Na izborima koji se u Srbiji održavaju u nedjelju 24. travnja 2016. sadašnja vladajuća koalicija će oslabiti a nacionalistička desnica znatno ojačati.

Na prošlim izborima (2014) nekoliko stranaka nisu prešle izborni prag od 5% (stranke koje su tada vodili Koštunica, Šešelj, Dinkić kao i stranke ekstremne političke desnice i liberalnog centra), što je dovelo do izuzetnog rasipanja glasova te gotovo 20% onih koji su izašli na izbore nije u parlamentu imalo svoje predstavnike. 

Sa druge strane, ta je situacija dovela do lažne slike srbijanske politike: kako ekstremna nacionalna desnica nije ušla u parlament mnogi su krivo povjerovali kako je njezina snaga oslabjela. Upravo će se ta percepcija promijeniti na ovim izborima na kojima je realno očekivati značajan uspijeh ekstremne nacionalne desnice oličene u strankama SRS - Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja, DSS - Demokratska stranka srbije koju predvodi Sanda Rašković (nekada Rašković Ivić) i Dveri koju predvodi Boško Obradović. Dveri i DSS nastupaju u predizbornoj koaliciji sa zajedničkom listom.

Ovi se izbori održavaju 2 godine prije roka (skupština je imala mandat do proljeća 2018.). Odluku o izvanrednim izborima donio je osobno Aleksandar Vučić no prave razloge nikada nije javno obznanio. Obaviješteni izvori iz SNS i SPS procijenjuju da se na izvanredne izbore odlučio iz slijedećih razloga:

1. od formiranja koalicijske vlade SNS-SPS travnja 2014. unatoč velikim riječima i obećanjima gospodarska situacija se pogoršala i ne vidi se kada bi se i kako mogla poboljšati te je Vučić procijenio da bi bilo dobro izbore održati prije roka kako bi si garantirao još pune 4 godine na vlasti;

2. lokalni izbori u cijeloj Srbiji i pokrajinski izbori u Vojvodini morali su se održati, prema Ustavu, najkasnije 6. svibnja 2016. Sva izviješća sa terena ukazivala su na to da SNS vrlo loše stoji na lokalnoj razini jer njegovi populistički, slabo obrazovani i najčešće bahati kadrovi nisu gotovo ničim doprinijeli bilo kakvom poboljšanju života u gradovima i općinama te je lokalno nezadovoljstvo dosadašnjim vlastima veliko. Ti su političari na vlast došli na valu velikog nezadovoljstva sa nekoliko nesposobnih vlada pod dominacijom tadašnjeg predsjednika Borisa Tadića te je 6. svibnja 2012, kada su održani nacionalni i lokalni izbori, glasovano za promjenu koju je u tom trenutku predstavljao SNS. No oni su se pokazali nesposobnima te je, u nemogućnosti da bilo što popravi na lokalnoj razini, Vučić odlučio sa lokalnim raspisati i nacionalne izbore kako bi povećao šanse SNS na lokalnim izborima efektom sinergije.

3. treći je razlog daljnje čišćenje Skupštine od preostalih SNS kandidata lojalnih predsjedniku Tomislavu Nikoliću, kojih sada u stranci (i Skupštini) ima, po procjenama, 20-30%. Nikolić je formalno morao istupiti iz stranke i ne učestvuje u stranačkim aktivnostima te je njegov utjecaj bitno smanjen i nakon ovih izbora njegovih će pristaša biti manje od 10% među zastupnicima u Skupštini. Ovaj razlog je najmanje bitan od 3.

U međuvremenu su se, nakon poraza 2014., stranke i pokreti na desnici reorganizirali. Sa čela DSS odstupio je Vojislav Koštunica a naslijedila ga je Sanda Rašković koja je stranku, deklarirano desničarsku i nacionalističku, dodatno pretvorila i u populističku prihvaćajući ekstremniju nacionalnu retoriku. 

Također su reformirane Dveri, koje su pokrenute kao „spontani pokret“ koji je zasigurno dugo vremena bio pod kontrolom snaga sigurnosti i služio preostalim elementima nereformiranih sigurnosnih snaga iz vremena Slobodana Miloševića ali i pro-ruskim snagama kao sredstvo za vršenje političkog pritiska na centrističke vlade Borisa Tadića i proevropske i pro-NATO trendove. 

Dveri su popularnost stekle ekstremističkom retorikom usmjerenom na Albance, Hrvate i LGBT populaciju a izazivanjem kaosa na ulicama tijekom gej-parada pokazale su i da posjeduju dobru organizaciju i paravojne sposobnosti. No unutar Dveri došlo je do sukoba dvojice vođa u kojima je pobijedio Boško Obradović čija je namjera bila da uđe u parlament, za razliku od poraženoga suparnika Vladana Glišića koji se zalagao za preuzimanje vlasti na ulicama kad za to dođe prilika.

Stupanjem u koaliciju DSS-Dveri obje su stranke dobile: DSS, koji je bio izrazito zatvorena stranka građanskog desnog centra sa najstarijim sljedbenicima ne računajući stranku umirovljenika, dobio je podmladak; Dveri su dobile stranku koja je nekada bila parlamentarna i ima organizacijskog iskustva.

Dveri su unekoliko umanjile agresivnost u retorici no i dalje ostaju šovinistička stranka koja će i u budućnosti koristiti svaku priliku za fokusiranje nezadovoljstva na Hrvatsku i Hrvate, između ostaloga. No to će raditi taktički, prepuštajući najekstremniju poziciju Vojislavu Šešelju kako bi se prikazale umjerenima, čime će u budućnosti još ojačati.

Dveri imaju izraženu podršku među najmlađom populacijom koja nije nikada đivjela u zajedničkoj državi sa ne-Srbima ili se toga ne sjećaju. Osim toga izrazito su vješte u korištenju suvremenih komunikacija i najbrže reagiraju na događaje i najbrže informiraju i kontaktiraju svoje pristaše putem društvenih mreža (facebook, twitter, whatsup i druge). Fokusiranom politikom koja ukazuje na lokalne nepravilnosti Dveri će postići izrazito dobar rezultat na lokalnim izborima (na koje prvi put izlaze) a vrlo je moguće da bi u Čačku (otkuda je Obradović porijeklom, koji poznaje i na koji je fokusiran) mogle imati i gradonačelnika.

SRS Vojislava Šešelja također će značajno dobiti na ovim izborima i sigurno će se vratiti u skupštinu nakon izbornog poraza 2014. Šešeljeva retorika ostaje ista no presuda iz Haaga dala mu je dozu kredibiliteta te će dio mlađih koji ga doživljavaju kao heroja koji je pobijedio Tribunal, ali i dio njegovih dugogodišnjih pristaša koji su 2012. i 2014. glasale za SNS ovaj puta glasati za njega.

Stranke centra, koje predstavljaju dosta slaba Demokratska stranka (DS) sa mlakim i ne pretjerano popularnim Bojanom Pajtićem, koalicija iz koristi ali i straha koju su formirali znatno oslabljeni Čedomir Jovanović (LDP), Boris Tadić (SDS) i Nenad Čanak (LSDV) su oko granice cenzusa. Gotovo je sigurno da će jedna ući u skupštinu, vjerojatno DS a za drugu je sve moguće i ovisit će o izlaznosti, veća izlaznost daje veće šanse svima koji su na granici.

Pokret Dosta je bilo Saše Radulovića izrazito je jak među urbanim profesionalcima, obrazovanim stručnjacima i svima koji ne polažu pretjeranu pažnju na nacionalizam no upitno je može li doći do 5%.

SNS će ostati najjača stranka ali će mu značajno opasti broj zastupnika sa sadašnjih 158. Gotovo sigurno ne može sam dostići većinu ali teško da bi mogao dobiti manje od 110, te će za većinu morati ući u koaliciju. Najvjerojatnije sa dosadašnjim partnerom SPS no vjeruje se da će Ivica Dačić tražiti više ustupaka nego do sada kada je Vučić mogao bez njega.

Na izborima se ne očekuje nikakvo nasilje no već po objavljivanju rezultata sigurno je da će ekstremna desnica, koja će vjerovatno imati najmanje 20% mjesta u Skupštini, pojačati nacionalističku propagandu za koju je sigurno da će u velikoj mjeri biti usmjerena protiv Hrvatske, što joj u percepciji većinske Srbije olakšava (a i opravdava je) retorika HDZ i premijera Karamarka koju Srbi doživljavaju ekstremističkom, proustaškom i antisrpskom.