapuru 2006. godine. Vrlo brzo trojica preživjelih suočit će se s bešćutnosti korporacije.
Bešćutnost francuske kompanije Bourbon: Familija je čekala poziv...
Kao i obitelj nestalog šibenskog kapetana Dina Miškića. Tijekom potrage, svaki put kad bi stigla vijest da je u Atlantiku pronađeno tijelo drhtao je kraj telefona Dinov otac Mario Miškić.
- Iz tvrtke nam ništa ne govore, više uopće ne zovu - rekao je dva mjeseca nakon havarije razočarani Mario Miškić, koji je danima iščekivao poziv iz Bourbona.
Francuska kompanija sa sjedištem u Marseilleu, najveći brodar na svijetu za asistenciju na naftnim platformama s oko 480 brodova, u tim trenucima već je odlazila k vragu. Bankrotirala je dva mjeseca nakon havarije broda kapetana Dina Miškića s drugom većim od dvije milijarde eura. Preuzeli su je vjerovnici, banke i osiguravajuće kuće - BNP Paribas, Caisse Régionale de Crédit Agricole Mutuel Alpes Provence, Caisse Régionale de Crédit Agricole Mutuel de Paris et d'Ile de France, CM-CIC Investissement SCR, Crédit Lyonnais, Natixis i Société Générale. Bourbon je morao prodati pola svoje flote. Ostalo im je dvjestotinjak brodova.
Kad su se vratili svojim domovima, u Odesu i Kalinjingrad, preživjeli mornari ostali su u potpunom šoku. Kao da nije dovoljno što su se morali nositi s posttraumatskim stresnim poremećajem, ubrzo su shvatili da, prema pravilima i ugovorima njihove kompanije, na nikakvu posebnu odštetu nemaju pravo jer su - preživjeli?! Bourbon im je ponudio jednokratno četiri tisuće eura i to je sve, ali nisu prihvatili.
- Tužit ćemo ih. Do sada nismo dobili nikakve financijske pomoći, osim pet tisuća eura naknade za izgubljene stvari i četiri mjeseca plaćenog bolovanja. 400 eura po mjesecu, sve skupa 6600 eura. Imamo i troškove liječenja nakon havarije koje smo sami platili. Nitko se nije javio da ih pokrije - rekla je šest mjeseci nakon tragedije u razgovoru za 24sata Dmitrova supruga Elena.
Postupak je bio ponižavajući. Lena je morala obilaziti trgovine u Odesi da bi skupila račune za kupnju odjeće svog supruga izgubljene u brodolomu, samo tako im je osiguravajuće društvo htjelo nadoknaditi makar taj mizeran iznos novca. No jednoj u trgovini su je otjerali. Rekli su joj: "Živ je, što još hoćete?’”
- Sud neka odluči koliko će nam isplatiti, ali naši stari životi i muževa karijera su izgubljeni. U kontaktu smo s obiteljima drugih preživjelih i imamo isti sudski plan. Moj muž posjećuje psihijatra i psihologa, svaka dva tjedna. Također, i ja viđam psihijatra dvaput mjesečno. Psihijatar ga može analizirati i prepisati mu lijekove, ali psiholozi nam služe za razgovor o tragediji, kao i za mentalne vježbe. Ne znam koliko će nam vremena trebati za oporavak...
Nakon havarije Bourbon Rhodea, preživjele Ukrajince pomeo je rat
Stvari su međutim postajale još gore. Nakon havarije, došao je rat. Kad je Putin napao, trudna Lena je sa sinom Mišom pobjegla u Moldaviju kod rodbine. Trebalo je neko vrijeme da Dmitro Marčenko na temelju medicinske dokumentacije dobije potvrdu kako nije sposoban za vojsku, samo tako je mogao napustiti zemlju. Lena je nažalost izgubila dijete, a kad joj se on pridružio u Moldaviji zaputili su se u Njemačku. Htjeli su se u Šibeniku naći sa suprugom Dina Miškića, ali ona im je poslala poruku kako se ispričava, ali da su rane još svježe. Danas Ukrajinci žive u Ulmu. Dmitro prima 80-ak eura naknade mjesečno za sva oštećenja koja je pretrpio u havariji Bourbon Rhodea.
- Isprva sam imao napade panike čim bi kišne kapi pale na moju odjeću - rekao je Dmitro Marčenko za francuski magazin Society.
S vremenom su ti trenuci paralizirajućeg straha nestali. Dmitro se čak suočio s korijenima zla i ponovno kročio nogom na brod, ali nije još smogao snage otisnuti se od obale.
- Kapetanova je odluka bila da pokuša 'uzjahati' uragan. Njegova odluka, ali ne i njegova krivnja. Podcijenili smo snagu prirode. To je sve - reći će Marčenko za Society.
Trojica preživjelih dobila su zajedničku tužbu protiv kompaniju na sudu, uspjeli su dokazati da ih je Bourbon poslao na more s brodom koji je bio u katastrofalnom stanju. Nije poznato je li se kolektivnoj tužbi pridružila i obitelj Dina Miškića. Kako je svojedobno izjavio stručnjak za pomorsko pravo Dragan Bolanča za Slobodnu Dalmaciju, obitelj Miškić ima pravo na odštetu.
- Svaki član posade koji je bio na tom brodu, a taj brod očigledno nije bio sposoban za plovidbu, morao je imati ugovor o radu sa svojim poslodavcem. Taj ugovor o radu se poziva na nacionalni kolektivni ugovor vlasnika broda. A, ta oba ugovora (ugovor o radu i kolektivni ugovor) moraju biti u skladu s Konvencijom o radu pomoraca iz 2006. godine - rekao je tad za Slobodnu Dalmaciju prof. dr. sc. Dragan Bolanča s Pravnog fakulteta u Splitu i vodeći hrvatski stručnjak za Pomorsko pravo.
Supruga kapetana Miškića imala je pravo na 120.000 dolara odštete
- U tom kolektivnom ugovoru su odštete propisane po rangu, odnosno zvanju u službi. Tako na primjer za smrt zapovjednika, supruga zapovjednika mora dobiti iznos od 120 tisuća američkih dolara, a svako maloljetno dijete dobiva po 17 tisuća dolara. Supruga prvog časnika palube za slučaj smrti dobiva 80 tisuća dolara, a i njegova maloljetna djeca dobivaju odštetu, ali manju od 17 tisuća dolara, koliko dobivaju djeca zapovjednika.
Trojica preživjelih više nisu u kontaktu. Igrom slučaja - dvojica su Ukrajinci, jedan je Rus. Mornare koji su jedan drugoga čupali iz mora i spašavali usred uragana razdvojio je rat. Dmitro Marčenko i Jevgenij Nikolov nisu više komunicirali sa zavarivačem Igorom Morozovim, Rusom iz Kalinjingrada.
- Neki ljudi u Ukrajini nisu razumjeli zašto sam dva puta spasio Rusa od utapanja - rekao je Marčenko.
Suđenje za havariju Bourbon Rhodea ne samo da nije još ni počelo, a prošlo je pet godina, nego u uredu glavnog državnog odvjetnika u Luksemburgu (brod je plovio pod luksemburškom zastavom) kažu kako čekaju rezultate službene istrage nakon čega će odlučiti hoće li procesuirati kompaniju Bourbon.
Dođe li do suđenja, izvjesno je da će odvjetnici brodarske kuće odluku da pokuša preploviti Atlantik zacrtanom rutom unatoč formiranju uragana Lorenzo pokušati svaliti na kapetana Dina Miškića, no postoji dosta otegotnih okolnosti za Bourbon. Tri živa svjedoka, preživjeli mornari, plus Ruslan Galicki, čovjek koji se u zadnji čas iskrcao s Bourbon Rhodea u Las Palmasu. On je snimio i fotografije broda u katastrofalnom stanju koje će sasvim sigurno poslužiti kao dokaz na sudu, ako do njega dođe.
Ključni svjedok Galicki snimio je fotografije
Galicki je šef palube i nije htio odgovarati za, kako kaže, "užasno stanje otvorenih paluba, ogromna količina hrđe, zakisli ventili balastnog sustava i protupožarni cjevovod, što je jako bitno kod gašenja broda. Trula vitla,.trule cijevi kabelskih sustava, suhe gumice poklopaca grotla"... Imat će što na suđenju reći i zavarivač Igor Morozov. Kad je nadzorniku dao popis svega što mu je potrebno za početak popravka: zavarivač, mlin, elektrode, boce s kisikom i acetilenom... Materijal je stizao na mahove. Morozov se snalazio kako je mogao, posuđivao alat i materijale od Poljaka zaposlenih u brodogradilištu. U takvim uvjetima nije mogao nikako biti gotov na vrijeme, zato mu i je produžen ugovor na još mjesec dana, jer je radove trebao završiti tijekom puta za Gvajanu.
Hoće li za sve to odgovarati kompanija koja je mornarima za uništen život i sve pretrpljene traume bešćutno ponudila četiri tisuće eura dok su njeni čelni ljudi istovremeno procesuirani i ljetos osuđeni za davanje punih kofera novca, odnosno milijuna dolara mita? Sudeći prema tom procesu, koji je trajao punih 12 godina, pravdu u slučaju Bourbon Rhode možemo očekivati možda tek tamo 2031.
