Šef kineskih komunista Mao Zedong (umro 9. rujna 1976) je 1958. pokrenuo revolucionarni društveno-ekonomski program nazvan "Veliki korak naprijed"  s ciljem da Kinu od zaostale agrarne zemlje pretvori u industrijsku velesilu. Zemlju je pokušao industrijalizirati po uzoru na Sovjetski Savez, ali je brzo je shvatio da joj nedostaju sredstva za taj pothvat. Stoga je pokrenuo nacionalnu kampanju poljoprivrednih reformi i kolektivizacije, kako bi Kinu učinio samodostatnom po pitanju proizvodnje hrane. Plan je bio da poljoprivrednici siju i ubiru ono što im se naredi odozgo te da država kontrolira svu proizvodnju. U sklopu te grandiozne ideje, došao je na još luđu zamisao.

Kad je, tijekom posjete jednom selu, spazio vrapca kako bezbrižno kljuca rižu, zaključio je da je ptičica smrtni neprijatelj kineske poljoprivrede. Kako se njegove ideje nisu propitkivale, Kineska komunistička partija proglasila je rat letećim napastima odnosno, Maovim riječima, “javnim životinjama kapitalizma”, koje drsko otimaju mukotrpno stečene plodove kineskih seljaka. Naoružani praćkama, te organizirani u manje grupe, u rat protiv pernatih buržuja krenuli su milijuni seljaka, radnika, vojnika, činovnika pa i učenika.  Sustavno su uništavali gnijezda vrabaca, razbijali im jaja te im podmetali otrov u hranu. Koristili su bubnjeve da bi uplašili ptice pri slijetanju, prisilivši ih da lete dok ne bi umrle od iscrpljenosti. Ljudi bi rušili gnijezda vrapca i gađali vrapce u zraku. Rezultat kampanje bio je potiskivanje ptica blizu izumiranja u cijeloj zemlji.

Nema podataka o tome koliko je točno bilo vrabaca u Kini 1958., ali ako je na svakog čovjeka dolazio jedan vrabac, tada ih je bilo više od 600 milijuna. Ne zna se niti koliko ih je točno ubijeno, ali pomor je bio strašan, no to je dovelo i do ogromnih problema sljedeće godine - velikog porasta broja kukaca na poljima. Vrapci su jeli štetočine poput skakavaca, koji su se s njihovim nestankom masovno razmnožili,  a onda su počeli jesti sve što bi im se našlo na putu. Urod žitarica u većini ruralnih dijelova zemlje dramatično se smanjio, pa je izbila velika glad. Ljudima je ponestalo hrane i milijuni su gladovali. Iako je neuspjeh kampanje bio očit, Mao je naredio da Kina nastavi izvoziti žitarice od 1958. do 1960. kako bi sačuvao obraz i uvjerio svijet o uspjehu svojeg pothvata. Kineska vlada je službeno objavila da je umrlo 15 milijuna ljudi. Međutim, neki stručnjaci procjenjuju da se broj umrlih zapravo kretao između 45 i 78 milijuna.

Tabu tema

Velika glad je i danas zabranjena tema u Kini, čak i 50 godina kasnije. Ljudi su počeli jesti druge ljude, roditelji su jeli svoju djecu, a djeca svoje roditelje. Tisuće su ljudi ubijene radi hrane. U svojoj knjizi "Nadgrobni spomenik", kineski novinar Yang Jisheng procijenio je kako je umrlo više od 36 milijuna ljudi. Njegova je knjiga ubrzo zabranjena u Kini. Cilj kampanje ubijanja vrabaca je bio povećati agrikulturnu proizvodnju, ali tijekom "Velikog skoka naprijed" prinosi riže znatno su se smanjili. Možda je Mao Zedong želio pobijediti prirodu, no ona je pobijedila njega - rezultirajući s gladi koja je ubila na milijune ljudi.

Nemilosrdni lideri Kako su vladali najgori diktatori?

“Veliki skok naprijed” se danas smatra "velikim korakom unatrag". Trebalo je godinama dok se Kina nije oporavila od katastrofe i vratila na staro, kad je stanovništvo imalo dovoljno hrane. Glad je u nekim slučajevima čak korištena kao oružje da se država riješi "nepoželjnih elemenata": religijski vođe, desničari i bogati seljaci su stavljeni na najniži prioritet dostavljanja hrane pa su stoga i umirali u najvećim brojevima. Neke su seljake službenici smaknuli jer nisu ispunili kvote žetve.Nakon završetka programa, nastupila je svojevrsna dekolektivizacija pod vodstvom Deng Xiaopinga.

Kulturna revolucija "Leševi su plivali niz rijeku, djeca su ih brojala s mosta"

Prema podacima znanstvenika koji se bave zločinačkim režimima, Maov režim odgovoran je za smrt između 32,25 i 61.7 milijuna ljudi. Taj broj se neće nikada točno saznati zbog potpune izolacije Kine tih godine i činjenice da se radi o više od milijardu ljudi na velikom teritoriju. Premda je bilo mnogo mučenja i smaknuća, najveći broj je umro od gladi zbog poljoprivrednih reformi Komunističke partije.

.