S procijenjenom vrijednošću od najmanje 100 milijardi eura „Budući borbeni zračni sustav“ (Future Combat Air System, FCAS) predstavlja najskuplji pojedinačni vojni projekt u Europi. Cilj je da se od 2040. novi europski borbeni avion integrira s flotom dronova kojima se upravlja putem europskog obrambenog „oblaka“ (Cloud).

 - To je prije leteći borbeni sustav - kaže njemački stručnjak za sigurnost Christian Mölling u intervjuu za DW. Cilj je veća neovisnost od SAD-a i njegovog borbenog zrakoplova F-35 s tehnologijom nevidljivosti. Međutim, upravo oko samog aviona vodi se spor između uključenih tvrtki: Dassaulta u Francuskoj i Airbusa u Njemačkoj i Španjolskoj.

Pritisak francuske tvrtke

Spor je toliko eskalirao da su se sada morali uključiti čelnici država: predsjednik Emmanuel Macron i kancelar Friedrich Merz se ovoga četvrtka (28.8.) sastaju na zajedničkoj večeri, na kojoj će razgovarati o temama sutrašnjeg sastanka njemačko-francuskog Vijeća za sigurnost i obranu u južnofrancuskom Toulonu. Riječ je o konzultacijama francuske i njemačke vlade, na kojima će biti riječi i o novom projektu. Ovo tijelo zasjeda dvaput godišnje, uglavnom bez većeg medijskog interesa. Poseban pritisak posljednjih mjeseci vrši Eric Trappier, glavni direktor francuske tvrtke Dassault, proizvođača borbenih zrakoplova. Ta tvrtka proizvodi ključne komponente za francusko nuklearno oružje – osnovu vojne neovisnosti zemlje.

Trappier je u srpnju pred parlamentarnim odborom za obranu u Francuskoj zaigrao na nacionalnu kartu: neki tvrde da „slabljenje te neovisnosti“, kao što bi se moglo dogoditi kroz FCAS, „nije toliko štetno“, jer bi se nadoknadilo međusobnom ovisnošću europskih partnera. Ali Trappier kaže da, „kada se jednom napravi taj korak, nema povratka".

Njemačka traži svoj dio proizvodnje

Zato, kaže Trappier, treba pažljivo razmotriti „što prepuštamo saveznicima". To je ozbiljan izazov za zagovornike jedinstvene europske vojne industrije. Politika mora odlučiti s kim će Francuska graditi borbeni zrakoplov nove generacije. S druge strane, i europski koncern Airbus inzistira na ravnopravnom sudjelovanju. Airbus u Njemačkoj proizvodi borbeni avion njemačkog ratnog zrakoplovstva – Eurofighter – i ne želi biti izbačen iz posla.

 - To je nešto što Njemačka radi vrlo dobro i želi to zadržati - kaže stručnjak za naoružanje Emile Archambault iz Njemačkog društva za vanjsku politiku (DGAP) u intervjuu za DW.

FCAS

Budući zračni borbeni sustav (FCAS) (francuski: Système de Combat Aérien du Futur; SCAF; njemački: Zukünftiges Luftkampfsystem; španjolski: Futuro Sistema Aéreo de Combate; FSAC) europski je borbeni sustav sustava koji zajednički razvijaju Dassault Aviation, Airbus i Indra Sistemas. FCAS će se sastojati od borbenog sustava nove generacije (NGWS), kao i drugih zračnih kapaciteta u budućem operativnom bojištu. Komponente NGWS-a uključivat će bespilotne letjelice za zajedničko djelovanje (rojevi dronova), kao i lovac nove generacije (NGF)  planirani borbeni zrakoplov šeste generacije  koji bi mogao zamijeniti francuski Rafale te njemačke i španjolske Typhoone. Probni let demonstratora očekuje se oko 2027. godine, dok se ulazak u operativnu uporabu predviđa oko 2040. Prema podacima iz Airbusa, prvi probni let FCAS-ovog borbenog zrakoplova u suradnji s rojem dronovima  pri čemu će sva vozila biti međusobno povezana putem informatičkog "borbenog oblaka"  planira se za 2028. ili 2029. godinu.

MANEVRI NA MORU Američki nosač aviona od 13 milijardi dolara uplovio u Sredozemlje. Tu su i Rusi

Dassault će biti glavni izvođač za NGF (lovac nove generacije), dok će Airbus predvoditi razvoj pratećih bespilotnih letjelica ("dronova") te šireg sustava "borbenog oblaka" koji ih povezuje. Zrakoplov će također biti prilagođen za operacije s nosača zrakoplova i letjet će s budućeg nosača zrakoplova francuske mornarice.

Safran Aircraft Engines bit će glavni izvođač za motor borbenog zrakoplova nove generacije u sklopu projekta od preko 100 milijardi eura, zadužen za dizajn i integraciju motora, dok će MTU Aero Engines kao glavni partner u prvoj fazi istraživanja i razvoja preuzeti vodstvo u području održavanja motora. Svaka je država imenovala nacionalnog industrijskog koordinatora: Airbus za Njemačku, Indra za Španjolsku i Dassault za Francusku.

Francuski izlaz

Za razliku od drugih europskih zemalja, izuzev UK-a, Francuska od de Gaulla gaji snažnu neovisnost i često dolazi u sukob s EU i NATO, članicama iz kojeg je na kratko vrijeme i izašla jednom, pa se vratila u Savez. 

Francuska se pokazala kao nepouzdan partner kada je riječ o zajedničkim programima razvoja borbenih zrakoplova, često inzistirajući na vodećoj ulozi u takvim projektima. Iako je Pariz imao uspješno partnerstvo s Ujedinjenim Kraljevstvom u razvoju borbenog zrakoplova SEPECAT Jaguar i nadzvučnog putničkog zrakoplova Concorde, od tada se Francuska pokazala kao izuzetno nepouzdan partner u ovom području.

U prošlosti je Francuska odustala ne od jednog, već od dva velika europska programa zajedničkog razvoja borbenih zrakoplova: Panavia Tornado i Eurofighter Typhoon. Zanimljivo je da su razlozi koje je Francuska navodila pri napuštanju tih projekata vrlo slični argumentima koje je Pariz iznio 2025. godine.

Panavia Tornado i Francuska

Godine 1965. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska odlučile su surađivati na razvoju modernog borbenog zrakoplova s promjenjivom geometrijom krila. Projekt je nosio naziv Anglo-French Variable Geometry (AFVG). Međutim, Francuska se povukla u srpnju 1967., što je prisililo Britaniju da potraži nove međunarodne partnere za nastavak projekta.

Godine 1969., Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo i Italija osnovale su tvrtku Panavia Aircraft GmbH, a prvi službeni let prototipa P-01 zabilježen je 14. kolovoza 1974. U međuvremenu, Francuska se odlučila za vlastiti put i nastavila razvijati Dassault Mirage G. Zanimljivo, čak i dok je potpisivala ugovor o AFVG projektu s Britanijom, Francuska je već radila na eksperimentalnom zrakoplovu Mirage G, s jednim motorom Pratt & Whitney/Snecma TF 306. Izgradnja prototipa započela je u siječnju 1966.

Eurofighter Typhoon i francusko povlačenje

Tijekom 1980-ih Europa je nastavila s projektom Eurofighter Typhoon, koji je bio zajednički napor Britanije, Njemačke, Italije i Španjolske. Francuskoj je ponuđeno sudjelovanje u ovom međunarodnom programu, ali Francuska je tražila dominantnu ulogu, uključujući i 46 % udjela u projektu, čime bi preostalim državama ostalo samo 54 %.

Godine 1985., Francuska se povukla iz programa Eurofighter zbog neslaganja oko dizajnerskih zahtjeva, podjele posla i strateških prioriteta.

Dodatni problem bio je taj što je Francuska inzistirala na razvoju zrakoplova s mogućnostima za djelovanje s nosača zrakoplova, dok su ostali članovi konzorcija (UK, Njemačka, Italija, Španjolska) preferirali zrakoplove namijenjene isključivo kopnenim operacijama, što je dovelo do temeljne razlike u dizajnu i ciljevima.

Nakon povlačenja, Francuska je odlučila fokusirati se na razvoj vlastitog zrakoplova – Dassault Rafale. Važno je napomenuti da je Rafale u potpunosti francuski projekt, s domaćom proizvodnjom motora, radara i senzora. Iako je Rafale isprva imao poteškoće s izvozom, u posljednjih deset godina zabilježen je značajan uspjeh, s preko 200 izvoznih narudžbi.