To da su pripadnici srpske nacionalne manjine ponovno na meti hrvatskih nacionalista i nije, nažalost, neka velika novost. Položaj srpskog naroda u Hrvatskoj je konstantno loš. Unatoč tome što Srbi u Hrvatskoj i Ustavom i zakonima imaju zagarantirana prava kao i Hrvati, u praksi se nerijetko osjeti diskriminacija i stigmatizacija. Nakon što je policija nedavno privela šest golobradih mladića zbog sramotnog transparenta u Zagrebu, otkrivena su naknadno još dva grafita sa sramotnim antisrpskim porukama. 

Huligani i šovinisti se sve slobodnije osjećaju i izlaze ih svojih rupa, jer znaju da ih pojedini istaknuti politički pretendenti podržavaju svojom retorikom i populističkim stavovima. Tragično je to što je politički frustrirana desnica svojom mržnjom prema manjinama (čitaj: Srbima) uspjela kontaminirati dio stanovništva. 

Ekstremisti Kako su Srbi postali idoli nacistima i desničarima Europe

Takvima nije jasno da slično kao što ni svi Hrvati nisu (bili) ustaše, tako ni svi Srbi nisu (bili) četnici. Šteta je što takvi ne shvaćaju da im Srbi nisu krivi što su ih lažni domoljubi opljačkali i prevezli žedne preko vode. Ali staro je pravilo: gdje prestaje logika, počinje nacionalistička histerija. Gluhi su na podatak da Srbi u RH čine jedva 5% ukupnog stanovništva te nemaju nikakav realan utjecaj. 

Ali i kao takvi će im uvijek biti dežurni krivci za sve probleme suvremene Hrvatske. Onaj dežurni Pedro kojeg hrvatska desnica u nedostatku kvalitetnog programa gura u fokus javnosti. Kad žarko želiš uživati u mrvicama državnog kolača, a biračima nemaš bog zna što ponuditi, onda udari na Srbe. 

Iako se sad tzv. Treće opcije salonski ograđuju od govora mržnje i glume kako ih se to ne tiče, važno ih je suočiti s činjenicom da su upravo oni najzaslužniji za širenje antisrpske histerije te da je njihova loša politika šovinizma i nacionalističkog huškanja najodgovornija za ovakve ispade. Zasmetalo im je i što je Pupovac kao neslužbeni glasnogovornik srpske manjine u RH te istodobno trn u oku svih domaćih desničara glasno rekao da je car gol. 

Nisam ja... Ustaše bi rado bile ustaše, ali 'da im ne uđe'

To što Pupovac koristi ove ispade kako bi učvrstio svoju poziciju, ne mijenja činjenicu da su neki dijelovi Hrvatske postali opasni za sve one koji na bilo koji način odudaraju od klasičnog hrvatsko-katoličkog stereotipa. 

Novim pretendentima na pozicije u Saboru (i Vladi) navodno ne smetaju Srbi, nego samo famozni “etnobiznismen” Milorad Pupovac. Ni dvojezične ploče u Vukovaru im nisu baš drage. Ali su zato ravnodušni na dvojezične ploče u Istri i na Furija Radina kao vjerojatno jedinog Talijana na društveno-političkoj javnoj sceni i njegovih devet mandata u Saboru. 

Sve ono što im smeta kod Pupovca, istodobno toleriraju kod gospodina Radina, koji će vjerojatno i umrijeti u saborskim klupama, a naslijedit će ga, kao u monarhiji, netko od njegovih potomaka. Neshvatljivo je da upravo ove opcije, koje se usput rečeno trude pokazati javnosti da im je stalo do “svih Hrvata u Domovini i dijaspori”, uopće ne vode računa o tome da njihova verbalna agresija prema Srbima u RH ugrožava ionako fragilan položaj hrvatske manjine u Srbiji. 

Intervju Crkva je na rubu: Negiranje Jasenovca, zlostavljanje djece

Neki sociolozi su mišljenja da se politički odnosi Hrvatske i Srbije, pogotovo zapaljive izjave Aleksandra Vulina, Vučićeva neformalnog ministra za Hrvatsku, te averzija pojedinih hrvatskih kvazipolitičara (i medija) prema pripadnicima srpske nacionalne manjine u RH redovito prelamaju preko leđa nevinih.

Ova neprikladna i nakaradna retorika je tek jedan u nizu jeftinih izgovora kako bi i Srbi i Hrvati bili Srbi i Hrvati više nego što je to potrebno i daleko izvan granica dobrog ukusa, što samo potvrđuje onu staru Krležinu da su Srbi i Hrvati “jedan te isti komad kravlje balege koji je kotač zaprežnih kola povijesti slučajno prerezao napola”. 

Iako se nekad učini da ove dvije nekad zaraćene zemlje danas uspješno spajaju jedino narodnjaci, Severina, loši političari i mafijaši, stvarnost je drugačija. Ako ćemo činjenice i stvarnost sagledati realno, a ne kroz ideološku prizmu: zar nisu Srbi mnogo više “mi”, nego “oni”? Da bi se uspješno razumjeli, Srbima i Hrvatima nisu potrebni prevoditelji. 

Kolumna Frustrirana desnica mržnjom je zagadila pola Hrvatske

Sve donedavno su živjeli u jednoj te istoj političkoj zajednici. Navijali su za iste sportaše, slušali i dijelili glazbenu scenu. Mnogi Srbi su živjeli u Hrvatskoj, a mnogi Hrvati u Srbiji, a neki su i danas i tu i tamo. I jedni i drugi imaju sličan glazbeni ukus i humor. I jedni i drugi se smiju istim šalama, imaju skoro pa identične političare i tajkune. 

Razmjenjuju se kazališne predstave, čitaju se i promoviraju knjige. Identitetske politike su korisne i dobre, osim kad to nisu, a nisu kad se fokusiraju na ono što naše identitete razdvaja, a ne spaja. Koliko to god i jednim i drugim nacionalistima smetalo, Srbija i Hrvatska su jedan jedinstveni društveni i kulturni prostor i mikrosvijet. 

Regija ili region, zapadni Balkan i ex-Jugoslavija su više-manje zadovoljavajući opisni nazivi za ono što “mi” zapravo jesmo. Hrvatska je jedna od najsiromašnijih i najkorumpiranijih država u EU. Praktično već sedamdeset godina imamo nekakvu kapitalističku verziju socijalizma zaogrnutog hrvatskom zastavom i krunicom. Iz države se već odselilo nekoliko većih gradova i nema naznake da će se ovaj trend iseljavanja zaustaviti. 

Turizam nam ovisi o vremenskoj prognozi, a birokracija guši gospodarstvo i nove ideje. I koje teme dominiraju javnim prostorom u ovom predizbornom periodu? Pobačaj, homoseksualci, partizani/ustaše, Srbi i tko je gdje bio na misi. Nije nikakvo iznenađenje što se nalazimo na začelju brojnih ljestvica Europske unije.