Nikad u životu Milan Bandić nije bio važniji - njegov zastupnički klub, koji buja kao na kvascu, postao je ključna poluga moći, batina u ruci Andreja Plenkovića. Dok god, naime, Bandić ima dovoljno ruku, a njih je sve više, Plenković može ležerno pacificirati vlastitu stranačku desnicu koja mu radi o glavi. S 12 ili 14 Bandićevih ljudi Andrej Plenković može, odluči li tako, krenuti u manje-više bezopasnu političku eutanaziju političkih protivnika s takozvanog desnog ruba, koju - u maniri samuraja - odrađuje već godinu dana. Zauzvrat, mora povremeno davati koncesije Bandiću. Milan Bandić je otkrio nedavno u sebi, po drugi put, predsjednički potencijal, a njegova politička agenda ima samo jednu stavku: kupovati, ugađati, darivati, donirati, izlaziti u susret, zapošljavati, što više, što masovnije. U gradu Zagrebu s tom politikom vlada već 18 godina (otprilike kao Putin i Angela Merkel), a sad je, čini se, u zaletu na Republiku Hrvatsku. Bandićeva podrška Plenkoviću čini manje važnim i Ivana Vrdoljaka, tim prije što se čini kao da Bandić ima još prostora za rast.

- Mislim da se gospodin Bandić već dulje priprema za neku drugu poziciju - kaže Rada Borić, zastupnica Nove ljevice u gradskoj skupštini i dodaje: 

- Vidjeli smo već njegov pokušaj predsjedničke kandidature, čuli smo njegove izjave kako je spreman za najviše funkcije, a vidimo i način na koji koristi gradski proračun te poklanja gradovima izvan Zagreba, i to onim gradovima u kojima se nalaze predstavnici njegove stranke u Saboru, autobuse, uređuje crkve, donira knjige... To je hvatanje zaleta za nešto novo.

Promjena mišljenja Mikijevo sveto trojstvo: Oni su ga spasili

U Gradu je računica bila jasna - u svakom izbornom ciklusu morao je osvojiti oko 120, 130 tisuća glasova, što je - računajući na indolenciju oporbe - uvijek bilo dovoljno, iako je riječ o manjini. Za Hrvatsku mu treba nešto više, “besplatni udžbenici” kao njegov “dar” napaćenom hrvatskom puku bili bi idealna tema predizborne kampanje. U socijalističkoj Jugoslaviji učitelji povijesti pripovijedali su djeci politički horor iz Kraljevine Jugoslavije, prema kojemu je Nikola Pašić prije izbora seljacima nudio lijevi opanak ako obećaju da će glasati za njegove radikale, a desni bi dobili ako dokažu da su to doista i učinili. Ovo što imamo danas nije ništa bolje... 

- Pozicije nekih ruskih igrača su u hrvatskoj vlasti u međuvremenu oslabjele. Zato su Rusi odlučili igrati na Bandića. Njegov klub raste, vidite da igra na kartu predsjedničke kandidature, njegovi ulozi u oba okvira, parlamentarnom i prezidencijalnom, rastu, a time i njegova situacija u pravom smislu izgleda bolje. Nema nikakve sumnje da su Bandiću u zadnje vrijeme narasla krila - kaže nam sugovornik upućen u međunarodne odnose koji je poželio ostati anoniman.

Iz drugog izvora doznali smo da je Putin odlikovao Bandića zato što je zagrebački gradonačelnik pronašao rješenje za problem koji je godinama opterećivao hrvatsko-ruske odnose. On je riješio problem zgrade za rusku ambasadu, koja bi trebala biti useljena 2020. godine. Moguće je - štoviše vjerojatno - da je to učinio u nekom dogovoru s Vladom, no kako god bilo, sudjelovao je u poboljšanju hrvatsko-ruskih odnosa, a prema Rusiji je uvijek bio prijateljski nastrojen. U njemu, uostalom, čuči stari sentimentalni slabo prikriveni komunist, kojeg su na rezervnu poziciju potisnule trgovačko-političke ambicije i realizam njegovih zrelih godina. “Bandić je svojedobno na Peščenici posadio 88 stabala na šetnici, u čast Maršala Tita. On je tamo bio partijski sekretar a možda je tad dobio ideju kako je važno uljepšavati grad”, kaže Rada Borić. U međuvremenu je svečano otvorio i fontanu Tratinčica, s posvetom Titu.

Prema teoriji zavjere, Milan Bandić fingira bolest kako bi se povukao zbog proruske politike. No Bandić ne izgleda kao čovjek u povlačenju,...

Utakmica je u međuvremenu postala prekomplicirana. Bandić je, radi većine u skupštini, ušao u savez s Hasanbegovićem, maknuo na njegov ultimatum Trg maršala Tita - džaba mu bila stabla i tratinčice - a onda mu je Hasanbegović okrenuo leđa te ga ponizio. O razmjerima Bandićeva bijesa govori i činjenica da je Hasanbegovićeve ljude smijenio iz bolničke postelje. 

Razni emisari danima su lobirali za ruke koje bi se trebale prikloniti Bandiću. Nuđeno je, direktno i neutuživo, stotinu čuda, jer je Bandiću skupštinska većina ipak jako važna. U trenutku dok ovo pišemo nije poznato kako će proći glasanje o zagrebačkom proračunu - lako moguće da će rješenje biti odgođeno - a o Bandiću su se počele ispredati najfantastičnije teorije urote.

Jedan je portal objavio pa brzo povukao priču s dimenzijama prave zavjere: “Prvi čovjek grada uopće nije bolestan, a cijela priča o plućnoj emboliji složena je da se opravda njegov nestanak iz političkog i javnog života jer svi znaju da je nemoguće hodati s trostrukim prijelomom potkoljenice, i to ponekad bez štaka. Prava istina je da on zauvijek napušta politiku zbog služenja ruskim interesima u Hrvatskoj te da je nalog za njegovo micanje došao nakon posjeta Vladimiru Putinu početkom studenoga ove godine.

Mikijeva osveta Bandić se riješio ekipe s kojom je maknuo Tita

Američka politika počela je još prije dvije godine raditi na Bandićevu postupnom uklanjanju iz politike zajedno s Ivanom Vrdoljakom, Milijanom Brkićem, Zlatkom Komadinom i Ivanom Jakovčićem. Istarski europarlamentarac morao se povući iz politike nakon što je izbila kriza u Uljaniku, a Bandić i Komadina će biti demokratski uklonjeni na prijevremenim izborima u Zagrebu i Primorsko-goranskoj županiji. Cijeli posao u metropoli će odraditi Jelena Pavičić Vukičević, koja će za to biti nagrađena mjestom državne tajnice u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, a neki pročelnici će postati savjetnici u ministarstvima. U svakom slučaju, šira javnost će tek doznati što se sve događalo u glavnom gradu proteklih 20-ak godina što će šokirati većinu građana”.

Priča o povlačenju izgleda, međutim, nerealno. Bandić je bez politike prazna ljuštura, zombi. Tito je Đilasu, prije smjenjivanja, rekao: “Đido, upamti, politička je smrt gora od biološke”. Đilas je to preživio, napisao je neke sjajne knjige, ali Bandiću bi politička eliminacija bila nepodnošljiva. Naročito sad, kad se našao nadomak pozicije s koje doista može biti važan igrač u cijeloj državi. Njegovo ponašanje u bolesničkoj postelji ne signalizira volju za povlačenjem, naprotiv. Da se povlači, bilo bi mu svejedno, ne bi smjenjivao Hasanbegovića. Čini se da “čovjek od bronce”, kako ga je nazvala novinarka 24sata Anamarija Burazer, računa na još mnogo utakmica i da mu povlačenje ne pada ni na kraj pameti. On sebe vidi ili kao pukovnika ili... Ne, on sebe vidi samo kao pukovnika.